MPO i posao

[ježić]

Moj posao je prilično stresan, a u kolektivu vlada krajnje nezdrava atmosfera, tako da sam odlučila otić na bolovanje čim smo mm i ja dogovorili postupak, jer sam pomislila da nikad neću ostat trudna ako nastavim tamo radit. Primjer, dok sam radila prolaktin mi je bio povišen, a sad nije. Nije bilo šanse da na poslu ikome išta kažem o mpo jer radim u totalno primitivnoj i religioznoj sredini, pa nisam htjela slušat kako je mpo grijeh, te da je dijete dar od Boga. Tako da sam ja cijelo vrijeme na bolovanju, imam krasnu doktoricu, koja je puna razumijevanja, jedino je maltretira onaj kontrolor svako malo. Mislim da je najvažnije bit fizički i psihički zdrav i dobro pripremit uvjete za svoju bebicu.

Blago tebi što što imaš takvu doktoricu i posao na kojem si možeš priuštiti toliko bolovanja. I ja bi vrlo rado bila cijelo vrijeme kod kuće da mogu skroz fizički i psihički prizdraviti. Ali na žalost ne mogu si to priuštiti jer:
a)ako nema nikakvih komplikacija tijekom postupka doktor mi neće dati bolovanje čitavo vrijeme, jedino za točne dane pregleda i postupka;
b)na poslu bi bio dar-mar i
c)dugoročno, ne mogu si ni financijski to priuštiti.
Ne želim biti pesimista, ali što ako ne uspiješ odmah, u kratkom vremenu? Pogledaj malo po ovom forumu, ovdje nažalost, ima žena koje se već godinama protežu po kojekakvim postupcima i još nisu uspjele.
Nemoj me krivo shvatiti, ja ti naravno želim svu sreću da što prije uspiješ!

[martinstoss]

Ma, sve znam, pratim vas 3 mjeseca otkad smo mm i ja krenuli u postupak. Nisam svojim postom nikome htjela nametat svoju situaciju i mišljenje, samo sam iznijela svoje misli. Meni je, eto, trenutna situacija takva, je li mi se blago ili ne, to još ne znam, a o budućnosti ne želim ni razmišljat. Znam da se ljudi muče godinama i sve, ali nastojim mislit sad i na ovaj trenutak. Meni je i specifična situacija na tom poslu, osim što radim s djecom, medju tom djecom su i dva sina iz 1.braka od mm, a medju kolegama njegova ex žena-zmija, pa nemam želuca za sve skupa.

[ježić]

Ma, sve znam, pratim vas 3 mjeseca otkad smo mm i ja krenuli u postupak. Nisam svojim postom nikome htjela nametat svoju situaciju i mišljenje, samo sam iznijela svoje misli. Meni je, eto, trenutna situacija takva, je li mi se blago ili ne, to još ne znam, a o budućnosti ne želim ni razmišljat. Znam da se ljudi muče godinama i sve, ali nastojim mislit sad i na ovaj trenutak. Meni je i specifična situacija na tom poslu, osim što radim s djecom, medju tom djecom su i dva sina iz 1.braka od mm, a medju kolegama njegova ex žena-zmija, pa nemam želuca za sve skupa.

Sve OK, nisam ni ja svojim postom htjela tebe špotati. Žao mi je tvoje situacije. Ja eto isto radim s djecom svaki dan i mnogo puta sam ljuta na samu sebe jer me kojekakvee situacije s posla često iznerviraju. Trudim se da to bude čim manje jer znam da mi sigurno ne pomaže. No, na žalost ne mogu si priuštiti bolovanje cijelo vrijeme i mogu se samo nadati da ću uskoro uspjeti u svojim nastojanjima. Bila ti na bolovanju ili ne, važno je da misliš pozitivno. Ja se nadam da ćete ti i TM također brzo uspijeti i želim vam sreću!

[martinstoss]

Također, tebi i tm želim sve najnaj i da dodjete do svoje bebure što prije. Pozdrav!

[kiki30]

evo i moj posao je dosta stresan,dizanje u 4,45h-stalno na nogama,rad s ljudima, znamo dizat i teške stvari tako da sam i ja svaki postupak doma.doktorica mi super,na početku mi rekla ja sam uz tebe i što god ti treba tu sam tako da šta se nje tiče mi je super,a kako sam već duže vrijeme u tome i u firmi su primjetili ,pa sam otvoreno šefu rekla o čemu se radi,da neću stat dok ne dođem do željenog cilja i da ću vjerovatno zbog toga morat na bolovanje.onda je bilo ok. ali sad primjećujem da im to pomalo smeta.ali ja ne odustajem

[martinstoss]

evo i moj posao je dosta stresan,dizanje u 4,45h-stalno na nogama,rad s ljudima, znamo dizat i teške stvari tako da sam i ja svaki postupak doma.doktorica mi super,na početku mi rekla ja sam uz tebe i što god ti treba tu sam tako da šta se nje tiče mi je super,a kako sam već duže vrijeme u tome i u firmi su primjetili ,pa sam otvoreno šefu rekla o čemu se radi,da neću stat dok ne dođem do željenog cilja i da ću vjerovatno zbog toga morat na bolovanje.onda je bilo ok. ali sad primjećujem da im to pomalo smeta.ali ja ne odustajem

Ma, briga te jel kome smeta ili ne, gledaj sebe i misli na svog bepca. I ja sam se u početku mučila s razmišljanjima šta će tko mislit, je li se netko našao povrijeđen ili uvrijeđen, ali me to samo opterećivalo i stvaralo nemir koji mi sad nikako nije potreban, pa sam odustala od toga. Želim ti mir, pozitivne misli i da vrlo, vrlo, vrlo brzo budeš fino zaokružena.

