Zar stvarno ne možemo bolje?

[Anemona]

Opet malo filozofiram.
Več nekoliko dana mi se po glavi mota to pitanje, dakle, zar stvarno ne možemo bolje? To je sve?
Ponekad imam osjećaj da smo se sveli samo na neke prigovore, žaljenja, jadikovke, prepucavanja, optuživanja, ...
To malo vremena koje provodimo s djecom, partnerom, dragim ljudima, obitelji, prijateljima, poslvnim kolegama, pa i tu na Forumu, nekako kao da ne dajemo najbolje od sebe, da li se varam?
Opet ja s primjerom. Sretnem u dućanu mamu s malim djetetom (8-9 mj.) i dvije velike cure, prodavačica se obrati mami. Kakvo lijepo dijete, samo se smije,... a mama odmah komentira, joj kak je zloćest. Kaj je to stvarno jedina rečenica koju moramo prvu ispaliti o svojem malom djetetu, a volimo ga najviše na svijetu, isto tako kad netko pita za muža, obitelj, prijatelje, obično prvo rasipamo negativnosti. Zašto? Život je tako kratak, zašto ne možemo stati i "pomirisati ruže"?
Zar stvarno ne možemo bolje? :?

[RozaGroza]

Ne kužim ljude koji okolo "pljuvaju" po svojoj familji (možda malo grubo rečeno ali you get the point)...kad imam problem s mm-om uvijek ga u privatnosti rješimo i nitko nikad ne sazna da je uopče postojao. Ruku na srce, ja sam ubola pa mi je muž stvarno za ne požalit se

A sigurna sam da kad napokon dobijemo dijete, neću ič okolo i jadat se da je zločesto ili ko zna što već, to mi je fascinantno....bolje bi toj ženi bilo da je popljuvala sebe, jer ipak ona odgaja svog sina!

Život je i ovako dovoljno težak, svađe, ucjene i jadanje ga samo još dodatno otežavaju i po meni nekako zagađuju. A ruže mirišu, svaki dan mirišu, ali i bodu...treba pored svega onog teškog što proživljavamo smoći snage primjetiti da nije sve trnje oko nas...

[Pcelica Mara]

Anemona, mi smo jučer bili u butizi i M. je (kao i obično) šarmirala tetu na kasi i dobila vrećicu bombona (u butizi od namještaja).

U gradu su nas već nekoliko puta častili sladoledom, tj. ne nas nego M. jer je tako slatka (uz napomenu, kod nas je kugla 10 kn).

Znam da nema baš smisla, ali eto... nije sve baš tako crno. Naravno da uvijek možemo bolje, ali možda si samo u zadnje vrijeme imala osjećaj da je sve loše i nailazila na takve situacije. Možda nisi primjetila dobru slatku dječicu i zaljubljene parove oko sebe.

I znaš što, kad vidim nešto što me jako rastuži odmah izgrlim i izljubim MM i našu M. i odmah mi je lakše. Ili, kad čujem za neko loše ponašanje prema životinjama brzo izmazim i nahranim naše mačke
Ne možeš promijeniti svijet, ali možeš voljeti i usrećiti ljude (i životinje) oko sebe.
I evo ti jedan virtualni i

[sorciere]

Kakvo lijepo dijete, samo se smije,... a mama odmah komentira, joj kak je zloćest.

sigurno je na mamu

[ivy]

ja se u biti uopće ne opterećujem drugim ljudima

[MGrubi]

Kakvo lijepo dijete, samo se smije,... a mama odmah komentira, joj kak je zloćest.

sigurno je na mamu

ma, to ti je protiv uroka

[buby]

sorciere
to je vjerovatno stil "napola prazna čaša"
ne obraćam više pažnju na to
šteta što ne može vidjeti više pozitivnog

mi smo jednu večer zahvaljivali prije spavanja, l je rekla da nema kaj jer je bila gladna u školi jer bla, bla, bla...
onda sam obrnula film i rekla joj kako ja vidim njezin dan: probudila se u lijepom krevetu okružena igračkicama, dočekao ju je mamin svježi kruh iz pekača, obukla je full udobne tenisice i mrak čarape, išla je do škole koja joj je jako blizu, bila je sa učiteljicama i prijateljicama koje voli i.....
nije više imala prigovora

