 |
|||
Kako se nositi s gubitkom djeteta i što dalje 2
Moderatorice, ako sam se zabunila pa otvorila ovu temu br.2 greškom, briši slobodno. Ćini mi se da postovi koji su jučer pisani nisu uopče vidljivi, ni moj, ni od Eci, ni od Marsupilami a ni od TOMA...ja ih bar ne vidim. Pa sam promislila da je to možda jer je ova tema došla do 15 stranice.
nema veze s time, ali Ok je sto si otvorila novi topik.
Nastavite sada ovdje, onaj cu zakljucati
Hej drage moje prijateljice...evo da "krstim" ovaj br.2
Danas neki jako težak dan u mene. Omacila mi se moja Cici, i mačići predivni...a kad sam je vidila kako ih liže i pazi i ne odvaja se od njih, srce mi se raspuklo...ja bi isto rado tako mazila i pazila svoje bebe...
Na mm sam se istresla, on koji se stalno ufa u Boga...nekakva me ljutnja danas uhvatila i ne znam se ni sama postavit. Ako se naljutim na Boga oće li mi uzet i ovu mrvu?! Najradije bi mu svašta izgovorila, pa umjesto njemu izgovorim mužu...a on se jadan rasplakao.
Kako vi stojite s Bogom? Iskreno vas pitam, jer ja ni sama ne znam. Nikad više nisam razmišljala o Bogu nego zadnjih mjeseci.
Pored svega, kužim da ni moja svekrva ni moja sestra, nitko baš ne želi pričat o ovoj novoj trudnoći i malenoj mrvici. Ja odem na pregled, sve bude super, i kad im rečem, one hladnokrvo odgovore: Ajde dobro...i odma skreću s teme...imam osjećaj da samnom nešto nije u redu pa nitko baš ne vjeruje da ću uspjet izgurat do 9 mjeseca...osjetim se tako krivom, kao da sam ja kriva za sve...nešto nije u redu samnom!
Ma sva sam iznebulozena...što dalje ide trudnoća to me hvata veči strah, stalno mislim na moje bebice, zašto se sve to moralo dogodit. A onda kad mi mm reče da su s Bogom i da će sve nekad imat smisla, POBJESNIM! Kako im igdje može bit bolje nego samnom???
A eto, nije me ima več par tjedana čapila kriza, pa sad nadoknađujem...znam da me vi kužite
Roza,pratim ovu temu već dugo.
Pobjeglo mi...
Već dugo razmišljam da i nešto napišem.Sad ne stignem .Javim se većeras...
Draga Roza, tako ti je i meni bilo u drugoj trudnoci, svi oko mene kao da se boje veselit. Mislim da je to normalno, znam da sad, jos i pod utjecajem hormona, sve to uzimas k srcu ali vjeruj mi, proci ce i to, dodi ce na svijet tvoja mrvic i svi ce biti presretni.
MM je recimo bio jako suzdrzan cijelu moju drugu trudnocu, isao je samo na jedan UZV samnom i na njemu se vidjelo da umire od straha jer kad je s Tinom prvi put isao samnom dobili smo lose vijesti
S Bogom ne stojim nikako, izgubila sam vjeru potpuno onog dana kada nam je ginic rekao da mi beba nece prezivjet. Tu je puklo, jednostavno sam shvatila da se mogu pouzdat samo u sebe, da nema neke vise sile koja ce cuvat mene i moje dijete. Samo ja, sama sa sobom! I moram ti priznat da mi je puno lakse tako, sama odgovaram za svoje greske, nemam teret straha pred nekom visom silom koja ce me "kazniti", za sve dobro zahvalim onima koji su mi pomogli da do tog dobrog dode i to mi sad ima sve vise smisla, definitivno sam odustala od bilo kakvog vjerovanja.
Mene je sinoc ulovila jaka tuga, vec duuugo nisam plakala zbog svog malenog, bas me sjeta neka obuzela, suze krenule...sad mi je malo lakse.
Vjerovatno je to zato sto bi ovih dana Tin navrsio 3 godine, pa sam ga zamislila kao malo trckaralo koje brblja 100 na sat!
Ma dosta tuge, evo tu je moje trckaralo, koje mozda ne brblja toliko al daje mi svu srecu svijeta. Idem ga sad izljubit pa cu se odmah osjecat bolje!
svima!
Pratim i ja već dugo ovu temu i moram ti reći da sam se uplašila- ne valjda opet? Uh, dobro je, sve je na mjestu, a mislim da će tako i biti jer ti zaslužuješ biti mama. Ma,zapravo sam sigurna da će ovaj put biti ok.
A malo divljaju hormoni,pa što onda? Samo ti viči,ja se derem stalno, barem imam izliku
Ajde crne misli van iz glave!
Možda ovo i nije pravi topić za sljedeće ali evo... Srela sam danas na zavodu za zapošljavanje mamu anđela. Curi nitko na zavodu za zdravstvo nije rekao da i ona ima pravo na naknadu i dopust, tek nakon što je prošlo neko vrijeme javljeno joj je da je prošao zakonski rok :? Sad se bori s vjetrenjačama za svoja prava. Pa kakvi to ljudi tamo rade???Preporučila sam joj rode i forum ako joj treba potpora jer eto i ja, glupo mi je reći pratim, navijam da svi vi dobijete ono što najviše želite
Bok cure evo nisam bas dugo bila tu ali ste mi u mislima...
