Hvala na podizanju teme... upravo to me užasno muči.
Ja radim u korporaciji, nitko ne zna da se spremam u MPO... pred 6 mjeseci mi je na moju veliku žalost prijateljica postala šefica. Jučer sam joj rekla da se spremam u postupak i čula sve najgore: jeste li dovoljno pokušavali, pa što ti to treba uništavati organizam na taj način, pa nisi mogla izabrati gore vrijeme (a od travnja 2010 skupljam nalaze i djelomično zbog posla odgađam postupak), pa koliko ćeš izostajati (puno jer iz Zg idem u Split), pa znam li ja da će ona imati problema jer ću ja imati puno bolovanja, da li je to legitimno i legalno?...
Razgovor je trajao 20-tak min, ja sam plakala od prve od zadnje minute...
Na koncu, kad sam obećala da ću raditi s bolovanja koliko god budem mogla, se manager u njoj ugasio, pojavila se ljudskost i u mailu mi je napisala da imam njenu podršku.
Danas je sazvala satanak i tražila da svi opišemo sve svoje radne zadatke u detalje, kako bi u slučaju godošnjeg ili bolovanja mogli jedni druge pokrivati. I to je lijep potez... ali toliko me sve to zdrmalo da nisam još došla sebi.
Željela sam za vrijem postupka zaboraviti i firmu i posao, opustiti se i u miru prolaziti sve nuspojave stumulacije i sve ostalo... Sad znam da to je to iluzija. Nakon 12 godina u firmi i nakon godinu dana danonćnog rintanja na projektu, nisam zaslužila da ostvarim svoje zakonsko pravo na bolovanje.