[Anemona]

Krivo sam shvaćena, opet, izgleda da nisam baš odlična u objašnjavanju.
Ja itekako vidim pozitivu, gledam svoje dijete i uživam u njemu svaki dan, prekrasan mi je,... zato me i još više zaboli kad vidim da drugi svoju djecu odmah počaste negativnim komentarom. Ok, razumijem ja da je nekima to poštapalica, ono ne zna kako da reagira na kompliment, pa kaže zloćest je, ali mene to baš dira u srce, jer su mi dječica tako nevina, predivna i mislim da ih je puno lakše povrijediti nego što smo toga svjesni.
Jednostavno ne volim kad netko odmah na prvu kritizira dijete, muža i slično, nemam tu naviku, ja ih više volim nahvaliti, pa što bude.

[Anemona]

Moram priznati Pčelica Mara da nisam baš svatila tvoj primjer, pa o tome i pričam djeca su divna, još je ljepše kad i drugi to primjete, ali me žalosti kad roditelji nisu svjesni "ljepote" svog djeteta.

[petraa]

Mislim da ti je tema na najboljem mogućem mjestu.
To što si napisala i je filozofiranje. I pretjerivanje.
Gledaj malo pozitivnije na svijet i ljude oko sebe. Sigurna sam da ta mama koja je rekla da joj je dijete zločesto, to ne misli. Kao što i oni koji vele za partnera da je ovakav i onakav, u velikoj većini ne misle loše.
Ja ih sve doživljavam kao opuštene i to mi je o.k.
Tko bi koga trebao uvjeravati da je netko ili nešto savršeno i zbog čega?
Zdravi ljudi se posvade ponekad i to mi je također normalno.
I savršen muž, da, možda..tebi..u nečijim drugim očima nije sigurno. Našli bi mu začas sto mana. :D

[Pcelica Mara]

Nisam ni ja dobra u objašnjavanju
Htjela sam ti napisati da ima i puno ljudi koji primjećuju kako su djeca divna. Ima i puno roditelja koji se na takve kometare ponosno smješkaju
Ne možeš izravno utjecati na taj "a kako je zločest" tip ljudi. Ustvari, ni ne vjerujem u postojanje tog tipa ljudi, prije oni samo imaju loš mjesec/dan/sat/minutu, a inače nisu takvi i svjesni su da je njihovo dijete predivno.
Ono što možeš je biti ponosna na svoje dijete i obitelj i to pokazivati, a možda će netko slijediti tvoj primjer i slijedeći put bolje prihvatiti kompliment.

[Trina]

Slažem se s Petrom. Možda ti gledaš preograničeno (pretjerana riječ ali nisam se mogla sjetit ničeg boljeg) na život i na ljude. Što ima veze da je ta mama rekla da joj je dijete zločesto? Jel to znači da joj je manje bitno nego onoj mami koja svom djetetu ne govori da je zločesto? Možemo mi i bolje ali svatko živi svoj život i ne pazi na svako slovo koje izgovori jer se ne opterećuje s tim. Moje mišljenje je da nema smisla analizirati baš sve, treba se prepustiti i živiti kako te volja, po nekim svojim načelima. Moja djeca su meni najvažnija i nema riječi kojima bi opisala što osjećam prema njima. Ali izgovorila sam i ja svašta. Pa neću žile rezati rad toga niti se zamarati da li netko misli da sam nedovoljno dobra ili površna, da ne uživam koliko bi trebala u svojoj djeci ili životu. Ja ne važem druge ljude jer me nije briga. Ne volim ni da meni netko to radi. Jer ja sve radim najbolje za sebe

[Zdenka2]

Bravo, Trina!