Roza...sto da ti kažem...a da ne psujem...možda sada kada ti je potreba priča sa nekim od rodbine ili mužem da te tješi...jer svaka žena u trudnoći se pita da li će sve biti ok...barem ja jesam sa prvim...za drugo sam mislila mora da bude sve ok.. a jeb...sto se može ne mogu glavom kroz zid...
vjeruje da ti se svi osjećaji sreće straha tuge miješaju..nije lako biti jak kada nosiš toliku tugu u sebi...
a Bog e to je tema....moj muž nalazi utjehu u njemu a ja mislim da ću svoj stav formirati kada jednog dana se sretnemo i popričamo....zašto sam morala proći kroz život tako....a do tada vjerujem da je tu ali teško mi je pojmiti da sam zaslužila da nosim ovakvu tugu...
nekad sam bila jako vesela osoba i vjerovala sam da mi se ništa loše ne može dogoditi...bilo je problema ali sam ih i rješavala..a sada lažni osmjeh i tuga u očima...
Za mene si heroina kako se nosiš sa svim...svi oko mene očekuju da ću opet ostati trudna...ali strah koji osjećam je toliko....joj.. na poslu sam a suze cure....čujemo se cure
A ta tema je posebna priča, ja sam prvi spontani imala negdje krajem mjeseca i bila sam nekih 2-3 dana u bolnici i još toliko doma, i kad sam nakon par dana otišla kod dr po bolovanje rekla mi je da je ona zaključila bolovanja za prošli mjesec i da ja nemogu dobiti bolovanje(moja krivica nisam odma o tome razmišljala, al u tom trenutku mi to nije ni padalo na pamet) tako da sam vam ja u tom periodu morala otvoriti godišnji, nema šta izvrstan odmor :?
Ista stvar i kod mene, u teoriji vjerujem, ali Zašto sam zaista zaslužila toliku patnju??? I govorim mužu, zaboli me za Raj, samo želim miran i ne toliko tužan život...ne znamkoliko smisla ima živjeti život po nekim pravilima i vjerovanjima a sve u svrhu odlaska u Raj?! Ja bi radije svoje bebe ovdje, nego nekakvo "spasenje" o kojem pišu kad pričaju o teškom životu...još uvijek je sve friško i gubitak moje dijece mi u nikakvom scenariju nema smisla, i mislim da nikad neće ni imati. Ali pored svega imam strah da zbog ovakvih misli sad se opet nešto loše ne dogodi...luana prvotno napisa
E cure moje, kad promislim koliko nas ima, koliko nas ima ove strahove, koliko nas ima ovakve tužne uspomene i tu veliku ljubav za malene anđele...šaljem vam svima veliki poljubac
Draga Roza,drage cure..pogledaj samo kako smo svi razliciti,i dobro je da je tako zamisli da smo svi isti pa i slicni po volji,karakteru,djelima,ajme....
Ja sam si puno razmisljala o ovoj temi,tim vise jer su mi tolike molitve uslisane,mislim na pozitivne strane moga zivota,iznenadila sam se zasto prolazim kroz sve ovo,ne ono kao ja sam najbolja,nego sam uistinu bilia u dubokoj prisnosti sa Bogom,on je bio i jos uvjek je pokretac moje snage.Jer neko mi ju je ipak udjelio inace nebih mogla ovo prezivjeti.Razni ljudi me okruzuju,izmedu ostalog vrlo draga osoba koju vanjski gledano prati debela sreca u zivotu,sve kao po spagi,gotovo da funkcionira na nacin pomisli i dobije,ali nikada bas nikada nije rekla Bogu hvala na zivom i zdravom djetetu,na svim materijalnim dobrima,na zdravlju,sretnom jutru......
A netko joj je to sve dao,ili je ona toliko pametna pa zna sama skrojiti tu srecu.I to mozda i nije bitno hoce li ona zahvaliti bas Bogu,bitno je hoce li iz toga narasti kao osoba,postati bolja,manje sebicna,biti bolji prijatelj...I da nedavim velika je razlika izmedu nas u pristupu prema drugim ljudima i u sreci i u nesreci,to opet ne znaci da sam ja bolja,neeee ja sam samo naucila kako je tesko trpiti i biti sam,cekati na nekoga,ljepu rijec,pogled,utjehu.Kada tako gledam ima smisla promjenilo me je bas ovo iskustvo,kao nijedno drugo.Ali jos nisam nasla smisao zasto su nasa djecica otisla tako rano na nebo,ali sam si obecala ako ikada ostanem ponovo trudna,od trenutka te spoznaje moju mrvicu necu usporedivati sa slucajem prije,nitko mi nesmije reci,samo da uspije,jer ona ima pravo da me usreci,ima pravo da bude moje sunce,moja radost,ona ce imati svoje mjesto pod suncem,necu je skrivati u sjeni straha.Znam da ti je tesko i to je normalno,malo bi nas prezivjelo to sto si ti prezivjela,a jos si normalna,puna duha,i ipak na svoj nacin sretna,u tome malome
Uh,Roza ,uopće ti ne zavidim.
Zapravo kad sad razmišljam o sebi u svojoj zadnjoj trudnoći uopće ne znam kako sam preživjela.Ponekad je bilo dana da sam htjela iskočiti iz kože,nisam mogla disati…
Kakav smisao ima sve to mučenje sa trudnoćom ako na kraju ne možeš donijeti dijete kući?
