Andjelak točno to! Rodila sam u Petrovoj. NIKAKVA psihološka pomoć mi nije nuđena. Kada sam rodila dr. je ostao uz mene (dogovorili smo se da MM ne bude na porodu jer je imao temperaturu), ali ja sam zbog dolantimna bila poluzdrogirana i ništa nisam kužila. Poslije je došla neonatologica koja mi je rekla što se zbiva. To je bio jedini put da sam je vidjela. Muž je uspio dojuriti u bolnicu i pustili su ga u onaj prostor predrađaone gdje sam ležala dva sata nakon poroda, ali su mu rekli da će morati izaći ako nekoj ženi počne izgon. Pa ne ležim s njom u krevetu. Odveli su me u apartman jer sam to tražila, a čudom je bio slobodan. Ne bih mogla podnjeti da sam bila u sobi s curama koje su rodile zdravu djecu. U biti, ni ne znam gdje leže žene koje su rodile svoje ili teško bolesno dijete. U sobi me je dočekao onaj paket "sretna beba" što je, po meni, bilo nedopustivo. Bolnica je napravila ustupak od uobičajene procedure jer je dopustila MM-u da spava sa mnom (doveli su još jedan krevet) i pustili me kući drugi dan od poroda, a ne treći. I na toj zadnjoj ginekološkoj viziti, tada su svi znali da je L. umro, ušla je svita u sobu, šutili su. Dr. je gledao onu listu na krevetu i rekao: "Možete ići ranije kući. Pa niste vi neka seljanka :shock: i znate da ako bi se nešto događalo da se trebate javiti doktoru." I to je bilo to! Svi su u tišini izašli iz sobe.
Moj cijeli opći dojam svega je PREJADNO!!!! Mogu oni i bolje samo da se malo potrude! A to uopće ne izisuje novac, samo dobru volju i malo suosjećanja.
I da, još da spomenem, što bi tek bilo da mi mama ne pozna sve pedijatre tamo i da nije studirala sa šefom rađaone? Ovako misle da su, Bog zna što napravili, vizavi kolegice....
ŽALOSNO....