[kiki30]

hvala draga! evo sutra vadim betu i sve mislim ako je pozitivna-nitko sretniji od mene ako ne onda opet zvat šefa,pa će on a joj, pa šta opet ništa a baš mi je žao-možeš mislit!a kad odem u firmu,sve se normalno zna,slabo mi je njihovih izražavanja sućuti kad znam i vidim na njima da im nije žao.ispada da sam brižna,bez sreći i ne želim da me se žali.a još kad dođe moja direktorica pa mi kaže-da šta će mi dijete,ona da ima dvoje i da to nije najsretnija stvar u životu ima da ti dođe slabo,ali ja njima spustim,meni je to najbitnije i neću stat dok na dođem do toga...uh muka mi je..a možda ih se sad rješim na dvije godine

[martinstoss]

hvala draga! evo sutra vadim betu i sve mislim ako je pozitivna-nitko sretniji od mene ako ne onda opet zvat šefa,pa će on a joj, pa šta opet ništa a baš mi je žao-možeš mislit!a kad odem u firmu,sve se normalno zna,slabo mi je njihovih izražavanja sućuti kad znam i vidim na njima da im nije žao.ispada da sam brižna,bez sreći i ne želim da me se žali.a još kad dođe moja direktorica pa mi kaže-da šta će mi dijete,ona da ima dvoje i da to nije najsretnija stvar u životu ima da ti dođe slabo,ali ja njima spustim,meni je to najbitnije i neću stat dok na dođem do toga...uh muka mi je..a možda ih se sad rješim na dvije godine

Javi rezultate. Želim ti svu sreću ovoga svijeta! A kažem ti, ne obaziri se na to šta drugi govore i misle, najmanje ti sad treba da se opterećuješ sa time i uzimaš to srcu. Ja nisam nikome ništa htjela govorit na poslu baš iz tih razloga, čak sam i broj moba promijenila da me nitko ne uznemirava, a nisam htjela ni lagat o nekoj bolesti, pa sam samo nestala. S vremenom sam došla do zaključka da ovu situaciju i naše osjećaje razumiju samo žene kojima se to događa i to me naprosto nervira. Ne mogu shvatit kako ljudi nemaju empatije, npr. oni koji su dobili svoju djecu lako i iz prve da ne mogu promislit kako bi im bilo da nisu...ne znam. Ajde, držim ti fige i šaljem pozitivnu energiju!

[martinstoss]

hvala draga! evo sutra vadim betu i sve mislim ako je pozitivna-nitko sretniji od mene ako ne onda opet zvat šefa,pa će on a joj, pa šta opet ništa a baš mi je žao-možeš mislit!a kad odem u firmu,sve se normalno zna,slabo mi je njihovih izražavanja sućuti kad znam i vidim na njima da im nije žao.ispada da sam brižna,bez sreći i ne želim da me se žali.a još kad dođe moja direktorica pa mi kaže-da šta će mi dijete,ona da ima dvoje i da to nije najsretnija stvar u životu ima da ti dođe slabo,ali ja njima spustim,meni je to najbitnije i neću stat dok na dođem do toga...uh muka mi je..a možda ih se sad rješim na dvije godine

Ma je li ti ovo rozo beta ili ja nemam pojma???????

[tajna30]

Danas sam imala pravi "dar-mar" na poslu,moram se malo izjadati...
Pravo predavanje upotpunjeno vikanjem jer...jučer bila na vv i kasnila 2 sata na posao,nije da šefice nisu znale,
u subotu je rekla da nema problema,a sad druga priča!
Uz to,sad ni moje ponašanje nije ok,nervozna sam,ne razgovaram s njima(sve su u kasnim četrdesetima),
a u biti problem je u tome da im ne želim reći sve.Mislim da se njih ne tiče kaj meni rade tamo.
Znaju nešto,a ne sve,i sad je u tome problem.
Bojim se da ne budem trebala birati:posao ili dijete!?
Oprostite na dužini ovoga,al trebala sam negdje nešto reći,ispucati se.

[inana]

Danas sam imala pravi "dar-mar" na poslu,moram se malo izjadati...
Pravo predavanje upotpunjeno vikanjem jer...jučer bila na vv i kasnila 2 sata na posao,nije da šefice nisu znale,
u subotu je rekla da nema problema,a sad druga priča!
Uz to,sad ni moje ponašanje nije ok,nervozna sam,ne razgovaram s njima(sve su u kasnim četrdesetima),
a u biti problem je u tome da im ne želim reći sve.Mislim da se njih ne tiče kaj meni rade tamo.
Znaju nešto,a ne sve,i sad je u tome problem.
Bojim se da ne budem trebala birati:posao ili dijete!?
Oprostite na dužini ovoga,al trebala sam negdje nešto reći,ispucati se.

ako te tješi, menie moja šefica zvala da pita kad bium došla, da bi ona na god... a kaj da ja njoj velim, ako Bog da, ne dođem? rekla sam- javim na vrijeme...