Moja sin je moja prva trudnoća.Moja druga trudnoća,godinama odgađana godinama zbog raznoraznih ugovora na određeno(a silno željena) završila je pobačajem u jedanaestom tjednu.Moja kćer ,moja treća trudnoća,je moja prekrasna djevojčica rođena sa teškom srčanom greškom.Saznala sam to na jednom bezazlenom ,rutinskom pregledu UZV-om u 21 tj. i živjela sam sa spoznajom da ju možda nikada neću dovesti kući ostatak trudnoće.
Tako da znam kako izgleda kada najbliži ne žele postavljati pitanja i pokazivati emocije,naše društvo ima takva pravila.O gubitku,tuzi ,strahu se ne priča,možda nestanu ako ih ne budemo spominjali.
Ja neću reći da si hrabra žena (mene je to ponekad živciralo kad su mi drugi govorili da mi se dive i da oni to ne bi mogli izdržati).
Ja osjećam da si snažna žena koja prihvaća život i ide dalje usprkos strahu koji te guši.
Normalno je imati dobrih i loših dana,normalno je povremeno misliti da nema smisla i nade.
Prošlost je ono što ti se već dogodilo,ovo što se sada događa je nova prića,i nema razloga da ovaj put nema sretan kraj(tj.početak).
Moja razmišljanja o Bogu/Smislu/Svemiru nazovimo to kako želimo vrlo su jednostavna…
U mojoj drugoj trudnoći beba je prestalo kucati srce u 8 tj,u 10 tj.sam saznala,u 11 tj.sam završila na (emocionalno ) vrlo mučnoj kiretaži.
Ali to iskustvo poklonilo mi je trenutak spoznaje,bljesak i pogled u neku drugu dimenziju.Jednostavno sam vidjela/osjetila da je beba koju sam izgubila dobro,smirena,zbirnuta.Da je ljubav koju osjećamo i dobrodošlica kojom ga čekamo najvažnija i jedino bitna.Strah,sumnje,tuđe loše odluke ne utjeću na duše koje koje nisu došle da ostanu.Teško je nama koji ostajemo...
Drugi trenutak kad sam osjetila Smisao dogodio se na intenzinoj njezi nakon prve operacije moje kćer.Njezina cimerica u sobi bila je mala Njemica,tek rođena curica,čiji su roditelji također u trudnoći znali da je bolesna.Malena je svaki dan bila sve lošije i lošije ,a treći dan života je operirana.Drugi dan nakon opreacije ležala je u teškom stanju u svom sičušnom krevetiću i ja sam osjetila da ona više nije tu.Njezini roditrelji(mladi bračni par) sjedili su uz nju i držali ju za ručice.A ja sam osjetila da ona odlazi i da je silno sretna zbog ljubavi koju osjeća.
Iskreno,ne postoji racionalno objašnjenje zašto sam to osjećala.Moja kćer i sam je bila danima između života i smrti,viđala sam puno djece na intenzivnoj,bila sam tamo danima.
Kada sam se taj dan popodne vratila,malena je bila otišla.Možda je to bio jedini naćin da se vrati kući…
Roza ,zato samo
Polako dan po dan.sat po sat ...hodaj ,plači ,diši,živi, to je jedino što možeš.
sirius, Roza, cure..
sirius, tvoja priča o dušama koje nisu mogle ostati nekako mi potvrđuje da se moj sin vratio.
U drugoj trudnoći zanijela sam blizance, ali samo je jedna beba imala snagu razviti se.
Iako nismo planirali treće dijete ja sam stalno osjećala da još jedna mala duša želi mene za mamu i to je i potvrdila na totalno lud način...ostala sam trudna iako nisam imala menstruaciju zbog dojenja jednim jedinim romantičnim nezaštićenim seksom nakon duge odvojenosti od muža.
Cure, držite nam se.
Moram priznat da mi bude lakše kad pročitam da nisam jedina, i zapravo se sve vrlo slično osjećamo.
Fidji kako kažeš došla trudnoča nakon jednog romantičnog odnosa nakon razdvojenosti. Indentično i kod nas! Ja se vratila sa odmora iz Engleske, i mm nije kupio kondome i nismo mogli izdržat...the rest is history
A crtice govoriš istinu, trebam bit sretna i pozitivna zbog ove bebe, i zaista jesam, trebam se njoj sada u potpunosti posvetiti...ali nije to lako...moja je tuga još tu kao i prvi dan, i kako preboliti 2 prekrasna smotuljka koja su nas napustila prije samo 6 mjeseci! Dosta mi je sve to iznenada i dosta rano da bi skulirano pobrala konce...a skužila sam isto jednu stvar...koliko god mi bile pozitivne vesele itd. mislim da to nema nikakve veze...ako je suđeno suđeno je...pa sve smo bile "over the moon" zbog svakog našeg anđela, i nije baš to utjecalo na ishod...ja sam bila odlučila preboliti gubitak Tije i krenula u trudnoču sa Ivanom i Oliverom nabijena pozitivnom energijom i vjerom...ali ono što me imalo snać me snašlo bez obzira...tako da čak i kad sam tužna, nervozna i kad me strah, ne mislim da je to ono što če utjecat na moju trudnoću...najviše se bojim da nije možda onaj gore zamislio još jedan gubitak za nas iz ko zna kojeg razloga :/
Ali kako je neka od vas napisala Iš Iš crne misli, pa ih danas i ja tako tjeram, grickam mrkvu, igram igrice i dan je dobar...
