Malo mi je pomoglo to što vas sada čitam, jer ja više imam problema sa sobom, a s poslodavcem uopće ne. Radim u javnoj ustanovi, šefici je još i drago kad krećem u postupak, tako uvijek pozitivno reagira, a nadređeni i njoj i meni isto tako nije prigovorio ništa, zapravo rekla sam mu za moguće izostanke pa da ne ispadne da nešto muljam. Samo me pitao gdje sam u postupcima i to je sve. Zapravo i ne koristim puno dana, par dana samo, u većini slučajeva to bude GO plus dan dva šverc komerc.
No kod mene je problem druge vrste, zapravo sam sama sebi najveći teret jer neugodno mi je izostajati s posla. Već sada od pomisli na mogući transfer razmišljam o tome kako bi bilo dobro ostati 4-5 dana doma, a muka mi je od toga da se vidi da me nema iako trenutno nema ništa presudno za napraviti, a ako je nešto hitno (često bude tako) mogu obaviti i telefonski - dogovor s kolegicama, mail...I još plus smeta mi što moram kolegice koje vozim na posao preusmjeriti na drugi prijevoz...
Sjećam se jednog postupka, punkcija i odmor nakon punkcije trajali su sat i pola, a rješavanje nekog posla telefonski nakon te punkcije trajalo je skoro dva sata i to iz obližnjeg MCDonalds-a, e tada sam bila i bijesna i jadna. I nije bilo jednom nešto slično, ali to nema veze s meni nadređenima već s prirodom posla i samnom pametnom koja se javlja na telefon kad ne bi trebalo...A stvarno bi se trebalo maknuti kad je već bolovanje u pitanju i to još tako potreban mir nakon transfera...