mislim da je stvar u tome da trebamo radit na sebi u smislu da se probamo što je više moguće opustit. Ionako nemamo preveliki utjecaj..radit sve što je u našoj mogučnosti i imati srtpljenja čekati a do tada najnormalnije živjeti i uživati u životu. Znam da je to užasno teško jer mi je i samoj teško...a najgore od svega što su svi oko mene trudni..ili su rodili..odnosno svi imaju djecu a ja nemam.Ali znam da ču sigurno i ja biti ta sretnica s trbuhom do nosa.