Eh jesam se raspisala
sirius, baš si me rasplakala.
i ja sam imala sve ove godine pitanje za Boga pa zašto je sve taako moralo biti cijeli moj brak naš zajednički život tako mukotrpan, težak,a onda kada se rodio moj Roko toliko željeno 2 dijete, otkrivena mu je rupica na srcu, s kojom se teško suočila, onda je otkriveno da nema jedan bubreg pa sam se s time još teže suočila, i još hrpa nazovimo ih sitnica.
pitam Boga stalno, zašto, zašto moj Roko, zašto sve to njemu, zašto nisam ja, da li sam ja kriva zbog toga i krivila sam se dugo vremena, ali evo suočila sam se s time.
ima dana kada plačem a on je hvala Bogu živ, a ja plačem i tužna sam zbog te situacije, nemam baš s kime pričati jer malo je onih koji shvačaju, malo je onih koji nemaju za mene glupe i nesuvisle komentare poput ima i gorih stvari, i ja sam svega toga svjesna i znam da ima, ali opet mi je teško.
od Boga sam dobila jedan odgovor, promjenila sam se, jako, jako, zahvaljujuči mom djetetu postala sam bolja osoba s još više razumjevanja, empatije, promjenili su se određeni stavovi u životu, drago mi je zbog toga, ali me muči jedna stvar, jedno pitanje koje bih ga htjela pitati, pa zar se to trebalo dogoditi da bi se ja promjenila, da bih shvatila još neke stavri u životu?!
zato roza onako kako je sirius rekla, živi iz dana u dan, hodaj, plači, diši.
pričaj o svojoj djeci, pričaj o malenoj bebici koju nosiš ispod srca., pa makar sama sa sobom.
a što se tiće sestre i svekrve čuj ja znam da je to samo obrambeni stav, jer se boje, za tebe za bebu, i njima je teško Roza najvjerovatnije.
ali ti govori pričaj uživaj.
mislim ne tebe i sve cure jako pozitivno, šaljem ti milijune dobrih vibracija i ne razmišljaj negativno.
joj Rozić, to s odnosima s Bogom i vlastitom krivicom mi je toliko teško za pisati da nemaš pojam i mislim da zaista nema puno smisla sa mišlju da li smo baš mi to zaslužile ili ne; ja sam čitav život rasla bez oca, koji je nastradao kad sam imala 3 god., sa psihički polustabilnom majkom, koju sam stalno izvlačila iz nekih stanja, ali smo nekako dogurale zajedno do moje prerane zrelosti, do koje sam se ja više za nju brinula emotivno, nego ona za mene; pola svog radnog vijeka sam brinula o bolesnim osobama, uvijek sam imala razumijevanja za , invalide, intelektualno ograničene,sve jadne,nemoćne,slabije od sebe i na kraju baš ja dobijem bebu sa kromosomskom greškom, čije su posljedice prestrašne i nemoguće za život i moram pobaciti; nisam neki praktični vjernik, moja djeca redovito mole i idu u crkvu, a ja imam bar svaka 2 dana intimni razgovor s Bogom; uvijek sam bila duboko svjesna sreće koju imam u obitelji, svaki dan kad idem s posla prolazim pokraj crkve i prekrižim se, zahvalim na svemu što imam i zatražim oprost za sve što sam napravila; svaki dan sam se molila da mi beba bude živa i zdrava i nakon svega sam se naljutila na Boga, jer smatram da ničim nisam zaslužila sve ovo što prolazim posljednjih mjeseci; negdje sam pročitala da Bog muku daje samo onima koji to mogu podnijeti, jer što bi se desilo da to stavi na leđa jadnima koji to ne mogu ?! ma hebeš to, ne želim uopće biti hrabra, snažna i jaka i jedva sve ovo preživljavam; ne znam kako ću se odlučiti da još jednom zatrudnim, umirem od čežnje za još jednim djetetom, bez obzira što imam dvoje; ne znam kome je gore: vama koji nemate djecu ili meni koja imam, pa sam još svjesnija za čim patim (ne znam da li ste me razumjele), ponekad ni samu sebe ne kužim, s jedne strane čujem glasić koji mi govori, budi zahvalna na tome što imaš, ne riskiraj, a s druge mi se srce doslovno kida pri pomisli da neću više imati djece; ne znam tko je to ovdje na rodi napisao " kao da još nisam rodila svu svoju djecu" .....to mi je misao s kojom se budim i s kojom idem leći;
i na kraju nakon svega nisam prosvijetljena,nisam bolja jer sam već bila potpuno svjesna da su mi djeca,obitelj i zdravlje najvažniji u životu,već sam bila dobra;
no, dobro sad kad smo se svi dobro isplakali idemo dalje; često u životu mislim kako je najbolje biti glup,tup, površan jer puno lakše prolaziš kroz život i sve što on donosi ili uskraćuje..
maremama žao mi što ti je teško, mislim da u životu nema ništa gore nego gledati svoje dijete kako se pati; i ja često slušam glupe komentare da ima i gorih stvari,ima ali ne možemo na život gledati tako i uspoređivati se s gorim, trebamo gledati unaprijed i tražiti svijetle točke u svakodnevici
sirius
svako malo mi sine jedino moguće rješenje : možemo se samo prepustiti ( i pomoliti da sve dobro završi)?
evo sam da vam se javim u prolazu na brzinu. TOMA jako mi je žao sta si nam se i ti pridružila.