[ruža82]

Jedina dobra stvar kod nas koje smo u postupcima bi bila da nam se odobri bolovanje na teret države. tako ni jedan poslodavac nebi radio probleme

[inana]

Jedina dobra stvar kod nas koje smo u postupcima bi bila da nam se odobri bolovanje na teret države. tako ni jedan poslodavac nebi radio probleme

osim mog, jer kak nas plača i nije mu neki trošak, ali zato svaki radnik radi za troje, a zaposlit neće nove, tak da bi moj uvijek pravio probleme...

[ruža82]

Ma svi su oni... kad radiš i ništa ne tražiš- sve super.
žalosno na što smo osuđene. ja ću si sav godišnji potrošiti na postupke. kakvo more??? eh

[inana]

Ma svi su oni... kad radiš i ništa ne tražiš- sve super.
žalosno na što smo osuđene. ja ću si sav godišnji potrošiti na postupke. kakvo more??? eh

eto ja slobodne dane i god. trošila od transfera, i sad tjedan dana uzmem bol, do bete, to ko da sam si uzela 6 mj slobodnoga, koma...

[tajna30]

Ja više nemam stari godišnji,a za novi,ovogodišnji,treba pisati nekšu zamolbu,pa ak ju u firmi odobre,mogu na g.o.,
tak bar veli moja šefica,makar nije baš tak!Nije kod nas problem u plačanju,velika firma,više problem u šefici,sve mora znati,
kao,drugi su zapisani za godišnji il slično,pa,jednostavno veli:ne može.
Od sad koristim bolovanje za sve,mislim da je meni najvažniji moj mir,a ne razmišljanje hoću li stići na posao ili ne!

[ježić]

Ja sam se isto stalno grčila s odrađivanje, žurbama natrag na posao, stalnim objašnjavanjem itd. itd. Sad fino javim da me taj i taj dan nema, donesem doznake i ne objašnjavam nikome ništa. I meni je moj mir puno važniji.

[ruža82]

Cure, slažem se s vama, samo želim reči da postoje velike razlike u poslodavcima, iako su moji čak dosta dobri - ali tako dugo dok radim, e dok tražim slobodno... samo želim čim prije ostati trudna i riješiti se toga.

[NINA30]

Uz sve probleme koje nas muče još i taj posao!! I meni je totalna koma na poslu iako kod mene svi znaju da ja idem po doktorima i postupcima nikome ne tajim,uglavnom svi imaju razumijevanja za sada .... nedavno mi je šefovica rekla da bi bilo bolje da sam stalno na bolovanju da mi može naći zamjenu (hm što reći na ovo) neznam koliko me doktorica uopće može držati na bolovanju morat ću otići na razgovor....uglavnom uvijek nastojim otići do bolnice i trk što prije na posao ostajem stalno duže nisam ni koristila bolovanje iako sam imala pravo na to već sam sve koristila kao godišnji odmor (nažalost) .... ovog puta neću ..... biranje između posla i djeteta mislim da nema se što birati uvijek ću prvo izabrati dijete.. iako mi trebaju novci kao i svima ostalim ali ipak ne mogu se odreći djeteta zbog posla koji toga nije vrijedan (stres do besvijesti,rad od jutra do mraka, od prekovremenih ni lipa )
ružo kao što si i sama rekla samo da što prije ostanem trudna i da se riješim svih problema
pozdrav

[tajna30]

Ne razumije to onaj koji nije kroz to prošao.Lako im je reći da nas shvaćaju,da se sve možemo dogovoriti.
Meni su kod prvog postupka kao išle na ruku,a kod ovog drugog sam dobila takvu porciju da nisam mogla doći k sebi(kasnila
sam 2 sata na posao),zato sad dalje koristim bolovanje svaki put kad idem na vv.

Eh,cure,nadam se da će i nama uskoro zasjati sunce! Sretno!

[The Margot]

Kod mene zna samo moj direktor zašto zapravo izostajem. Ne pada mi na pamet da govorim svima niti se to koga tiče. Uvijek uredno donesem doznaku, a falim s posla jako malo.

A i kad me pitaju kolegice šta je bilo, ja im kažem da sam imala "neke pretrage". Čula sam kako komentiraju jednu drugu kolegicu koja ima isti problem pa ju kao žale i komentiraju, što mi je užasno ružno i u krajnjoj liniji, to je privatna stvar.

