da samo kaj ja nikad ne uzimam bolovanje, uvijek koristim godišnji, ali sad mi je već puna kapa, jer bi mi kožu skinuli da mogu, i samo se uzrujam, a radim težak stresni i fizički posao, tak da... da radim u uredu ja bi i punkciju i transfer odradila, ali uopće nije poanta u tome, nego koliko žrtve za posao napraviš, i onda vele tak... a kaj bi bilo da ja njemu spomenem- pa i vi ste koristili godišnji i lani i ove godine, jedina razlika je kaj se za mene zna da sam bila kod doktora, a vi ste se luftali negdje... joooj sam kad pomislim...
možda najbolje da im ništa ne govoriš ubuduće, ako je ikako izvedivo![]()
pa i ovak im niš ne velim, ali si mislim koliko sam ja bedasta... a niš, sad sam dobila injekciju prijekopotrebne bahatosti, i sad ne šljivim živu silu, ja- ja- i samo ja... radim kihava, kašljava, s iskočenim kralješkom, poslije prometne umjesto na hitnu, ja jurim na posao, ko da je zec pa bu zbrisal... ma luda sam više, ali eto, sad su stvari opet u perspektivi, i prioriteti su mi kristalno jasni... još sam da uvježbam tumplasti pogled, pa da ga od sad primjenjujem, jer očito je da ljeni i bedasti bolje prođu u životu...
Da, da.... Ti veliki vjernici idu u doktora za neke druge bolesti i tada se ne miješaju u prirodu, a ovo je miješanje... Svakako, mislim da imamo temu za novi podforum, malo smo zastranile.
eto, prošlo mjesec dana od mog izbivanja s posla, zvanog bolovanje- godišnji u trajanju 16 dana... i tap- tap, evo glavnog danas meni na poslu- kak fale ljudi, ovo- ono- i ja kažem- gle, meni sada nije važna firma koliko sam si trenutno ja važna, 6 godina mi je firma bila prva, sada moram mislit na sebe- i frajer ode u ured- zove on mene kroz pola sata- ja sam mlada, seruc- trkelj, pa bi on meni na neko vrijeme smanjio plaču- čitaj dok ne prestanem s pretragama ili godišnjim, bla- bla... ja sam samo rekla- nisam sigurna da je to što planirate po zakonu, ali vi radite što vi mislite da je najbolje za vas, i nemojte se ljutit, ali ja ću raditi kaj je najbolje za mene... znači sutra idem kod odvjetnika... eto, toliko o MPO i poslu...ja sam van sebe...
inana nemaju ti pravo smanjit plaću, posebice ako ste potpisnici nekog kolektivnog ugovora. Neka ti daju napismeno, a ti s tim kod odvjetnika i vidjet ćeš da će se plaća brzinski vratiti na staro.
A ti se drži dragajer nema na poslu puno ljubavi ni brige za djelatnike (čast izuzecima), svatko misli na sebe, pa tako daj i ti.
Inana ovo je stvarno vrhunac! nemam riječi.
kako smo jednostavno uskraćene za puno stvari, nemogu vjerovat.
neznam kaj da mislim, znači, teoretski, ja bi se morala pokoriti, samo hodočastit na posao i biti pokorna...ja nebum niš potpisivala,pa budemo vidjeli...očito da bude tu i ovaj put odvjetnik pametniji...tak su mi i lani probali smanjit plaču kad sam išla na op., pa sam ja digla takvu frku da su u roku 2 tjedna isplatili zaostatke...
Inana, nađi si (ako već nemaš) kvalitetnog odvjetnika... ne moraš ništa sad poduzeti, ali kako vidim, oni ne posustaju u diskriminaciji i mobbingu, čisto da budeš spremna. Bilo bi krasno kad bi mogla iskuljučiti osjećaje i hladno pristupiti svemu... ali znam da je to nemoguće... drži se svog cilja i ne posustaj.
može li mi koja reći da li primarni ginekolog komplicira kod bolovanja?
mpo doktor mi preporuča bolovanje al veli da o tome odlučuje prim.gin.,pa se bojim da me ne pošalje na posao.
tajna30 mislim da primarni ginekolog neće imati apsolutno ništa protiv da te odmah pošalje na komplikacije u trudnoći. Moja je mene poslala na dan kad sam donijela nalaz pozitivne bete (dakle 20dnt) i rekla mi da nema mrdanja više. Po mom iskustvu vrlo su oprezni kad se ostvari MPO trudnoća i spremni su na suradnju. A još naročito ako je tvoj mpo liječnik preporučio bolovanje. P.S. - Jako sam sretna za tebe!