ROZA pusa
BAZRA pozdrav i svima vama šaljem puno vrućih pozdrava s mora i nadam se da cemo napuniti baterije i smognit snage za nove pobjede
Moje malo zlato danas je trebalo puhati svoju svjecicu s brojem 1 na torti, umjesto toga zapalili smo joj svjecicu doma i posjetili njen tihi dom
Moje malo zlato danas je trebalo puhati svoju svjecicu s brojem 1 na torti, umjesto toga zapalili smo joj svjecicu doma i posjetili njen tihi dom
Draga moja Roza evo ja dosla krepana sa posla,ali mi se raspolozenje odmah popravilo kada eto tebi uz mrkvicu bolje ide :D .
Znam ja da je tesko prprati vlastite emocije neide bez iskuhavanja,mada bi ponekad bilo uistinu lakse za prezivjeti.Nikakvo cudo sto su i strahovi dosli na red,i lako je nama svima reci ne samo tebi pokusaj,bit ce dobro,moras dalje....ali covjek sam u sebi mora naci taj mir,snagu i povjerenje u zivot da mora i ima jako ljepih trenutaka vec u iducemu danu.Sjecam se nase prve dijagnoze,tada su mi rekli budite sretni da uopce imate spermija,nes ti srece mislila sam si u sebi,a sada si mislim Boze pomozi onima koji se bore za barem njih par.Postane covjek puno stosta svjestan kroz male i velike korake u zivotu,jednostavno rastemo,bolno ali sada mi nas slucaj cak i daje neku nadu da cemo jednom postati roditelji,na koji god nacin.
Kroz svoje odrastanje tesko sam se snalazila i uopce nalazila sa svojim ocem u pogledu stavova,dugo sam vjerovala bez nekoga posebnog razloga da me uopce nevoli,a volio me jako samo mi nije znao pokazati tu ljubav kako sam ja to htjela.U tom meni bolnom razdoblju me je cesto usporedivao sa drugim osobama,sve redom bolje nego ja,a ja namjerno ostala ista bas njemu za inat.No bilo je to jako bolno za moju malu pubertetsku glavicu...A sada kada znam smo jako daleko.No to me sjetilo na tvoju ,moju i sve male mrvice koje su se nastanile mamama u busi ili tek cekaju njihov trenutak da nas razvesele,koliko su se borile,trpile,bile hrabre,koliko su samo osobite,koliko nas zele razveseliti,a mi joj na svu tu borbu i hrabrost kazemo-"joooooooooj samo da se neponovi".A tko ce njoj pomoci da bude hrabra da izdrzi,tko ce je pohvaliti,pomaziti i konacno radovati joj se.Ona je posebna i puno ljepsa od straha,zasluzila je svoj identitet borca,zasluzila je puno svojih trenutaka jer i ona je prosla trnovit put da se primi.I tako sam ti ja odlucila,jer bit ce sto biti mora,a dok je tu osmjeh na lice,ali to sam ti ja samo odlucila ako neuspijem nedrzi me za rijec,zovem u pomoc cim zaglavim
Ja jos samo cekam da me pronade,a do tada ti nas raduj sa pricom svoga maloga leptira koji leti po maminom trbuhu i nosi srecu.
Marsupilami,draga posto slikom neznam ali evo mislima saljem prekrasan bijeli buketic i molitvu za tvoga maloga andela,za prvu godinu,i tebi za hrabrost
Hvala vam drage moje
crtice, tvoji postovi su tako duboki i svaka riječ koju napišeš ima smisla. Svaka čast. Držim fige da i ti čim prije osjetiš svog leptirića kako te mazi po bušici. Tebi i svima koje ponovno pokušavamo doć do nove sreće u svojim životima. Mi smo se konačno opustili, skoro 7 mjeseci kasnije i ponovno smo u akciji.
Roza lutko, tvoja trudnoća me veseli i mogu ti reć da stalno čitam tvoje postove i na neki način proživljavam tvoju trudnoću s tobom dok se i meni ne pojavi +ić. Sve cure su mi super, ali ti si mi nekako naj... Nemoj me krivo shvatit, ali ti si mi ko slatki medić kojeg imaš potrebu pomaziti, zagrliti, tepati mu. Brinut se o njemu..
curice i trudnice, šaljem vam
Marsupilami
Crtice uvijek me nekako nadahneš sa postovima, samo tako dalje he he ja se hranim vašim pozivitnim vibrama, to mi tako puno pomaže
Tamagoči svu si me raspekmezila
A cure dajte me opet malo skulirajte molim vas. Naime kako sam sad več 13 tjedana, lagano me strah hvata da se ne otvorim. Znam frikiram i prerano je, i nema potrebe za strahom, bila sam full zatvorena skoro 7 mjeseci sa blizancima, alisvejedno, taj glupi doktor me toliko prestrašio s tim da je moj cervix krnjav da sam sad u nekoj fazi straha...cijelu noč nisam spavala kako treba a i imam lagane nočne more...samo da se opet ne ponovi!
Roza ,ponavljaj zamnom :"Moj cerviks je upravo savršen.Moj cerviks..."
