Iako radim u velikoj firmi, kod mene na poslu MPO nije tabu tema, prvenstveno zahvaljujući jednoj mojoj dragoj kolegici koja je godinama bila u toj priči i javno o tome govorila te većinom nailazila na potporu kolega i šefova... To je i mene ohrabrilo da se počnem otvarati s tom temom na poslu, pogotovo kad mi je šef jednom u šali, ne znajući moju priču, rekao da ne čekam s trudnoćom jer imam dosta godina (33) i da tko zna da li ću moći bez problema imati dijete jer su on i njegova žena godinama pokušavali i na kraju dobili IVF bebu iz 5. pokušaja. S obzirom da mi je do tada radio velike probleme kad bih izlazila s posla zbog kontrola ili pretraga (iako redovito radim prekovremene koje mi nikad nitko neće platiti, a na bolovanju sam ukupno bila 2 i pol tjedna u 8 godina radnog staža i to kad sam slomila nogu i završila na operaciji te sam se na posao vratila gotovo direktno iz bolnice i još 4 mjeseca išla na posao na štakama), mislila sam da su svi moji problemi sa šefom oko MPO izostanaka iza mene jer je on sve to prošao i tko će me bolje razumijet ako ne on?
Međutim, prevarila sam se...Vrlo brzo ga je posao totalno obuzeo i ponovo mi počeo radit probleme: nakon AIH nisam uzela bolovanje i u iščekivanju bete sam radila pod najvećim mogućim stresom 12 sati na dan. Za IVF sam zbog toga uzela bolovanje, na što mi je odgovorio da će biti problema ako će se to sada redati svako malo. A kada zakasnim sat-dva zbog kontrole i pretraga (što mu uvijek najavim unaprijed), danima slušam njegova spuštanja u vezi mog kašnjenja, iako u istom tom tjednu napravim i po 10 sati neplaćenih prekovremenih...
Eto, moj šef je, jednostavno rečeno, varijacija na temu ministra Bajsa!
Kolege su uglavnom na mojoj strani i savjetuju mi da ga ignoriram i da moja savijest može biti potpuno čista, ali teško se je još i s tim nositi...
Sad me u 11. mjesecu čeka novi postupak i ni sama ne znam što da radim: za bolovanje mi se već prijetio, godišnji mi neće dati jer na godišnji obično moram ići samo kad ide i on, a ako odem radit, najvjerojatnije se vraćam u veliki stres i kilometarsko radno vrijeme...