[Anemona]

Ajde, ajde, nemojte odmah po meni, lijepo sam na početku napisala da opet malo filozofiram.
Nisam ustvari mislila da mama koja za svoje dijete ili za svojeg muža kaže nešto loše da je loša mama ili supruga, isto tako ne smatram da je ona koja ne kaže ništa loše bolja supruga ili mama, nego me jednostavno ponekad zasmeta taj odnos prema najdražima, ponekad mislim da bi trebali imati više obzira prema njima.
Možda je baš i u pitanju da mi se u zadnje vrijeme dosta toga "nakupilo", pa sad nikako da prožvačem. Jednostavno mi je bezveze da svaki put kad pričam s prijateljicama s djecom na pitanje kako su djeca, uvijek je odgovor, joj kak su zloćesti, ili baš su nemogući i slično.
Da se razumijemo ne pretjerujem ja sa hvaljenjem svojeg djeteta na sva usta, nego mi je nekako ugodnije započeti razgovor s pozitivnijim dojmovima,...
Ne želim nikog ovim svojim propitkivanjem okarakterizirati kao dobrog ili lošeg, ili da je neki oblik ponašanja prihvatljiviji od drugog, nego eto, jednostavno se pitam da li možemo bolje?
Npr. kad me netko pita kako je na poslu, mogu odgovoriti, koma, plaću su smanjili, godišnji ukinuli, rukovodstvo je koma, svi su raznervirani, baš se osjeti ta neka ravnodušnost,...
a mogu i odgovoriti, bilo je i boljih dana, ali evo preuređuju nam ured bez obzira na krizu, imati ćemo bolje uvjete rada, baš se veselim tome, ...
I jedno i drugo je točno, i jedno i drugo je ispravno, ali ponekad mi se čini da se više koncentriramo na negativno, nego na pozitivno.
Nekako sam i dalje mišljenja da lijepa riječ otvara sva vrata, naravno, ne treba pretjerivati, ali meni je jednostavno ljepše razgovarati o pozitivnim stvarima.
Uglavnom, filozofiram i dalje,... ako je nekog zainteresirala tema, neka slobodno odgovori, ako je nekom totalno promašena, slobodno neka preskoči.

[bubica27]

Stvar je u tome da su ljudi ljubomorni ako pričaš da imaš dobro dijete, super muža, ok posao itd..ljudima je draže vidjeti/znati da je i drugima teško i slušat kukanje, tješit se i tako to..

[Maslačkica]

ponekad mi se čini da se više koncentriramo na negativno, nego na pozitivno.

X

I ja i moji iz okoline...
Aliiii...mijenjam se!

I ja kontam topik...
I mislim da se možemo dotaći skoro svega u našim životima s njim, tj. ugao gledanja na stvari i njihovo doživljavanje koje jako često bude negativno, a što i ne mora biti, i time jako otežavamo život - ili oni koji tako gledaju na stvari.

[melange]

ljudima je draže vidjeti/znati da je i drugima teško i slušat kukanje, tješit se i tako to..

ma ne da im je draže, nego je lakše kukati nego reći nešto lijepo i pozitivno.
žalosno je da smo na neki način programirani da u trenu možemo nabrojati barem 5 stvari oko kojih smo nezadovoljni, a većini bi trebalo 5min da se sjete nečega na čemu su zahvalni ili što ih usrećuje.

nije za zanemariti ni to da dobre stvari često uzimamo zdravo za gotovo,
a od negativnih buhica radimo slona.

[Maslačkica]

ljudima je draže vidjeti/znati da je i drugima teško i slušat kukanje, tješit se i tako to..

ma ne da im je draže, nego je lakše kukati nego reći nešto lijepo i pozitivno.
žalosno je da smo na neki način programirani da u trenu možemo nabrojati barem 5 stvari oko kojih smo nezadovoljni, a većini bi trebalo 5min da se sjete nečega na čemu su zahvalni ili što ih usrećuje.

nije za zanemariti ni to da dobre stvari često uzimamo zdravo za gotovo,
a od negativnih buhica radimo slona.

Je li smijem i ovdje lupiti jedan X?

