Sad se dogodilo drugi puta ovaj tjedan, recimo noćašnja priča - 4 ujutro, on je zaspao nešto prije 21, dakle nije da se baš ni on naspavao, on se budi, potpuno sretan što je živ i budan, brblja 100 na sat (mama budi se, ajmo vidjeti svemirski brod, mama jel da ptica Spavalica ne smije sjediti na gumi, mama kako se silazi niz žuti tobogan, mama...) sve su to dake suvisle stvari, a ja sam toliko u nesvjesti da ne znam što bi.
Prva reakcija, kao da je beba mi je, ono noć je, ajde spavaj, ali on nije beba više i ne mogu ga nagovoriti da legne i šuti...
Dal pričati s njim (tj. odgovarati na tu bujicu pitanja)? Dal ga ignorirati? Dal mu dopustiti da se ustane i igra sam (noćas je htio igrati se s autićima, ali mu nisam dala, poslije mi je bilo žao kad me nastavio gnjaviti, al sam mislila da je bolje da sam dosljedna)?
Što napraviti?