Ma katastrofa!!!! Kiara ta tvoja šefica je grozna!
Kod mene je sve ispalo obrnuto, radim u manjoj firmi gdje sam jedina žena koja uopće želi djecu i čim sam se udala počelo se šaptati o mojoj skoroj trudnoći, čak su i kovali planove prije nego sam uopće zatrudnila...
Ja sam znala da neće biti jednostavno, pa sam otišla sa MM napravit pretrage i naravno da nam treba IVF. Šefici i kolegama/kolegicama sam odmah rekla sve, šta me čeka, a šta njih čeka. Svi su bili ponosni na moju "hrabrost" i iskrenost, ali su se prečuđavali činjenici da toliko žarko želim dijete.
Nakon 1. postupka gdje sam od silnig menopura i decapeptila izgubila radni elan, točnost i svašta nešto poslali su me doma, pa sam imala pozivitivnu betu i krvarila, pa se sve završilo u vidu biokemijske. Ni ja ni kolege nismo znali hoće li to ili neće, posao je trpio jer me nije bilo, a ja sam patila doma i žderala si živce jer sam imala previše prilike razmišljati o svakom detalju. Kad sam se vratila na posao, unatoč tuzi i gubitku, oporavila sam se jako brzo i sad se ponovo osjećam dobro. Stoga, moje je mišljenje da se treba bit iskren na poslu ako to situacija dozvoljava, ali da ponekad posao odvarti misli od čekanja bete i silnog ispitivanja tijela i njegovih reakcija. Na proljeće nas čeka novi postupak...vidjet ćemo kako će kolege reagirati...
BTW ja sam sav svoj izostanak uzela iz godišnjeg.