[icyoh]

žalosno je da smo na neki način programirani da u trenu možemo nabrojati barem 5 stvari oko kojih smo nezadovoljni, a većini bi trebalo 5min da se sjete nečega na čemu su zahvalni ili što ih usrećuje.

Ja odskačem - jučer sam pokušavala nabrojati 3 stvari koje su pozitivne i 3 negativne na mužu za neki glupi test iz Cosma pa sam se namučila s 3 negativne.
Isto tako mogu reći i za dijete, posao, život...sve u granicama normale, više + nego -

No, moram priznati da se prepoznam u ovome

Kakvo lijepo dijete, samo se smije,... a mama odmah komentira, joj kak je zloćest.

(ne bih jedino upotrijebila riječ "zločest"). Ne zato jer sam nezadovoljna sinom, volim kukati, čaša mi je poluprazna i sl. nego jer ću uvijek reći ono što mi je na pameti. Znači kad mi netko krene s "ajme, krasnog li kaputa" vjerojatno je da ću se uredno zahvaliti i reći "je, krasno je, ali se teško pere ".

Ili kad kaže "ajme, kako vam je sin miran i dobar" - prije da ću umrijeti od smijeha nego reći "je, je, miran je k'o bubica".

[Anemona]

ljudima je draže vidjeti/znati da je i drugima teško i slušat kukanje, tješit se i tako to..

ma ne da im je draže, nego je lakše kukati nego reći nešto lijepo i pozitivno.
žalosno je da smo na neki način programirani da u trenu možemo nabrojati barem 5 stvari oko kojih smo nezadovoljni, a većini bi trebalo 5min da se sjete nečega na čemu su zahvalni ili što ih usrećuje.
nije za zanemariti ni to da dobre stvari često uzimamo zdravo za gotovo,
a od negativnih buhica radimo slona.

I ja ću staviti potpis na ovo.
Evo melange se je na razumljiviji način dotakla onog što sam mislila svojim "filozofiranjem".

[karmazonka]

Opet ja s primjerom. Sretnem u dućanu mamu s malim djetetom (8-9 mj.) i dvije velike cure, prodavačica se obrati mami. Kakvo lijepo dijete, samo se smije,... a mama odmah komentira, joj kak je zloćest. Kaj je to stvarno jedina rečenica koju moramo prvu ispaliti o svojem malom djetetu, a volimo ga najviše na svijetu, isto tako kad netko pita za muža, obitelj, prijatelje, obično prvo rasipamo negativnosti.

Znam te spike, hrpe ljudi oko nas ispaljuju takve bedaste fraze, ne razmišljaju šta pričaju (ni dok pričaju, ni nakon razgovora) da je to više-manje smiješno... A ova mater valjda hoće pažnju s djeteta skrenuti na sebe jer-njoj-je-kao-teško... džaba dječjeg osmijeha, kad je "s takvim djetetom" teško izaći na kraj, koju ona žrtvu prolazi da mi to znamo, ccc... Slažem se da treba bit pozitivan. Tko voli ljude koji su mrgudi ili stalno gunđaju. Takve se ne usudiš pitati ni bokkaksi...

[kate]

anemona, naravno možemo i trebamo bolje, u pravu si, znam da ni na kraj pameti nisi htjela kritizirati vec apelirati općenito na pozitivu, lijepo od tebe

[Lucija_Zg]

Mislim da se svi ujutro probudimo s puno lijepih/pozitivnih misli za taj dan i sigurno ni jednom roditelju ne padne napamet namjerno etiketirati/omalovaziti i sl svoje dijete.
U nekim situacijama ljudi jednostavno ne razmisljaju o onome sto govore i poslije im bude zao, tako vjerojatno i ta mama koju si navela...

[Pcelica Mara]

žalosno je da smo na neki način programirani da u trenu možemo nabrojati barem 5 stvari oko kojih smo nezadovoljni, a većini bi trebalo 5min da se sjete nečega na čemu su zahvalni ili što ih usrećuje.

