MPO i posao

[linalena]

Kiara koje ti gluposti moraš trpiti, nemam ti niš na to za reč, osim da citiram Kadaunu "Ignorirala bih je"

Ja radim u školi i nemam problema sa ravnateljem jer je i on dobio dijete iz MPO priče a i muškarac je pa ne komplicirra, kaže imaš bolovanje uzmi, njemu je samo važno da imam otvoreno bolovanje kako bi osoba koja me mijenja mogla dobiti plaćeno. Ali sam rekla nekim kolegicama a sada mi se čini da se priča lijepo proširila uokolo i da me svi premjeravaju i najrađe bi na guzicu propjevali.

[Jesen82]

ja sam rekla na poslu svojem šefu i najbližim kolegama... neki su super, neki tako tako ali većina navija za mene

direktor mi je bio super... stvarno me iznenadio...

ali... kompletno sam prekrižena glede novih zadataka, nikakva nova zaduženja mi se ne daju jer kao ja idem uskoro... oni svi misle da je ostati trudan ivf-om kao od šale...da ću ja malte ne sutra otići... promaknuće je dobila kolegica iz sobe koja stvarno to nije zaslužila... ali dobro... što sad mogu.. niti je ovo zadnja firma u mojem životu niti tome slično... meni je super da ja mogu kod doktora kada poželim... imam dosta godišnjeg pa od tud koristim dane.... sve u svemu mi je dobro

a moje ambicije će morati pričekati još neko vrijeme jer gdje sam sada ne možeš i jedno i drugo...

[Sonječka]

I ja imam problema na poslu. Ja isto radim u državnoj firmi u medicini. Ljudi s drugih odjela te gledaju sa velikom dozom sažaljenja, ravnateljici sam odavno na nišanu jer sam joj odbrusila (s pravom) dok još nije bila ravnatelj, kolege s kojima radim u opće nemaju razumjevanja. Šefica ima puno razumjevanja za sada i nonstop me tješi kad ne uspijem "biti će idući put, ne uzrujavaj se, pusti kolege moraš i njih razumjeti stari su"
Kada sam krenula u akciju zvanu kako ostati trudan prije dvije godine svi su se smijali kao šta će to meni, pa još sam mlada i ima se vremena. Kamo se to meni žuri. Nikoga nisam slušala i mislila sam si ma ko vas j... odoh ja na trudničko bolovanje ubrzo. Pa klomifeni, ništa, pa ciljani odnosi pa ništa pa opet klomifeni pa klomifeni i onda vanmaternična i cijeli mjesec završila u bolnici svađajuć se sa doktorima jel će mi vadit jajovod i nisu jer nisam dala. Kolege šizile jer je posao kuhao i kipio a mene najmlađe nije bilo. I tako 6 mj. pauze smirili se duhovi ali opet su bili na iglama kada sam najavila da ću pokušavati opet a tada je kolegica otišla u penziju i njeno mjesto ugasili a nas ostalo za jedan manje i za jednog više posla. Kada sam u desetom mj. prošle godine najavila da krećem u bitku zvanu MPO i 100% izbivanje s posla neko vrijeme (radim u zoni x zračenja) kolega je poludio derao se na mene da koja sam ja glupača kakvo bolovanje, kakva je to bolest. To nije bolest. Žao mu što su me primili da nikada me nebi primili da je znao kako stvari stoje, da je on govorio da treba zaposlit muško (čovjek ima kćer staru kao ja i ne može nači posao) i tako svašta ružno. On odlazi s posla u 1 a radi se do 3, kad treba radit pobjegne i ne želi surađivat.
Otišla na IVF-ICSI, dobili prekrasne 3 blastice a betu nisam ni dočekala. Vratila se na posao i sada kada sm rekla da idem ponovno svi se čude kako to već, pa zar opet, nemože se izostajat s posla toliko. Kako stvari nisam mogla riješiti s kolegom jer nije on ravnatelj i njega ne interesiraju tuđi problemi jer ima svojih a i šefica je na god. morala sam u ravnateljstvo riješit stvar jer moram na folikulom. Naravno tamo jedva dočekali da mi zabibere i sada kada idem na folikulom. moram birati dali ću uzeti bolovanje ili godišnji što je glupo jer bi falila 45 min. Dok druga gospoda kasne na posao 2 sata a idu doma ranije i nikom ništa. Uvijek postoje dvostruka mjerila.
Danas sam rekla da mi je svejedno jel mi daju otkaz jer moj prioritet u životu nije posao već dijete.