Rijec je o dvojici tata. Jednog gledam vec godinu dana kako curicu od, sada, 2,5 god vozi bez sjedalice. Donedavno ju je vozio u sluzbenom autu a sad ima osobni i mala stoji na zadnjem sjedalu i tako se voze.
Drugi je poznanik koji se cudi zasto bi curica od 3,5 god i 23 kg trebala u sjedalicu.
Ja pricam, oni mjenjaju temu... Jer kao blizu vrtica zive pa nije da se dugo tako vozi.
Ja sam nedavno imala frontalni sudar 500m od kuce a nisam bila kriva, da je Sven bio u autu i nevezan sad ne bi bio ziv. I to sam im rekla...Al ne slusaju.. Kako doprijet do takvih ljudi?
Muz mi kaze da se ne mjesam, da imam dugacak jezik. Al ja to ne mogu gledat!
Imate vi takvih problema?