Roza ne brini, sve će bit savršeno ovaj put (kako je to nama koji samo promatramo, a nismo u tvojoj koži lako reć. Još da to kažemo i kako bile bimo genijalci). Ja još nisam trudna, ali već sam se spremila di. kako i kod koga na kontrole, koje sve testove ću tražit da mi rade.... a obdukcija je pokazala da je priroda pogriješila i nema nikakve veze s genima ni mojim ponašanjem ni ništa. I stvarno mi nema potrebe za svim time ča ja planiram, ali ne želim se ponovno razočarat jer je to pre i pre i pre bolno. Mislim da bi mm da se to desi odustao od dalnjih pokušaja. Jedva jedvice se i sad opustio i to nakon sata, dana i mjeseci razgovora i svega. Mislim da još uvjek nije na čistu, ali jedna žena mu je rekla : budi sretan da imaš tako hrabru i čvrstu ženu. Da ona nije jaka kako je vi nebite imali više djece. Jer ako žena blokira gotovo je. A vi muški vas je strah svega, ali kada čujete novosto totalno poblesavite i raspekmezite se. Već ga vidim..
Ha ha...danas sam zapravo ovo ponavljala u glavi skoro cijeli danRoza ,ponavljaj zamnom :"Moj cerviks je upravo savršen.Moj cerviks..."
Tamagoči tvoj muž zaista ima hrabru i veliku ženu (ne mislim veliku fizički LOL) i zaista zaslužujete, kao i sve mi ovdje, malu debelu bublicu...i stvarno jedva čekam tvoj + velik ko kuća!
A ja se sad tako rastužila i rasplakala. Cura na forumu izgubila bebicu u nekom 7 tjednu. Več jedno tjedan dana sam joj pisala na njenoj temi i bila sam sigurna da je s trudnoćom sve super, i sad kad je napisala da nije, ma strašno. Neka navala emocija, prisječanja, svašta. Tako mi je žao svake žene koja prolazi kroz pakao gubitka djeteta...ja jednostavno ne mogu a da ne plačem zajedno sa svima kad čujem tako tužne vijesti!
A gdje nam je Bzarica????
evo me, evo me! :D
nisam vam se dugo javljala jer stvarno nisam stizala! bila sam tjedan dana na službenom putu i sad sam nazad u kolotečinu!
prvo da kažem mojoj dragoj Rozi, iš, iš sve crne misli, i samo lijepo pozitivno! u odličnim si rukama, i nikakav doktor ne može ništa napraviti tvojoj maloj mrvici! a kao što si i sama rekla ovo dijete je malo čudo, i kad se odmah tako lijepo primilo sigurna sam da će se sretno roditi!
tamagoči, odlično si ovo napisala, i ti i jesi jedna hrabra i snažna žena, i za to te
marsupilami
bambus, draga moja samo ti uživaj, šaljem ti veliku pusu!
ukratko da vam ispričam moja događanja:
prošlu srijedu sam bila na prvom razgovoru za posvajanje!
bilo je dugo ali nije bilo niti malo neugodno!
uglavnom sad u 8.mj.idemo dalje u obradu koja bi trebala biti gotova do početka 9.mj.
e i onda na putu upoznam jednog starijeg doktora koji inače radi u aus i da mi jednu potpuno novu tezu o razlogu i uzroku smrti moje djece! mogu vam reći da je najlogičnija do sada! neću ništa pisati o tome dok ne odem kod njega u ordinaciju! to valjda tako u životu ide!
svima koje nisam spomenula šaljem ooooooogromnu pusu!
ovo je sad OT ali jel ima netko od vas da kupuje u bio&bio?
ako ima nek mi javi preko pp, imam jednu veeeeliku molbu, a u mom gradu ga nema!
jako bi bila zahvalna!
sorrite na ovom postu!
hvala cure na pozitivi... mi smo sve hrabre, velike, jake... jer da nismo nebimo sada bile tu. Ki će se s nama ??
Roza, draga,meni je jedan dr. rekao da mi nije suđeno biti mama, i to onaj koji je svojom nestručnošću i neznanjem skrivio smrt mog prvog djeteta., grrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr...A cure dajte me opet malo skulirajte molim vas. Naime kako sam sad več 13 tjedana, lagano me strah hvata da se ne otvorim. Znam frikiram i prerano je, i nema potrebe za strahom, bila sam full zatvorena skoro 7 mjeseci sa blizancima, alisvejedno, taj glupi doktor me toliko prestrašio s tim da je moj cervix krnjav da sam sad u nekoj fazi straha...cijelu noč nisam spavala kako treba a i imam lagane nočne more...samo da se opet ne ponovi!
tako sam ljuta na njih i njihove nesmotrene izjave
drži se i mozak na pašu, što više to bolje
Snješka često te se sjetim
bzara sretno s posvajanjem, neka bude što prije
RozaGroza drži se draga, vjerujem da je teško, ali isto tako vjerujem da će sve ovaj put sve biti u savršenom redu
tamagoči
Crtice i mene nadahnjuješ
Marsupilami
bambus
mandy, naravno da te razumijemo
maremama, sirius, TOMA, luana, koksy, svima hrpa želja za ostvarenje snova
nisam se ovdje baš javljala, pa samo da kažem da sam izgubila tri mrvice, imala jednu vanmaterničnu i jedan neuspio IVF za koji sam bila sigurna da će se roditi moji Luka i Nika
bzara od srca se nadam da će ti uspjeti i jedno i drugo, to bi bilo savršeno
tamagoči potpuno te razumijem, MM umire od straha, ponekad mislim i više od mene, istovremeno jedva čekam da prođe tih 6 mj. i strepim
marsupilami datumi su mi strašni,ponekad bih voljela da nisam ni znala termin, sad će mi zauvijek ostati urezan
Rozić da samo znaš koliko žena poznajem a da su imale "nikakav" cervix, išle na šivanje, dobile trudove i nisu se otvarale, nego bi im dali drip ; to mi je bilo nezamislivo sve dok nisam u drugoj T ležala sa curom koju su također šivali i na kraju je završila na carski jer se taj nikakav cervix zabetonirao i nije se dao otvoriti; prema tome, lipo mirno i staloženo; svaka trudnoća nosi svoje, ova će ti biti savršena i gotovo
crtice, zo svima pusica i drži te se cure
dobro jutro!
