Stanje stvari nije obećavajuće, ali idem u postupak ne zato što sam nova cura koja nema pojma (vjerujem da su ipak one koje dođu potpuno neupućene u tematiku ipak iznimke), nego zato što mi je to jedina šansa, bez obzira na sve. Strpljivo sam čekala na prvi IVF, nikom prvi postupak nije pao odmah s neba, na žalost se u međuvremenu situacija sa zakonom promijenila, ali odustanak mi nije opcija. Ako ne bude uspjeha, nadam se da ćemo biti u mogućnosti pokušati u inozemstvu, a u RH također nema šanse da se ikud mičem sa VV-a i od dr. L. Najviše od svega se nadam da ovaj zakon koji nam je svima stanjio živce neće biti na snazi dugo.