Ja odskačem - jučer sam pokušavala nabrojati 3 stvari koje su pozitivne i 3 negativne na mužu za neki glupi test iz Cosma pa sam se namučila s 3 negativne.
Isto tako mogu reći i za dijete, posao, život...sve u granicama normale, više + nego -

I ja bi puno lakše nabrojala lijepe stvari. Ružne ni ne znam što bi nabrojala, osim općenito "država nam je u banani".

Ali, ovo su ipak razmišljanja žena pod utjecajem hormona, a endorfin očito čuda čini

[AndrejaMa]

I ja znam reći za svoje djete da je "zloćko".
Pogotovo ako sam taj dan prošla kroz niz situacija s kojima se nisam baš mogl adobro nositi. Ili kad sam nervozna ili kad sam umorna.
Ali isto tako znam reći da je baš dobar.
I nijedno nije krivo.
Sve ovisi o trenutku kada netko nešto tako zapita.

Kada pogledam unatrag, moja su djeca super. Ali ako bi trebala izvući pojedine situacije, mogla bih svašta izreći.
Dakle, ovisi o kutu gledanja....

[Zdenka2]

Rekla bih da je ta mama najvjerojatnije reagirala na neposredno djetetovo ponašanje u dućanu.

Ne sviđa mi se kad se na temelju jedne nečije riječi i jedne izdvojene situacije, koja ni po čemu nije ekstremna, zaključuje o tome kakav je odnos te osobe prema djetetu, štoviše, prema svijetu i životu.

[Anemona]

Rekla bih da je ta mama najvjerojatnije reagirala na neposredno djetetovo ponašanje u dućanu.

Ne sviđa mi se kad se na temelju jedne nečije riječi i jedne izdvojene situacije, koja ni po čemu nije ekstremna, zaključuje o tome kakav je odnos te osobe prema djetetu, štoviše, prema svijetu i životu.

Več sam nekoliko puta ovdje napisala da nisam otvorila temu da kritiziram nečije ponašanje, niti sam zaključivala kakav je nečiji odnos prema djetetu, to je bio samo jedan od primjera, bit je bila kao što sam i rekla da nam je večinu puta lakše izgovoriti nešto negativno, nego pozitivno i zanima me zašto je to tako.

[Anemona]

Rekla bih da je ta mama najvjerojatnije reagirala na neposredno djetetovo ponašanje u dućanu.

Ne sviđa mi se kad se na temelju jedne nečije riječi i jedne izdvojene situacije, koja ni po čemu nije ekstremna, zaključuje o tome kakav je odnos te osobe prema djetetu, štoviše, prema svijetu i životu.

A ako se baš hvatamo za riječ, kakvo je to ponašanje djeteta starog 8 mjeseci u dućanu. To je bilo malo dijete koje je mama nosila na rukama, ništa nije moglo dirati, nije niti pisnulo, samo se je na rukama smješkalo, ali kao što sam i rekla nije u tome bila bit.

[icyoh]

večinu puta lakše izgovoriti nešto negativno, nego pozitivno i zanima me zašto je to tako.

nije tako
ja uvijek izričito napomenem da nisam people's person. No, nikad, ali stvarno nikad mi nije lakše izreći nešto negativno nego pozitivno.
Kod muža i sina se moram namučiti dok ne nabrojim jednu lošu stvar.
Na poslu strogo pazim da svoje ljude javno pohvalim kada zasluže, nije da podrazumijavam da moram samo kritizirati i gunđati (jer poludim kad se to meni radi).

Pretpostavljam da su ljudi navikli kukati i žaliti se - recimo nikad nisam srela nekoga tko bi rekao da je apsolutno sretan sa svim aspektima svog života (nisam ni ja). Valjda da se ne ureknu

[Dijana]

anemona, valjda si pitala tu mamu kako može djetetu od 8 mjeseci reći da je zločesto?
Malo mi se čini kao da si preopterećena okolinom (izuzev kad si ono vidjela mlaćenje, tu svaka čast da si reagirala, kako-tako).
Svatko živi svoj život, i miriše ili ne miriše ruže. Netko je sveo svoj život na jadikovke, netko nije, svak odlučuje za sebe, ali, ah, da, ovo je filozofski kutak..