Meni je primarni ginekolog otvorio bolovanje na osnovu bete 11 dnt i temeljem preporuke MPO specijaliste koja je stigla mailom. Slažem se da su jako oprezni i da nemaš brige... nek ti MPO-ovac malo "nakiti nalaz" krvarenjem, grčevima (to sam ja imala) i sl. Od tad se više nisam vratila na posao, a kad sam nakon 2 mjeseca došla produžiti bolovanje na povjerenstvu su malo negodovali tipa "kud prije na bolovanje", ali kad su čuli da se radi o IVF/ICSI, prestala su sva pitanja.
hvala ti,nadam se da će tako i biti!
stvarno mi se ne vrača na posao,a i nije tako lak,7 sati na nogama bez odmora,
a znaš da nitko neće nešto umjesto mene.
ja sam uvijek poslije transfera išla dr.opće prakse i otvorila mi bolovanje bez problema,nikakvi papiri od ginek.,daje mi i uputnicu za betu,recept za utrogestan
Kod mene je od prvog IVF postupka (bilo ih je 3 ukupno) do ostvarene trudnoce proslo 10 mjeseci. Nikome u firmi nisam rekla da idem na postupke. Na srecu imam uredski posao i klizno radno vrijeme tako da nisam ni morala. Bolovanje nisam uzimala ni za punkciju ni za ET. Za takve sam postupke uzimala godisnji kao i za prvi tjedan nakon transfera. Jednom mi se usred folikulometrije dogodio sluzbeni put od tjedan dana. Svaki me dan suprug vozio 160 km u jednom smjeru i natrag punih 5 dana. Na posao bih dolazila u 10:30 - 11, a odlazila oko 18:30 - 19:00. U prvom sam tromjesecju s blizancima imala 2 krvarenja. Oba su se dogodila na sluzbenom putu. Nisam odustala - i dalje sam koliko je god to moguce radila posao kao da nisam trudna. Na poslu sam za trudnocu rekla sefu tek nakon 2 krvarenja i to kad me je htio staviti na zahtjevan projekt tj. poziciju. Tad sam priznala da sam trudna - vec je bio kraj 1. tromjesecja. Pravila sam se da nisam znala - eto dogodilo se krvarenje pa sam isla provjeravati o cemu se radi i otkrila trudnocu. Preporucila bih svima koji imaju krvarenje da ipak odu na cuvanje trudnoce. Ja sam malo ekstremna - priznajem. Jedna mi je doktorica kod koje sam bila na pregledu u susjednoj zemlji rekla da bi me ona odmah poslala u bolnicu na cuvanje trudnoce - ja sam jos 2 mjeseca nakon toga landrala okolo.
Trudim se odijeliti privatni zivot od posla - tako nitko ne moze tvrditi da sam imala beneficije ili da su mi izlazili u susret. Osim toga Sef mi je ionako u jednoj prilici usput rekao da kad zeli saznati zasto je netko otisao na bolovanje da samo nazove kadrovsku i oni mu kazu sifru i objasnjenje.
IVF je ipak u najvecoj mjeri dugoprugaska utrka. Da ne bi svoje adute prebrzo iskoristili preporucujem da prvo koristite godisnji, a kad ga istrosite onda tek bolovanja ( po mogucnosti na druge dijagnoze). IVF prica koja traje 5 godina u firmi nikome vise ne mami simpatije. U ljudskoj je prirodi da pomogne rjesiti problem. Problem koji traje predugo percipira se kao nerjesiv a to izaziva nervozu i nelagodu, empatija se povlaci pred negodovanjem - "opet ona sa svojim problemom". Ovdje naravno ne mislim da poslove koji su fizicki zahtjevi, izrazito stresni ili vremenski jako nefleksibilni. U takvim slucajevima samo direktni dogovor s nadredjenim ili izbivanje s posla pomaze. Meni je milina kad ne moram nikome objasnjavati da postupak nije uspio, ne moram gledati nicije sazaljive poglede ili jos gore - slusati komentare onih s kojima ne dijelim iste svjetonazore. Znam da me u firmi nista nece zaobici tj. racuna se sa mnom 100%. Cim kazem da idem u postupke stavit ce me u kategoriju "nepouzdanog" djelatnika - danas je tu, a sutra mozda trudna, u hiperstimulaciji, na bolovanju.... kako ista planirati s takvim djelatnikom s pravom se pita sef? Za sve koji su u drzavnoj firmi to mozda nije vazno. Za one koji rade u privatnoj firmi situacija je malo drugacija. Za one kojima prica financijski ne stima pogotovo. Zato svatko treba odvagati svoju situaciju i u skladu s njom pronaci najbolji modus. Jedno je sigurno: objava na poslu da ste u postupcima za IVF ima slican efekt kod vasih nadredjenih kao i objava rizicne trudnoce. Prije nego sto se to uradi treba dobro razmisliti u kakvu vas to poziciju dovodi.
sanja-m - ne mogu a da se debelo ne složim sa svime što si napisala!
cure mene zanima da li znate da li je slučajno moja zakonska obaveza obavijestiti poslodavca po kojoj osnovi otvaram bolovanje? naime, sve mi unaprijed znamo kada ćemo u postupak i cca koliko ćemo najmanje biti van pogona. moj poslodavac je bio iznimno nekorektan prema meni, duguje mi puno previše novaca i smatram se strašno iskorištenom u zadnjih godinu dana. oni jako dobro znaju da sam tamo još uvijek samo zato što planiram trudnoću, ali detalje iz svog privatnog/intimnog života im stvarno ne mislim iznositi jer mi je sasvim dovoljan stres što još uvijek molim neisplaćene plaće od prije nekoliko mjeseci i tako stalno u krug. ženskice koje nam rade plaće su nevjerojatne lajave babuskare pa da mogu najrađe bi otvorila bolovanje na neku drugu šifru a ne na potpomognutu, međutim moja doktorica opće prakse je toliko isprepadana pa znam da nema šanse da mi otvori takvo bolovanje.
