Vrlo dobro poznajem patofiziologiju organizma.
S druge strane čemu da razbijam glavu nepotrebnim stvarima, ako mi se do sada nije oplodila ni jedna ta jedina stanica ( znalo ih je bit i po tri u prirodnom ciklusu), onda ćemu da patim za onim koje su stvorene umjetno.
I što ću postići time?
I dalje stojim pri tome , ako mastrubacija nije ubijanje djece, nisu ni jajne stanice. Jer jedno bez drugog ne može.
Uostalom čitala sam da zadnje statistike ukazuju da je mogućnost oplodnje FET-a 3%. Što je tri posto? Ništa.
Uglavnom ako je suđeno tako, suđeno je. Život ide dalje, ja beskrajno želim dijete, ali ako ne ide, pa neću se ubiti... To je moj stav. Mislim da je realan ( bez obzira na moje godine).