mandy
ZO, piši nam vdje kad god osjetiš potrebu. sve te ovdje razumijemo!
za tvoje male mrvice
Snješka
i imaš pravo što dalje od bijelih kuta, mama najbolje osjeća što je dobro za nju i njenu bebicu!
zaboravila sam vam napisati, od idućeg tjedna krećem na psihoterapiju. kad sam išla u bolnicu roditi mog anđelčića Matka, srela sam psihologicu koja je inače moj pacijent, i kad je čula što se dogodilo odmah mi je rekla da joj dođem kad se malo fizički oporavim, jer da je jako bitno da ne povučem sve te osjećaje u sebe. međutim tvrdoglava kakva jesam, nakon što sam izašla iz bolnice mislila sam pa mogu ja to sama. i mogla sam do nedavno, dok nisam počela dobivati napadaje panika (da to je bilo ono zbog čega sam provela onoliko vremena na pretragama). psiha je gadna stvar, i ne treba se igrati s njom! ne znam zašto sam odbijala otići kod psihologa, pa oni zato postoje, valjda sam u svojoj glavi to tumačila kao moj neuspjeh. sad mi je žao što nisam odmah otišla, ali nikada nije prekasno!
još samo da kažem da je moj bio&bio problem riješen! Roza
svima vam šaljem velike
neka netko gore čuva sve naše male anđelčiće!
Drage moje, ponekad vas procitam, i cesto mislim o vama, koliko vas je velika tuga zadesila, a kako ste samo hrabre.
Ja sam imala "samo" missed abortion, na pocetku 13. nedelje smo saznali da srce vise ne kuca.
To je bilo pre 2 godine, ali ja se skoro pa svakodnevno setim te bebice.
Trudnoca posle toga je protekla uredno, dobila sam mog predivnog Izija, i presrecna sam zbog toga, ali me tuga cesto obuzme kad pomislim na tu mrvu..
S lekarima sam imala svakakve dogodovstine i posebno me gane kad procitam vasa negativna iskustva s njima, zaista su neverovatni..
Moja draga rodjaka je daleke '98. rodila usnulog decaka, taj me dogadjaj valjda toliko pomerio, da mi je od tada sto se tice bejbija, sve nekako drugacije.
Srecom, ona sad ima divnog trogodisnjaka, rodio se 8 godina posle toga..
Ljubim vas sve
KliKli
Cure sve vas pozdravljam grlim ljubim
Danas sam baš razmišljala o Isabel i bebici, sigurna sam da je več rodila, dal joj je termin prošao il bi trebao bit tu neđe? Nadam se da če nam se skoro imati vremena javiti, i post-at neke sličice
Isabel je rodila Nolu, ima već 10-tak dana
je, je Isabel je rodila!
tu su čestitanja
ja sam sinoć skužila! jedva čekam da nam se javi da vidim kako je mala zvjezdica!
Isabel velika pusa draga naša!
kli_kli, hvala puno na lijepim riječima! i veliko
svima velika
Joj tako sam se sad rasplakala od sreće da je Isabel rodila, i onako prekrasnu curicu...to je tako prekrasno, jedno maleno čudo!
Isabel kad god nas budeš čitala, znaj da mi je tako drago, stvarno nemam riječi. Zaslužila si svu sreču ovog svijeta....pffff a mene je tvoja mala Nola oborila s nogu, predivna je !!!
Molim Boga da mi podari takvu radost sa ovom mrvicom, da napokon budem mama ne samo 3 dana, nego cijeli život!
najdraža moja Roza, ja sam toliko sigurna da ćeš ti uskoro biti mama jednom predivnom malom biću, i sigurna sam da gore netko postoji i da neće dati više da se dobim ljudima događaju ružne stvari! ti si jedna divna, hrabra žena i zaslužuješ svu sreću ovoga svijeta!
samo misli pozitivno, znam koliko je to lako izgovoriti a teško napraviti, ali moraš zbog te male mrvice u sebi!
onaj doktor kojeg sam spomenula je rekao jednu zanimljivu stvar : zdrava žena će vjerojatno roditi zdravo dijete, ali zdrava, sretna, zadovoljna i sigurna u sebe žena će sigurno roditi zdravo dijete! zato mantraj u sebi: ja nosim pod svojim srcem jedno divno malo stvorenje koje me treba i koje čeka dan da me vidi i upozna!
bzara, sad si me zainteresirala
tko je taj dr.?
