Drugi porod u Rijeckom rodilistu - dosao nam je Adrian
Evo kako krece moja pricica o porodu, unaprijed se ispricavam na duzini i detaljima...
Trudnoca je bila ok uz neke tegobice (int.glukoze, ureaplazma, eserihija, vadjenje zuba...) i kao i prva - prenesena.
Na dan termina otisla sam na pregled, otvorenost pola prsta, plodna voda bistra - na cekanje. Ti pregledi su usljedili svaka 2 dana ali mi zaista nisu bili nikakav problem posto su doktori stvarno bili njezni , jedino sto je bila guzva i izgubi se cijelo jutro.
Puno mi je znacilo sto sam stalno vidjala iste cure na pregledima i bas smo se nekako skompale i pricale.. Na 40 +5, sve je bilo po starom bez ikakvih naznaka. Sluzni cep nije nikad otisao (sluz je bila nekakva ali je odlazila na rate zadnjih tjedan dana), onako u komadu, otvorenost navucenih 2 cm, vodenjak cijeli, ja vec nestrpljiva a i nervozu su mi uljevali tel.pozivi - jesi li i kad ces, i sto ti je. Izignorirala sam to sve i drzala se nekih savjeta koje sam tu na forumu procitala (visok adrenalin - nizak okistocin, osjecaj sigurnosti potice porod i sl). A i kako sam po prirodi veseljak, nabavila ja cd-e od neke nase lokalne festarske muzike i udri plesati, osim sto sam bila dobre volje, na taj nacin sam reducirala stres i dobro se zabavila
, ali podsvjesno me stalno drzao strah enormni od komplikacija i neke jos "musice" ...Taj dan navecer oko 18h osjetim ja neki lagani pritisak i "grcice", u sasvim nepravilnom razmaku..Stavila sam starije dijete spavati oko 21, i ja otisa leci, misleci da ce mi sve to proci kad se ispruzim. Oko 22:30 i MM je isao spavati ali meni san nikako na oci, ali sutim, mislim si ma daj, nije to to, sutra je ionako kontrola pa bolje da se jos odmorim...
U 23 otisla na wc i uocila krv, ne puno. Mene sve jace boli, cak je vec postalo i gusto, recimo 2 truda svakih 2-3 min, pa onda jedan nakon 15, pa onda opet 2 blizu i tako.
Probudih MM, i kazem da bi bilo dobro da krenemo. Nastala je mala panika i nervoza jer kad god da krene, mislis pa kud sad? sto vec?
Krenusmo u 15 do 00:00, zezamo se u autu, mene boli vec poprilicno, shvatimo da smo zaboravili pola toga i vracamo se nazad u stan...meni sve gore, vec jaucem.
I dobro na pola puta do bolnice, na jednoj busnoj stanici vidimo mladi par kako se ljube i zabavljaju, a ja pod bolovima kazem suprugu: fermaj auto, reci im da se ne s... jer da je ovo strasno kako mozes zavrsiti
Dosli smo pred radjaonu, ja usla, on ostao i usljedio je pregled (ctg, davanje podataka i sl). Meni od straha sve stalo, nista vise ne boli i taman mislila da cemo se nazad vratiti doma..Ctg suti ko riba, nema trudova iako ih ja i dalje osjetim..Na pregled doc ustanovi da sam otvorena 4-5 prsta i da idem u boks nakon frizure i klistira. Sad me vec panika ulovila i bila bi najradje pobjegla..ali trebalo se izboriti za epiduralnu (unaprijed sam je odlucila uzeti posto sam na prvom porodu imala izuzetno pozitivno iskustvo - drip je svoje radio, ja pod epid corila tik do pred izgon, nisam osjetila nista, posljedica nikakvih), i kad sam spomenula dok je bio malo "tvrd" odnosno odgovorio je sa "vidjecemo". A znam da je sad bilo pravo vrijeme, ali je jedna druga rodilja (s kojom sam provela par zadnjih pregleda) isto ju trazila tako da je on samo nesto gunđao - sve bi one epiduralnu i da ih nista ne boli
Smjestili su me u boks, nju u boks do. Inace smo imale isti dan termin, i u isto vrijeme nas ulovili trudovi, samo sto je njoj jos vodenjak i puknnuo, a meni nije. Dosla je mlada doktorica da ga probusi - a kad ono - to mi kolegica iz gimnazije (sjedila je ispred mene) a ja nisam imala pojma da radi ko doktorica i to jos u rodilistu. Bas smo se lijepo zapricale, busenje nisam ni osjetila, bila je izuzetno draga iako mi je bilo malo cudno jelte, isle smo skupa u skolu, a ona me sad pregledava
Dali su mi drip. I usljedilo je cekanje anesteziologa, sto se meni cinila ko vjecnost..Bolilo je uzasno. Dali su mi epi, uveli MM-a, pojacali drip, a mene i dalje boli. Pitala sam u cemu je problem jer znajuc da mi je prvi puta epiduralna potpuno blokirala bol, sad sam trudove itekako morala prodisavati. Otprilike pola sata nakon uvodjenja bol se nekoliko smanjila ali samo po duzini, malo po intezitetu. Vec je bilo 3:45, primalja je pogledala stanje i rekla da je vrijeme za porod jer sam potpuno otvorena. Tad su mi usljedili uzasno jaki trudovi od kojih sam se i ispovracala. Pitala me da li imam pritisak za kakanje, ali ja sam rekla da nemam, bebica je bila valjda jos visoko :? ,sto je cudno jer od termina na svakom pregledu su mi rekli da je ful nisko i u kanalu..
Pustila me jos 10tak minuta da prodisavam i vratila se nazad. Rekla je da moram tiskati. Ja nagon za tiskanjem nisam imala (znam da mi je na prvom porodu bio uzasno jak, mislila sam da cu popucati). Poceli su padati otkucaji bebi...mene je uzasno bolilo, dosao je doktor i rekao da se beba odmah mora roditi ili moram na carski. Ja sam onda pocela tiskati iz petnih zila sto je bilo i prilicno cudno jer nagona stvarno nisam imala, suprug je gurao moju glavu prema napred, primalja je drzala mi noge da se upirem a doktor je "vrsio" po trbuhu. U 2 truda, u 04:25 nas malac je bio vani.
Recnuli su me ali rez nisam osjetila jer je primalja premazala podrucje sa anestezijom...Suprug je prerezao pupcanu vrpcu i usljedilo je blazenstvo...
Sincic je bio sav na ljubicaste tockice i sa jednim malim kefalhematomom, ali danas nam je vec 6ti dan i sve se pomalo povlaci...
Drugi porod je od prijema u bolnicu do rodjenja trajao 4 sata, gledajuci po trajanju i ukupnom dojmu - puno je bio laksi nego prvi, doktori su stvarno mi bili ok, jos im jednom hvala (dr Glavan i dr Prodan), epiduralna mi je olaksala podosta iako ne koliko sam mislila da hoce (kad usporedim sa prvim porodom). Nuspojava, Bogu hvala nema, ustala sam se nakon 2 sata..
Najvece hvala MM-u, bez kojeg bi mi bilo nezamislivo, najbolji je tata na svijetu.
 |
|||
Odgovori s citatom
Lukina mamma prvotno napisa