[anamar]

Na poslu strogo pazim da svoje ljude javno pohvalim kada zasluže, nije da podrazumijavam da moram samo kritizirati i gunđati (jer poludim kad se to meni radi).

icy, jako lijepo od tebe!

ljudi više govore o negativnom, jer ono pozitivno doživljavaju olako i kao "normalno". ili ne žele da drugi znaju da im je dobro. ili smatraju da je to dobra tema za započinjanje razgovora. ili traže pažnju drugih. ili očekuju da drugi isto podijele svoje životne teškoće s njima, pa će im se vlastititi problemi čini manjima. ili su pesimisti i nesretni po difoltu.

[Anemona]

Ja sam onda okružena negativnijim ljudima, nego što su oko vas. :/
I da Dijana, upravu si, vjerojatno sam preopterećena okolinom, prije se nisam uopće obazirala na događanja oko mene, a kako raste moje dijete tako se obazirem sve više i više, zašto, nemam pojma.
Sve teže podnosim nepravdu, sve teže podnosim kritike upućene bližnjima, ....
A možda ima veze i sa horoskopom, riba jelte.

[Smajlić]

Ja sam onda okružena negativnijim ljudima, nego što su oko vas. :/
l:

Nisi, nisi, samo si uzimaš malo više vremena da sve to izanaliziraš.

[Anemona]

Ja sam onda okružena negativnijim ljudima, nego što su oko vas. :/
l:

Nisi, nisi, samo si uzimaš malo više vremena da sve to izanaliziraš.

A vjerojatno je i to u pitanju. Različiti smo, netko više razmišlja o ljudima i događajima koji nas okružuju, netko manje.

[Anemona]

Samo vas je nekoliko odgovorilo direktno na pitanje. Dakle, da li možete za sebe odgovoriti: Da li možeš bolje?
Evo ja za sebe, smatram da trebam i mogu bolje, nisam po prirodi negativno nastrojena, a opet mi se ponekad "omakne", ako ne pred drugima, onda sama u sebi gunđam o negativnim stvarima, a istovremeno ne vidim pozitivno.

[AndrejaMa]

Da, uvijek se može bolje!!!
To je smisao, zar ne?
Pa da ne može, svi bismo bili savršeno savršeni i ne bi bilo ni problema ni nevolja ni ničeg.

Samo jedna isprazna crta.

Jer u savršenstvu je sve - nesavršeno.

[Pcelica Mara]

Naravno da uvijek možemo bolje

Jesam li ja točno odgovorila. Jesam dobila 5

[Anemona]

Naravno da uvijek možemo bolje

Jesam li ja točno odgovorila. Jesam dobila 5

Pa vidiš da sam na Filozofskom kutku, ne znam što je točno, da znam ne bih pitala.

[Suzizana]

Na poslu strogo pazim da svoje ljude javno pohvalim kada zasluže, nije da podrazumijavam da moram samo kritizirati i gunđati

možda malo off, al ne mogu se otet dojmu
jooj da mi je radit kod tebe
ja radim na poslu gdje "vrh" tolerira zločeste ispade jedne bolesne ženturače. odnosno ona se "hrani" s tim da nekoga maltretira (pokuda uvijek i svugdje, a pohvala, nikad, nikome i nigdje).

[icyoh]

ja radim na poslu gdje "vrh" tolerira zločeste ispade jedne bolesne ženturače. odnosno ona se "hrani" s tim da nekoga maltretira (pokuda uvijek i svugdje, a pohvala, nikad, nikome i nigdje).

Mi svi na poslu ostajemo dosta dugo i zato mi je izuzetno bitno da su ljudi zadovoljni i da smo u korektnim odnosima.
Nezadovoljan radnik nikad nije produktivan kao zadovoljan.
Ja sam u principu sebičan šef - hoću da su svi zadovoljni radnim uvjetima pa da se ne moram zamarati riješavanjem međuljudskih odnosa.

