nije svejedno, nipošto, da mislim da je svejedno ne bih se niti trudila
i napisala sam da se nadam da u konačnici neće biti uzalud...ivjerujem u to

ali mislim da nije niti tako jednostavno

od 6. mjeseca prošle godine, od najave zakona se stalno nešto radi...svaki dan...a pomaci su minimalni...ne treba odustati, ali niti očekivati čuda
za čuda su ovoj našoj zemlji potrebni recimo masovni prosvjedi ili tako nešto, a možda niti to ne bi bilo dovoljno...
ovdje nije dosta da nekome dokažeš da griješi ili da dokažeš da je licemjeran (da jedno zagovara, a drugo radi i sl)..ovdje nije jednostavno nešto niti dokazati, jer nitko neće o bilo čemu javno govoriti...ali i da dokažeš...zbog toga se u ovoj zemlji ne podnosi ostavka niti se mijenja zakon...

a u ovoj zemlji ljudi niti ne idu na masovne prosvjede...(sjetite se koliko je ljudi bilo na prosvjedu u 7. mjesecu, sjetite se koliko smo ljudi skupili da odu u sabor na donošenje zakona)...

zato sam rekla ono gore, ali to ne znači da ne mislim da svakim danom treba raditi sve više, a ne manje...ali sam svjesna da šanse za promjenu ovog zakona nemamo preko noći, a za neke od nas će tada biti kasno...no tješi me da će moje dijete zbog nečega što sad ja radim imati bolju šansu ako joj bude trebala...(ili barem onakvu kakvu sam ja imala kad sam uspjela dobiti nju...)