Posljednje uređivanje od Mali Mimi : 04.07.2011. at 13:39
Slažem se, ja sam od svoje šefice, par tjedana nakon pozitivne bete i otvorenog novog bolovanja zbog čuvanja trudnoće, čula da sam nefer jer sam najavila samo 2 tjedna ranije da idem u postupak. (Kao znala sam za ću zatrudniti iz prvog pokušaja u 40. godini!!!)
Odgovorila sam joj da je moje planiranje obitelji moja privatna stvar i pitala da li bi možda žene koje djecu rade doma, bez pomoći lječnika isto o tome trebale pričati, čak najaviti... da firma ne bi bila ugrožana mojim osnovnim ljudskim pravom.
Thinkpink, imaš pravo na intimu, privatnost... drži se toga i vozi svoj film. Sretno!
Nitko te ne može prisiliti da kažeš po kojoj osnovi otvaraš bolovanje, ali poslodavac ima zakonsku mogućnost tražiti HZZO provjeru tvog bolovanja, ne znam je li s tim upoznat tvoj poslodavac i hoće li to tražiti ali to je tako.
na doznaci koja se predaje za otvaranje bolovanja ionako doktor napiše šifru koja u ovom slučaju znači bolovanje radi postupka potpomognute oplodnje, tako da tko želi može ukucati šifru bolovanja i bez problema vidi o čemu se radi. to me ne brine, nego me samo zanimalo da li slučajno moram najaviti bolovanje s obzirom na to da znam da ću ga otvoriti i znam cca kada. s obzirom na to da me više ništa u ovoj našoj ludoj državine bi začudilo samo pitam....
ne znam kako bi izgledala ta "najava" bolovanja osim neformalno - kako bi je najavljivali za druge bolesti npr za prijelome, nesreće, temperature... ? ja sam za MPO postupke samo jednom najavila dan prije (ali neodređeno, tipa imam medicinske pretrage) dok za sve druge postupke nisam. ali preko šifre se naravno saznalo.
Ja sam u pravilu najavljivala dosta unaprijed samo da otprilike znaju da će tad i tad bit neki zahvat i da mora postojat opcija B za mene. To je bio neki ovakav give-take - bili su vrlo fer i uvijek se sve moglo, ali bi ja rekla dosta unaprijed. Edit: ovo je iz perspektive maratonca, možda prvi IVF ne bih nešto posebno najavljivala, ali ja sam računala na razumijevanje i za 3., 4. 5.-ti transfer, i uvijek sam ga imala, stvarno mogu reći kroz godine, možda sam imala sreće, isto je tako i za kiretažu bilo jer je šef morao na put, a morali smo cijelo vrijeme imat neki bekap ako se baš poklopi i put i da ja prokvrarim, normalno sam radila po svom izboru jer bi doma stat očekujući spontani ispalila na živce.
Sve to jako jako ovisi o radnoj sredini i odnosima u njoj, mislim, što i kako je najpametnije, mislim.
Inače, zakonski niko te ne može prisiliti kazati zašto si na bolovanju, ali kod nas bi bilo čudno ne ponudit neki razlog (bilo koji) i odbiti odgovor na pitanje.
Ali, firme i ljudi imaju različita nepisana pravila, pa i to treba nekako prokužit.
Ja sam razmišljala isto da li da pitam dr da mi otvori bolovanje na drugu šifru, ali odmah nakon toga nešto se u meni prelomilo i pitala sam se zašto bih to tajila, čemu? Kasnije sam čak dr diktirala koju da šifru piše i koliko dana![]()
i ja isto samo nek mi netko kaze sto neće biti medija u kojim ih neću oprati
btw danas su me pitali s posla dok sam jos lezala nakon FET-a na krevetu jel sam jos na bolovanju............. ma na bolovanju sam i mijenjam rješenje za GO i sve ću im po spisku i neću mjesec na posao
Onda se, na žalost, nemaš ni što misliti, onda je to rubrika stava "ne tiče vas se" i ne najvaljivanje unaprijed, po meni.
kad čitam ove vaše priče,ja sam jedna od rijetkih sretnica kako vidim,ja šefu najavim da ću imat bolovanje od tjedan ili dva,i to mu najavim par dana prije i on kaže u redu,i tako već 2 godine jer toliko sam u postupcima umjetne oplodnje i još mi nije dao otkaz,nego punu plaću,ali pošto nam je smanjio zbog krize i nije velika (s obzirom na moje obrazovanje nevjerojatno mala) pa ja ne osjećam neku grižnju savjesti,mogu oni bez mene lako,ali je eto šef stvarno čovik prije svega,mislim da zna odnosno 100% zna zašto idem jer sam rekla kolegici u računovodstvu a ona je u kancelariji sa ženom od šefa...