Ot - ovaj tjedan imamo razgovore za zamjenu jedne asistentice. Jedna od kandidatica me jučer ozbiljno pitala kako mi kažnjavamo radnike i moram priznati da sam zazujala (nisam se baš proslavila odgovorom, tko zna što sad misli).

[Yuna]

Ja svom bebaču uvijek govorim sve najbolje. :D
Muža bih već rado nekad otračala, ali nemam kome.

[Zdenka2]

Ja sam u principu sebičan šef - hoću da su svi zadovoljni radnim uvjetima pa da se ne moram zamarati riješavanjem međuljudskih odnosa.

Ovo kaže i moj šef, uz dodatak: "..zadovoljni ljudi bolje rade, pogotovo žene".

[melange]

A možda ima veze i sa horoskopom, riba jelte.

a ša ba odma ne rekneeeš! evo jedan suosjećajni

[fegusti]

sjetih se priče moje prijateljice... njih je, na prvi dan škole, učiteljica zamolila da u nekoliko pozitivnih osobina opišu svoje dijete.
moja se prijateljica začudila kako je malo roditelja bilo u stanju to učiniti.
svi su počinjali s "moje je dijete pre živo ili neposlušno ili nezainteresirano..." pa tek onda teškom mukom pronašli i nešto pozitivno.
ne znam, možda neki previše očekuju i stalno su nezadovoljni jer im ta očekivanja nisu zadovoljena.

[icyoh]

sjetih se priče moje prijateljice... njih je, na prvi dan škole, učiteljica zamolila da u nekoliko pozitivnih osobina opišu svoje dijete.
moja se prijateljica začudila kako je malo roditelja bilo u stanju to učiniti.
svi su počinjali s "moje je dijete pre živo ili neposlušno ili nezainteresirano..." pa tek onda teškom mukom pronašli i nešto pozitivno.
ne znam, možda neki previše očekuju i stalno su nezadovoljni jer im ta očekivanja nisu zadovoljena.

Šta bi tek rekla da pročita moj sastavak na temu "moj L je NAJ.."

[fegusti]

pa valjda je najbolji, najumiljatiji, najdruželjubiviji...
sve je stvar mantre.
onda njome utječeš na okolinu... pa ti tako nesnosno i zahtjevno dijete postane živahno i znatiželjno što puno bolje zvuči.

[Marna]

Spomenuta mama iz teme se, vjerujem, izrazila u danoj situaciji u kojoj joj je već bilo već puna kapa i trgovine i kupovanja i nečiji komentar je, makar dobronamjeran, prelio čašu i eto, epitet "zločest" je skliznuo s jezika.

Nesumnjivo voli svog sinčića, ali svi mi ponekad pomislimo kako su nam djeca mali gremlini (u fazi preobrazbe iz Gizma u male čupave zločeste).

Npr. ponekad sam zamišljena, nešto "zbrajam-oduzimam u glavi", pa me ljudi zaustave, pitaju neku info ili kažu kako imam zgodan ruksak, čizme, trepavice ili što već, a ja kao da sam pala s Marsa - ček' ček' da se priberem - ili se nasmijem "ponovite, pitanje, molim!"
Može se pomisliti da sam neka zbunjena osoba, vudrena ili tko zna kakva, ali postoje dani i "dani", tj. kad nisi baš u formi i raspoloženje nam je u silaznoj putanji (umor, posao, brige i sl.).

Na prvi pogled, hm, bolje je reći na drugi pogled, kao V. Rudan.
Ok, sad sam se nafilozofirala.

[stellita]

slažete se s tim?
Ili je bolje biti ohol, praviti se glup, nervirati ljude da dobiješ ono kaj želiš?
Da li je biti dobar zaista dobro?
I ako jest zanima me kakvo veliko djelo ljubavi, dobrote, pomoći, sudruženja ste vi dali?

[stellita]

ovo je trebao biti uvod u novu temu...anemona sorkač....

[japanka]

http://www.youtube.com/watch?v=Zq-e4ZYWJBo