[kiki30]

Ma je li ti ovo rozo beta ili ja nemam pojma???????

martinstoss,evo sad sam tek vidjela-da to rozo je bila moja beta na 13dnt ali evo nažalost loše je završilo.i šta sad,još sam na bolovanju,fizički ok.psihički loše..neznam do kad ću bit doma,računam bar još 2 tjedna,treba mi snage zvat šefa i opet mu reći da ni ovaj put ništa.kako se opet vratit na posao,opet će bit sve ispočetka,slušat ih,opet žaljenje..a baš sam se veselila da sam ih se riješila na duže vrijeme

[The Margot]

Javi rezultate. Želim ti svu sreću ovoga svijeta! A kažem ti, ne obaziri se na to šta drugi govore i misle, najmanje ti sad treba da se opterećuješ sa time i uzimaš to srcu. Ja nisam nikome ništa htjela govorit na poslu baš iz tih razloga, čak sam i broj moba promijenila da me nitko ne uznemirava, a nisam htjela ni lagat o nekoj bolesti, pa sam samo nestala. S vremenom sam došla do zaključka da ovu situaciju i naše osjećaje razumiju samo žene kojima se to događa i to me naprosto nervira. Ne mogu shvatit kako ljudi nemaju empatije, npr. oni koji su dobili svoju djecu lako i iz prve da ne mogu promislit kako bi im bilo da nisu...ne znam. Ajde, držim ti fige i šaljem pozitivnu energiju!

Tek sam jutros otkrila ovu temu - istina je, nitko to ne može razumjeti ako to ne prolazi.

Meni je kolegica koja radi u kadrovskoj čačkala po šifri bolovanja i otkrila što znači i rekla mi - još ne vjerujem - da to što radim je protiv prirode i da ako ne mogu zatrudnjeti prirodnim putem neka se pitam da li to doista i želim...

No comment.

[ruža82]

No comment...

[Mojca]

Meni je kolegica koja radi u kadrovskoj čačkala po šifri bolovanja i otkrila što znači i rekla mi - još ne vjerujem - da to što radim je protiv prirode i da ako ne mogu zatrudnjeti prirodnim putem neka se pitam da li to doista i želim...

Mene je prijateljica koja mi je pred godinu dana nažalost postala šefica pitala da li smo se dovoljno trudili u kućnoj radinosti! I da koji vrag si idem uništavat organizam s tim hormonima.
Svega ima... i zato trebamo upotrijebiti oba uha, jedno za unutra, drugo za van. Pokušati ne primati to sve srcu... znam lako je pričat, ja sam se nakon ovog komentara raspala, a tako bi voljela da nisam.

[ina33]

..neznam do kad ću bit doma,računam bar još 2 tjedna,treba mi snage zvat šefa i opet mu reći da ni ovaj put ništa.kako se opet vratit na posao,opet će bit sve ispočetka,slušat ih,opet žaljenje..a baš sam se veselila da sam ih se riješila na duže vrijeme

Kiki30, moj savjet - na poslu uvedi gard da te ne pitaju nikakve detalje. Već će se naučiti da u IVF-u nije jedan postupak, jedan transfer = uspješna trudnoća (mislim, nije za većinu ljudi, nekima se dogodi, ali većini ne) i prestat će te pitat. Isto vrijedi i za svu drugu svitu "pitača" - prodavače po ljekarnama itd. Budi "on a need to know basis", na način "molim vas ne želim o tome pričati niti slušati komentare". Em zbog posla i poslovnih križaljki (kolege -ona ide toliko, a meni ne daju itd., hoće sad ostat trudna/neće), em zbog tih odgovora na često i skroz dobronamjerna pitanja, ali svejedno jedu energiju.

A propos kako ljudi nemaju sućuti i ne razumiju - ruku na srce, vidjela sam (uz šok) da sam i ja sama slična na meni daleku patnju... Iskreno mislim da mogu razumjeti samo oni koji prolaze slično, ma kako empatični bili.

Sretno!

[Sumskovoce]

A propos kako ljudi nemaju sućuti i ne razumiju - ruku na srce, vidjela sam (uz šok) da sam i ja sama slična na meni daleku patnju... Iskreno mislim da mogu razumjeti samo oni koji prolaze slično, ma kako empatični bili.

Ovo moram potpisati jer je jedna velika istina.
Imam jedno pitanje vezano uz posao, ja sam sada ne čekanju bete, otvorila sam bolovanje, ali svejedno radim 4 sata na dan. Imam li pravo koristiti bolovanje samo za sate u kojima ne radim? Jer satnica na bolovanju i na poslu nije ista. Ima li itko takva iskustva?

[ina33]

Ovo moram potpisati jer je jedna velika istina.
Imam jedno pitanje vezano uz posao, ja sam sada ne čekanju bete, otvorila sam bolovanje, ali svejedno radim 4 sata na dan. Imam li pravo koristiti bolovanje samo za sate u kojima ne radim? Jer satnica na bolovanju i na poslu nije ista. Ima li itko takva iskustva?

Mislim da ti ovo nije u pravnoj domeni... Ako si na bolovanju onda si nesposobna za posao, nema satnice, jer ti ne radiš, nisi sposobna za rad (tako bi bar teoretski trebalo biti, tj. nema bolovanja na pola radnog vremena)... ti vjerojatno radiš jer je takav dogovor s tvojima... Tj. mislim da ti to nije u pravnoj domeni, nego u domeni dogovora sa tvojima.

Da sam poslodavac, a žena na postupcima često, i koristi bolovanja u čekanju bete, evo... iskreno... mislim da bi mi se razumijevanje istopilo - a pričamo o empatičnosti itd., evo odmah i samokritike. Doduše, ja iskreno ne vjerujem da je uopće potrebno bolovanje u čekanju bete (točnije, mislim da to uopće ne utječe na ishod postupka), osim na iznimno stresnim i fizičkim poslovima ili ako se ne radi o hiperstimuliranim jajnicima (čega više u Hrvatskoj zbog zakona i minimalnih stimulacija, de facto, nema).

Tako da... to ti je pitanje više u domeni pregovora - kako ćeš se ti postaviti vis-a-vis njih. Ja ne bih tu natezala, doduše, ja sam se vrlo brzo odlučila vraćati na posao, čim sam shavtila da ću postat maratonac, jer je posao uredski, nestresan, i uzimala bih bolovanje samo za dan punkcije i dan transfera, ako ne bi padalo u vikend i jer sam vidjela xy parova na VV-u koji su em gubili poslove, em nisu došli do bebe, a stalno su bili mentalnog sklopa "pa sad nam je ovo prioritet"... samo što se ovo "sad" koji put produži na više godina, zato posao, ako sam s njime zadovoljna, ne bih riskirala... I "sve" za bebu, pri čemu "sve" objektivno stvarno nije potrebno, niti što znači... Doduše, doktori pišu tako bolovanje nakon transfera, ali to treba, po meni, dozirati, znači, ako je žena iz mjeseca u mjesec u prirodnjaku... da sam ja ta žena, ne bih svaki mjesec na bolovanje jer je onda r. mjesto pitanje vremena.

Znam da ćete se zgroziti na ovaj stav... ali ja to iskreno mislim... i znam da maratonke nadođu na to.

[ina33]

E, i možeš to još pitati na Rodinom podforumu "pravna pitanja", ali slutim da ćeš dobit odgovor da, ako si na bolovanju, ne možeš radit, tj. mislim da se to ne može miksati... formalno.. .stvarno - da.

[inana]

eto, meni jedna dušebriznica s posla rekla- makar sam bila na bolovanju 2 tjedna u ove 2 godine, i to ova dva tjedna- da nije baš ok da sam na bolovanju a da još ima neiskorištenih god. od lani... meni pukao film, i ja pitam- čekaj, ti to meni kažeš sredinom svibnja?pa da ste iole organizirani, već bi bile iskoristile... onda je malo zašutila... a ja uka sve nešto odgađam, da nije oko ovog, oko onog, još su i ljekovi dobrano kasnili, i onda tak...i sad ti imaj razumjevanja...za poluditi...

[Mojca]

Ovo moram potpisati jer je jedna velika istina.
Imam jedno pitanje vezano uz posao, ja sam sada ne čekanju bete, otvorila sam bolovanje, ali svejedno radim 4 sata na dan. Imam li pravo koristiti bolovanje samo za sate u kojima ne radim? Jer satnica na bolovanju i na poslu nije ista. Ima li itko takva iskustva?

Draga, ja već godinama radim i na svakom godišnjem i na svakom bolovanju (ranije, nevezano za MPO), sad sam već 4 mjeseca doma i gotovo svaki dan bar 15 min radim... nekad i po par sati. Nekoliko puta sam bila u uredu... Naknada? Nema je. Da ju spomenem, vjerovatno bi me optužili da sam se upustila u postupak bez da sam ikome išta rekla (istina) i bez da sam napravila handover. A tko je mogao znati da će prvi postupak uspijeti! Mislila sam da sam za par tjedana nazad.

Iako, kad je kolegica pred nepune 4 godine ostala trudna i morala na čuvanje trudnoće, radila je handover od doma. Jedna je dolazila kod nje doma i učila posao. To joj je bilo plaćeno... No to su bila druga vremena i neki drugi šef... Jedna druga kolegica je pred 6 cijelu trudnoću primala punu plaću i radila od doma. Kad je to predložila u drugoj trudnoći prek neke 3 godine, ali joj nisu dopustili.

Mislim da je sve to stvar dogovora.... u mojoj firmi takvo što više nije moguće.

Da li ta 4 sata radiš od doma ili ideš na posao?

[Sumskovoce]

Hvala na odgovorima cure. Pregovaranje sam već odradila, sve je OK što se tiče odnosa sa poslodavcem (za sada) a nadam se da će tako i ostati. Od mene nije nitko očekivao da radim dok imam pravo na bolovanje (kojeg btw inače nikad ne uzimam, već radim i s temperaturom i kojekakvim bolnim stanjima). U prvom postupku sam iskoristila sav godišnji od lani + išla u "minus" s ovogodišnjim GO, pa mi je za ovaj postupak šefika rekla da se nećemo ciganit, neka si uzmem prava koja imam po zakonu.
Apropo potrebitosti bolovanja nakon transfera - moj posao se odnosi na financije i kad mi je glava u nečem sasvim desetom mogućnost greške je ogromna, pa je stoga firmi jeftinije poslat me doma, nego me tjerat da radim i napravim nebrojene greške jer nisam koncentrirana.
Imam mogućnost radit i od doma i iz ureda, sad dolazim u ured jer mi paše se malo odmaknut od kuće, ali nema nikakve razlike u učinku i efikasnosti obavljenog posla...

[ina33]

Ne znam kako formalno možete riješiti plaćanja za posao dok si na bolovanju, u tom je problem - po kojoj osnovi da te plate, ako si nesposobna za rad (to znači "bolovanje"). Kod nas je u firmi svašta moguće, rad od doma jer reguliran i pravilnicima, moguće je i rad na pola radnog vremena, ali to je to što se fleksibilnosti tiče. Ne može se, evo, radit tipa 6 sati, ne može se privremeno bit formalno na bolovanju, a dobivat isplaćeno eventualni rad... u tom je caka, bojim se - nemaju formalnih i zakonskih osnova da te plate dok si formalno na bolovanju.

Dogovor kužim, ali ovako ti to formalno izgleda, koliko ja kužim stvar.

[kandela]

mi smo jucer ovo dobili na mail na poslu od kadrovskih poslova:

Poštovani,

Krajem travnja na snagu je stupio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama kojim je utvrđeno nekoliko novih prava zaposlenica/ka koji koriste rodiljna ili roditeljska prava.


1. Najznačajnija novina jeste da je uvedeno PRAVO TRUDNICE na JEDAN SLOBODAN RADNI DAN MJESEČNO ZA PRENATALNI PREGLED. Korištenje ovog prava trudnica mora najaviti poslodavcu 2 dana prije. Sustav evidencije rada prilagodit ćemo kako bi se korištenje i ovog prava moglo evidentirati. O tome ćemo obavijestiti evidentičare vaših OJ.

2. Uz dopust trudnice koja radi na poslovima koji ugrožavaju njen život ili život i zdravlje djeteta UTVRĐENO JE PRAVO I NA DOPUST ZAPOSLENICE KOJA JE RODILA ILI KOJA DOJI DIJETE. Ovaj dopust plaća poslodavac, ako za nju nema drugo odgovarajuće radno mjesto. To pravo može se koristiti samo dok dijete ne navrši 1 godinu života. Stoga bi ga mogle koristiti samo zaposlenice koje prekinu korištenje redovitog rodiljnog ili roditeljskog dopusta.

3. Propisano je i novo pravo žene koja doji dijete u odnosu na noćni rad. Takova zaposlenica nije obvezna raditi noću u razdoblju dok doji dijete, pod uvjetom da predoči potvrdu liječnika specijalista pedijatra o dojenju djeteta kojom se potvrđuje da je to neophodno za sigurnost i zdravlje djeteta.

Ukoliko neka od zaposlenica zatraži korištenje novih prava slobodno se obratite Kadrovskim poslovima, Radnim odnosima.

[kandela]

A za svaku pretragu, folikulometriju i bilo koji odlazak kod doktora ili u bolnicu, ako je u radno vrijeme imamo pravo na bolovanje za taj dan, i svaki doktor ce napisati doznaku ako zatrazite.

[martinstoss]

Oho, malo ste podigle temu, baš mi je drago! Evo, ja sam već 4 puna mjeseca na bolovanju, tj. otkad smo mm i ja krenuli u postupke. Ne znam ni sama kako mi je to uspjelo isposlovat, ali nije bilo lako. Osim šta sam kroz ovaj period naučila da okolina nema razumijevanja za nas ( kontrolorka mi je rekla da ona ne bi mogla tako živjet, da zašto se ne bi ja odmorila 3 mjeseca, itd.), zaključila sam i da zakon nije usklađen. Meni moj mpo nakon postupka napiše 14 dana mirovanja, a u zakonu stoji 7 dana. Da ne govorim da mnogi misle da ideš u jedan postupak i to je to. Ta kontrolorka mi je spočitnula moje predugo bolovanje i jedva je uspjela shvatit da ja idem u postupke iz ciklusa u ciklus.
Meni je toliko to sve presjelo, mislim, plaća mi se to zdravstveno cijeli moj život, a išla sam u doktora jednom u 10 godina, a sad kad mi stvarno treba osjećam se kao da nekom nešto kradem...
Saznala sam da čak nije ni bitno šta ti mpo ili psihić ili bilo koji drugi specijalist napiše kao preporuku za bolovanje, najvažnije je šta taj kontrolor misli o tome. Ne mogu ni zamislit da se vratim u ono zmijsko leglo na mom poslu, radije bi dala otkaz, a i uvjerena sam da su radoznalke njuškale i otkrile zašto sam na bolovanju, pa mi je to posebno mučno. Na svu sreću, uspijevam još gurat bolovanje i samo da izguram još do kraja školske godine, pa sam na konju, jer su mi tada i tako i tako praznici.

Želim svima što manje muke i stresa, sasvim je dovoljno šta prolazimo kroz mpo!

[Ona koja nije pisala]

evo curke da se ukljucim u temu, ja sam u drzavnoj firmi, do sada sam sve postupke odradila na go, a ovaj put prije FET-a u Pragu sam odlucila otici na bolovanje početkom mjeseca i lagano se odmoriti prije svega. Naglasavam da mi je doktorica opće prakse genijalna, tako da nemam problema ni s lijekovima ni s bolovanjem. Ona mi pise i utrogestane i estrofem, a sad mi je dala bolovanje na moju dijagnozu preuranjene menopauze i jos nesto. Zapravo sam skuzila da u skoro 19 godina kako radim imam otprilike 2 mjeseca bolovanja, pa racunam da to iskoristim. Inace na poslu svi znaju za postupke, tako da ni tu nema problema previse. Ja sam definitivno tip kojem nije bed pricati o svom stanju, tako da svi znaju i za donaciju, doduse mozda bas ne kuze sve, ali iskreno bas me briga. Kad sam počela s postupcima isprintala sam nekakve upute za IVF i to dala šefu nek si prouci. Tako sad samo kazem nema me ujutro na folikulometriji sam i smatram da je to dovoljno. Mozda zvuci malo bahato, ali zapravo se svi vrlo dugo znamo, osim toga nisam jedina koja ima problema s plodnošću, pa se cesto sprdamo na racun dozivljaja s postupaka. Naravno radim u uglavnom muskom kolektivu, tako da se manje vise slazemo. Zao mi je kad procitam koje sve probleme imate i zelim vam punooooo srece.

[martinstoss]

Tek sam jutros otkrila ovu temu - istina je, nitko to ne može razumjeti ako to ne prolazi.

Meni je kolegica koja radi u kadrovskoj čačkala po šifri bolovanja i otkrila što znači i rekla mi - još ne vjerujem - da to što radim je protiv prirode i da ako ne mogu zatrudnjeti prirodnim putem neka se pitam da li to doista i želim...

No comment.

U Ž A S !!! Ima li ta krava djecu, a? Dođe ti da takvima poželiš da im se to sve vrati... Ali takvi nemaju ovakvih problema, oni se stihijski razmnožavaju i svojom glupošću "uljepšavaju" ovaj svijet.

[ježić]

martinstoss, preporuka od 14 dana mirovanja ne mora nužno značiti i 14 dana bolovanja. Kako to misliš da u zakonu stoji 7 dana?
Ovisi pod kojom šifrom će te doktor poslati na bolovanje. Postoji pravilnik o duljini trajanja bolovanja: www.hzzo-net.hr/dload/pravilnici/18
Pod kojom točno šifrom si ti već 4 mjeseva na bolovanju?

[ježić]

Ispravan link, sori:
http://www.hzzo-net.hr/dload/pravilnici/18_01.pdf

[martinstoss]

Mislim na šifru Z 31.1. A meni ti je doktorica stalno otvarala i zatvarala, pa opet otvarala bolovanje i stralno je mijenjala šifre, na kraju se ispostavilo da je nepravilno vodila bolovanje i još k tome da su me prebacili u hzzo-u kod drugog liječnika bez mog znanja (da sad ne idem u detalje), a ona 6 mjeseci nije vidjela to u svom kompjuteru. Onda sam morala na pravnu službu i radit doznake iznova 4 mjeseca unatrag. Imam ti bolovanje na Z 31.1, pa jedan period na R 10.3 i nešto na F 41.
Živi kupus! Ma, da mi nije takva grozna privatna situacija na poslu i užasno bolesna atmosfera i jako poremećeni međuljudski odnosi, otišla bi ja radit, brže bi mi i vrijeme prošlo, ali znala sam otić s posla plačući i bez ove mpo priče, a sad mi je dovoljno da me netko krivo pogleda da se raspadnem...

Hvala ti na pravilniku, idem ga sad pogledat!

[Mojca]

Kad sam počela s postupcima isprintala sam nekakve upute za IVF i to dala šefu nek si prouci. Tako sad samo kazem nema me ujutro na folikulometriji sam i smatram da je to dovoljno. Mozda zvuci malo bahato, ali zapravo se svi vrlo dugo znamo, osim toga nisam jedina koja ima problema s plodnošću, pa se cesto sprdamo na racun dozivljaja s postupaka. Naravno radim u uglavnom muskom kolektivu, tako da se manje vise slazemo. Zao mi je kad procitam koje sve probleme imate i zelim vam punooooo srece.

ONKP, ovo mi je zakon! Isprintala šefu materijal, pa neka ga prouči! Genijalno!

Ne zvuči bahato, tako bi to zapravo trebao biti... nitko ne postavlja puno pitanja ako ujutro moraš ići snimiti zub, vaditi krv i sl. pa kasniš na posao... ali MPO je tabu u ovoj zemlji, pa odmah nastaje drama... kao i sa svim tabuima.... npr. u mojoj firmi (dosta velikoj) je jedan tip dobio otkaz zato jer je bio gey, naravno to nije navedeno kao razlog, ali svima je sve bilo jasno... svima koji imalo odskaču u nešto što je mediokritetskoj većini nepoznato (pa automatski i neprihvatljivo) treba zagorčati život... nažalost u takvoj državi živimo.

[The Margot]

U Ž A S !!! Ima li ta krava djecu, a? Dođe ti da takvima poželiš da im se to sve vrati... Ali takvi nemaju ovakvih problema, oni se stihijski razmnožavaju i svojom glupošću "uljepšavaju" ovaj svijet.

mene više ništa ne može šokirati... da, ima dijete. ona je sigurna da je zatrudnjela zato jer se je znala opustiti, a tu bih citirala inu33 "psiha je precjenjena". fakat, danas za sve za što se ne može otkriti uzrok, kažu da je psiha u pitanju... tako da se po meni malo morgen njoj desila trudnoća jer se znala "opustiti" (jer mi kao drugi luzeri to ne znamo), a više su u pitanju okolnosti, sreća, fizičke predispozicije... dobar timing.

najgore od svega mi je to kako mi je to rekla, više od onoga što mi je rekla... Ono, nagnula se prema meni i pokroviteljski i u povjerenju, potapšala me po ramenu... ko zna kome je to sve još u firmi ispričala...

[ina33]

Zbog takvih njuškala iz kadrovske ljudi se često pokrivaju drugim šiframa - na "meniju" su viroze ili, recimo, upala jajnika, idealna dg., niko te ništa ne pita oko toga. Doduše, da je ful normalna firma, tu kolegicu iz kadrovske bi komodno mogla prijaviti njenom šefu/šefici za uzurpiranje privatnosti. Jako je teško spriječit ta pitanja-potpitanja, pakirana u dobronamjerne savjete... ima ljudi koji se ne daju "krstit", svugdje pa im ono kažeš ne želim pričati, ali opet te pitaju i kreću "imam ja jednu koja je itd. bla truć who cares, been there, done that, know it all".

[martinstoss]

Vratilo im se sve!

Vjerojatno si pročitala gore da je moja kolegica bivša žena mog muža. A zmija je samo takva, ona zna di se vrag izlegao i užasavam se pomisli da je ona doznala za moje probleme, a moja ravnateljica je njena prijateljica i više od pola kolektiva je na toj strani. Dat ću otkaz čim budem imala priliku.

[alma_itd]

Auuuu Martinstoss pa nije ni cudo sto se tako osjecas na poslu. Ja ti se divim sto si i do sad izdrzala Ja sam par mjeseci imala gadne medjuljudske odnose na poslu, ono tipa vesela je prica dok ja ne dodjem,a onda svi ''piju caj'' Isla sam na posao sa knedlom u grlu,glavoboljom i lupanjem srca. Nakon par mjeseci sam dala otkaz jer nisam bas tip kojem ''na jedno uho uslo....''. Vaznije mi je bilo moje zdravlje. I sad kad se sjetim tog perioda dobijem ''poremecaj srcanog ritma''

[ina33]

Martinstoss, nisam to vidjela, bez obzira na MPO, tvoja situacija na poslu je nezdrava i najbolje bi bilo da nađeš drugi posao, teško je to održivo. Ovo s bolovanjima dok traju postupci isto baš nije održivo. Iskreno, moj ti je je savjet da čim prije pronađeš novi posao, bez obzira na MPO, čak i ako ne upali uskoro.

Na tvoju situaciju bilo bi najidealnije da uskoro upali i da nakon poridljnog potražiš novi posao, ali, po meni - čim ti nešto novo uleti, odi tamo. Jedino, to će ti značiti povratak CITOu za postupke, nema šanse da na novom poslu direkt na neko veliko bolovanje, što će liječenje u ZG-u zahtijevati, jer ćeš si stvoriti nove tenzije. Sretno!!!

[martinstoss]

Auuuu Martinstoss pa nije ni cudo sto se tako osjecas na poslu. Ja ti se divim sto si i do sad izdrzala Ja sam par mjeseci imala gadne medjuljudske odnose na poslu, ono tipa vesela je prica dok ja ne dodjem,a onda svi ''piju caj'' Isla sam na posao sa knedlom u grlu,glavoboljom i lupanjem srca. Nakon par mjeseci sam dala otkaz jer nisam bas tip kojem ''na jedno uho uslo....''. Vaznije mi je bilo moje zdravlje. I sad kad se sjetim tog perioda dobijem ''poremecaj srcanog ritma''

Da, shvaćam te potpuno! I ja sam tako išla na posao, stalno sa nekom tremom, tada mi se i povisio PRL, a da ne govorim da sam imala proljev (ispričavam se onima malo gadljivijima) cijelo 1. polugodište. Doživila sam napade na sjednicama, ulaženje u učionicu za vrijeme nastave i prijetnje policijom ako se budem približavala njenoj djeci, od drugih kolegica izjave da sam nemoralna šta sam uopće došla tamo radit, špotanje, ogovaranje, traženje dlake u jajetu i tome slično, a i ja sam tip koji je strašno prijemčiv na stres, stoga...i, kako da sad ja to objasnim nekoj doktorici ili kontroloru, ne znam. Bilo bi mi najbolje da šta prije ostanem trudna, pa godinu dana porodiljnog i za to vrijeme tražim drugi posao, kao što kaže ina33.

[Ona koja nije pisala]

Martinastoss imam mozda rjesenje za tebe, neznam da li si cula za EFT mislim da ima i tu na forumu tema. Mislim da bi ti moglo pomoći. Radi se o tapkanju na akupresurne točke, nema potrebe placati tecajeve, vrlo je jednostavno, a teorija je da sve nase probleme uzrokuju nase emocije. Probaj nista ne kosta. Ja se rijesila straha od zubara.

[martinstoss]

EFT? Moram priznati da nisam čula za to, ali hvala ti, pročačkat ću malo o tome.