Kad ovako realno razmišljam, ne verujem u sudbinu. Ni u boga. Ni u bilo kakvu ideju da neko upravlja našim životima, usmerava ih ili na bilo koji način određuje. Po meni je sve (od začeća do smrti) jedan nepregledni niz slučajnosti koji me fascinira (zašto baš ja od svih spermatozoida, zašto baš MM isto tako, baš u istom gradu, pa onda zašto baš Nađa..... fenomenalno mi je kad razmišljam o tome). Ali prosto ne mogu da poverujem da je to negde zapisano (kako, zašto, ko to određuje???).
Ali znam ponekad da kažem, onako u priči da je nekome nešto suđeno i tako to, mada ja tad mislim na taj niz slučajnosti...