ja ti ustvari nemam pojma, pričala sam s njim preko telefona, upoznao me moj stric s njim! moja sestrična je imala velikih problema, njezin sinčić je umro od tumora mozga, i užasno ju je bilo strah druge trudnoće, i taj doktor joj je pomogao da svoju sada već jako veliku curu donese sigurno na svijet! znam da su ga zvali iz aus da dođe raditi kod njih! trenutno je na godišnjem, a ja se spremam k njemu kad se vrati na posao! pričali smo 45 minuta preko telefona. jako ga je zainteresirala moja situacija, i kad sam rekla da su doktori rekli da je to jednostavno kod mene tako i da će se vjerojatno sve opet ponoviti, nije mogao vjerovati. kaže mi: gospođo danas nema toga za što nema rješenja, samo si treba dati truda! nekako mi je drugačiji od svih dosadašnjih doktora, čak mu je i glas nekako smirujući!
znati ću vam sve bolje reći kad ga upoznam! trenutno nisam sigurna jel imam pravo prezime uopće! :/ neko njemačko je prezime!
ne znam nešto je kod njega drugačije, nego kod drugih doktora!
E stvarno mi zvući super ovo što ti je rekao, baš nekako istinito i ohrabrujuće
Jedva čekam da odeš gore kod njega!
Ps: poslano preporučeno sve ostale detalje šaljem na pp
ovo je predivno rečeno. voljela bi upoznati tog doktora.
RozaGroza ti si snažna osoba. kad opisuješ svoje bojazni i čežnje, prepoznajem osobu koja je sposobna prepoznati i saživiti se sa svojim osjećajima. trudna sam i mogu reći da je teško "opustiti se" i meni koja nemam povijest mame anđela, zato ja kažem prepusti se. ne čačakaj. ne istražuj. tvoj će cerviks biti dobro. pusti neka osjećaji prolaze kroz tebe. sirius je to dobro napisala, jednostavno živi. kad ti se plače, plači, kad ti se vrišti, zavrišti, kad ti osmjeh dođe na usne, nasmiješi se, pozdravi neznanca na cesti, zapleši... zagrli jako one koje voliš, pogledaj sebe u njihovim očima i nastavi dalje.
'jutro!
moje jutro je baš lijepo počelo, već na uranak sam se prošetala sa mojim Kokom, on se istrčao pa livadi, i sada čekam svoju naj friendicu da dođe k meni na kavicu!
anamar, mislim na tebe i na tvoju bebicu da sretno dođe na ovaj svijet.
svaki puta kad budeš u strah, a strah je normalna pojava, sjeti se ove rečenice, i ponavljaj u sebi! sjećam se još za vrijeme faksa koliko psiha može utjecati na čovjeka, pozitivno i negativno! zato treba crne misli filtrirati i misliti na lijepe stvari, raditi sve ono što ženu čini sretnom!
mislim da smo mi žene bića koja vrlo često misle više na druge a najmanje na sebe. nekako uvijek želimo nekome ugoditi! znamarujemo svoje osjećaje, i sebe stavljamo u neki sporedni plan!
ja sam baš neki dan razmišljala o tome što me čini sretnom, i između ostalog mogu vam reći da me jako čini sretnom kad su drugi oko mene sretni, kad nekom darujem nešto lijepo...
inače, kad ste tužni, preporučam ovu terapiju. nabrajajte sve lijepo što imate u životu i sve što vas čini sretnom! nevjerojatno kako se raspoloženje počne odmah mijenjati!
Rozić, hvala ti draga, javi mi podatke što prije!
sve vas ljubim!
Roza ....pisala sam o vjeri o tome kako sam se po gubitku udaljila od Boga,bila ljuta,skinula križić,ali ostala je vjera u anđele i s vremenom iako u izmjenjenom obliku vratila se i vjera.
znam da ti je teško i tako treba biti jer bilo bi čudno da nisi tužna,da si odtugovala tako brzo ali pusti neka malo i nada,osmijeh zakuca na tvoja vrata.
Trudnoća nakon gubitka nije me iznenadila ko tebe,planirala sam ju i prošlo je neko vrijeme,dok sam odtugovala i od prvog saznanja da sam trudna znala sam da će sve biti dobro,jednostavno glas u meni nije mi dao da brinem i drugačije mislim i nakon prijašnjih silnih infekcija( nepoznata inf. uzrokovala i gubitak mog sina) ova trudnoća je bila školski primjer,bez ikakvih tegoba.Zamalo se nisam i sama odvezla na porod koliko sam bila aktivna i stalno u pokretu prepuna pozitivne energije,isčekivanja kada ću zagrliti moj mali smotuljak koji će mi dati novu deminziju sreće,radosti i ljubavi.
Želim da i ti osjetiš isto .
Svima koji tugju ovih dana veliki
Bzar bravo za prve korake prema roditeljstvu.Sudbina nam uvijek s vremenom ipak ponudi neke odgovore
curke moje!
evo i mene večeras s vama. moram vam reći da sam mislila na još jednu inseminaciju u 10 mj, ali nekako nemam snage, tako se bojim opet negativne bete i svega toga, da smo to odlučili odgoditi do proljeća. imam osjećaj da stvarno ne bi mogla to opet proći.
ISABELA ISKRENE ČESTIITKE I ŠALJEM TEBI I TVOJOJ CURICI PUNO POLJUBACA
roza ja virujem u tebe i toliko sam sigurna da ceš i ti uskoro držati svoju malui ljubav i da ce se tvojoj kućom oriti dječiji plač
svim vama šaljem puno vrućih
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom