MPO i posao

[ruža82]

Ja mogu reć da sam, srećom, imala vrlo pozitivno iskustvo sa direktorom. Od prvog dana sam mu objasnila o čemu se radi i zamolila ga da me ne stavlja na neke dugoročne odgovorne pozicije. Isto tako sam mu objasnila da više ne mogu na putovanja (bila sam jako često na putu i bilo je jako teško pogađat plodne dane prije nego smo krenuli u postupake) jer mi je to prenaporno za organizam (ok, malo sam pretjerala, ali rezultat je tu). Zahvalio mi je što sam ga uputila u problem i zaželio mi svu sreću. Naravno, kad nisam bila u postupku radila sam kao i uvijek, punom parom i bila back up svima kome je trebalo, ali nisam putovala. Kad sam bila u postupku, koristila sam bolovanja. Za folikulometrije sam pisala sate koliko izbivam i onda to ukupno pokrila s dan, dva bolovanja (dogovorila sam se tako i sa direktorom i sa dr).
Eto, to je moje pozitivno iskustvo i jako mi je žao što više vas ne može napisati nešto slično.

E sad, ne kužim zašto vi koristite svoje slobodne dane i godišnji umjesto bolovanja??? Pa imate apsolutno pravo na to. Na kraju vam se svede na isto, nema vas na poslu i poslodavac se poslije više ne sjeća da li ste bile na bolovanju ili na godišnjem, a vi ste ostale bez svojih dana

Eh sjećaju ti se oni jako toga kad se ide na bolovanje koje oni plačaju!!!

[Jesen82]

Ja mogu reć da sam, srećom, imala vrlo pozitivno iskustvo sa direktorom. Od prvog dana sam mu objasnila o čemu se radi i zamolila ga da me ne stavlja na neke dugoročne odgovorne pozicije. Isto tako sam mu objasnila da više ne mogu na putovanja (bila sam jako često na putu i bilo je jako teško pogađat plodne dane prije nego smo krenuli u postupake) jer mi je to prenaporno za organizam (ok, malo sam pretjerala, ali rezultat je tu). Zahvalio mi je što sam ga uputila u problem i zaželio mi svu sreću. Naravno, kad nisam bila u postupku radila sam kao i uvijek, punom parom i bila back up svima kome je trebalo, ali nisam putovala. Kad sam bila u postupku, koristila sam bolovanja. Za folikulometrije sam pisala sate koliko izbivam i onda to ukupno pokrila s dan, dva bolovanja (dogovorila sam se tako i sa direktorom i sa dr).
Eto, to je moje pozitivno iskustvo i jako mi je žao što više vas ne može napisati nešto slično.

E sad, ne kužim zašto vi koristite svoje slobodne dane i godišnji umjesto bolovanja??? Pa imate apsolutno pravo na to. Na kraju vam se svede na isto, nema vas na poslu i poslodavac se poslije više ne sjeća da li ste bile na bolovanju ili na godišnjem, a vi ste ostale bez svojih dana

ja imam puno dana godišnjeg, i još 8 dana više nego moj muž tako da ih inače iskoristim da sjedim doma u neko doba godine ili ako me kakava viroza zimi pogodi što je skoro pod obavezno

poklopilo mi se da sam uspjela iskombinirati dosadašnje pokušaje s godišnjim... prvi aih ovo ljeto smo iskombinirali sa godišnjim i išli u Cito, mirovala sam nekih dan, dva i onda sam išla raditi jer je go bio gotov,

drugi aih sada sam uzela 3 dana go, folikulometrije sam imala 3 i to sam se bila dogovorila sa docom i uzeo bi me odmah u 8 na red i ja bih do 15 do 9 bila na poslu.. diša me nije tražio da to pišem kao dan godišnjeg....inseminacija mi je bila u subotu tako da sam sa ta 3 dana odmarala nekih 5 dana iako mi je Luči rekao da nema potrebe za mirovanjem.. kolegica s posla je bila na aih četvrtak popodne i petak bila na poslu i imala toliku lijepu betu da je to milina

sada mislim ako sve bude ok uzeti 1 dan za punkciju i jedan dan za transfer i odoh ja raditi.. ne stoji mi se doma a i ne da mi se za tih par dana potezati po čekaonicama socijalne giničke i doc opće prakse

[tiki_a]

Malo mi je pomoglo to što vas sada čitam, jer ja više imam problema sa sobom, a s poslodavcem uopće ne. Radim u javnoj ustanovi, šefici je još i drago kad krećem u postupak, tako uvijek pozitivno reagira, a nadređeni i njoj i meni isto tako nije prigovorio ništa, zapravo rekla sam mu za moguće izostanke pa da ne ispadne da nešto muljam. Samo me pitao gdje sam u postupcima i to je sve. Zapravo i ne koristim puno dana, par dana samo, u većini slučajeva to bude GO plus dan dva šverc komerc.
No kod mene je problem druge vrste, zapravo sam sama sebi najveći teret jer neugodno mi je izostajati s posla. Već sada od pomisli na mogući transfer razmišljam o tome kako bi bilo dobro ostati 4-5 dana doma, a muka mi je od toga da se vidi da me nema iako trenutno nema ništa presudno za napraviti, a ako je nešto hitno (često bude tako) mogu obaviti i telefonski - dogovor s kolegicama, mail...I još plus smeta mi što moram kolegice koje vozim na posao preusmjeriti na drugi prijevoz...
Sjećam se jednog postupka, punkcija i odmor nakon punkcije trajali su sat i pola, a rješavanje nekog posla telefonski nakon te punkcije trajalo je skoro dva sata i to iz obližnjeg MCDonalds-a, e tada sam bila i bijesna i jadna. I nije bilo jednom nešto slično, ali to nema veze s meni nadređenima već s prirodom posla i samnom pametnom koja se javlja na telefon kad ne bi trebalo...A stvarno bi se trebalo maknuti kad je već bolovanje u pitanju i to još tako potreban mir nakon transfera...

[ruža82]

Htjela bih još napomenuti da meni i sama folikulometrija zna biti bolna, a poslije inseminacije sam strašno napuhana. radim fizički posao i iako sam išla nakon dva dana radit imala sam velike bolove nakon svakog podizanja (SANDUKA PIVE). I moram priznati da me sa svakm dizanjem strah da ako se i nešto primilo će sa tim dizanjem otići.

[inana]

Htjela bih još napomenuti da meni i sama folikulometrija zna biti bolna, a poslije inseminacije sam strašno napuhana. radim fizički posao i iako sam išla nakon dva dana radit imala sam velike bolove nakon svakog podizanja (SANDUKA PIVE). I moram priznati da me sa svakm dizanjem strah da ako se i nešto primilo će sa tim dizanjem otići.

iste brige... ali Kiara79 me lijepo savjetovala, od punkcije do bete bum doma, posao nije zec i nebu zbrisal, a ovo mi je važnije (čitaj- trenutačno najvažnije) , i zamisli kak bi bilo glupo, i tak nam je to sve stresno, a vele- smanjiti stres, i onda tak jadan, spikan, izmučen i sav nikakav ideš raditi, tam ti netko tlak diže zato kaj si dva dana prije jedan dan izostao, i onda zbog niza živciranja ne upali... pa grizla bi se sljedečih 6 mj., do druge šanse...tak da ja bum išla kak mi je Kiara rekla, a i na psihološkom je dr. mom mužu rekla da bum vjerojatno jako umorna i da otvorim bolovanje u dogovoru sa svojim dr., i da uzmem koliko god mi vremena treba, i da nema doktora koji mi to nebi naravio... i tak bum napravila... i ako Bog da, sve bu dobro...

[ruža82]

iste brige... ali Kiara79 me lijepo savjetovala, od punkcije do bete bum doma, posao nije zec i nebu zbrisal, a ovo mi je važnije (čitaj- trenutačno najvažnije) , i zamisli kak bi bilo glupo, i tak nam je to sve stresno, a vele- smanjiti stres, i onda tak jadan, spikan, izmučen i sav nikakav ideš raditi, tam ti netko tlak diže zato kaj si dva dana prije jedan dan izostao, i onda zbog niza živciranja ne upali... pa grizla bi se sljedečih 6 mj., do druge šanse...tak da ja bum išla kak mi je Kiara rekla, a i na psihološkom je dr. mom mužu rekla da bum vjerojatno jako umorna i da otvorim bolovanje u dogovoru sa svojim dr., i da uzmem koliko god mi vremena treba, i da nema doktora koji mi to nebi naravio... i tak bum napravila... i ako Bog da, sve bu dobro...

u mom slučaju mislim da bi mi dr. bez problema dao bolovanje, ali kako će reagirati nadležni to je druga stvar. sigurno mi niko neće reči nesmiješ ići, zaprav obrnuto, ali onda oni pogledi, ufff. slika govori tisuću riječi. tako da ću ja i dalje planirati godišnji one dane poslije inseminacije da mogu laganini doma biti.

[andream]

Ja srećom do sada nisam imala problema s poslodavcem, čak štoviše jedna od šefica nudila mi je i pomoć u drugoj MPO klinici, e sad da li će i dalje imati razumijevanja - vidjet ćemo (tim više jer sam već evo par dana na bolovanju zbog djeteta i njene viroze). Još jedna bitna stvar, računajte da će vam MPO dr čim ostanete trudne, savjetovati i mirovanje, meni je rekao da idem na čuvanje trudnoće ako imam i samo malo stresan posao (a koji to posao danas nije?).

[Jesen82]

Malo mi je pomoglo to što vas sada čitam, jer ja više imam problema sa sobom, a s poslodavcem uopće ne. Radim u javnoj ustanovi, šefici je još i drago kad krećem u postupak, tako uvijek pozitivno reagira, a nadređeni i njoj i meni isto tako nije prigovorio ništa, zapravo rekla sam mu za moguće izostanke pa da ne ispadne da nešto muljam. Samo me pitao gdje sam u postupcima i to je sve. Zapravo i ne koristim puno dana, par dana samo, u većini slučajeva to bude GO plus dan dva šverc komerc.
No kod mene je problem druge vrste, zapravo sam sama sebi najveći teret jer neugodno mi je izostajati s posla. Već sada od pomisli na mogući transfer razmišljam o tome kako bi bilo dobro ostati 4-5 dana doma, a muka mi je od toga da se vidi da me nema iako trenutno nema ništa presudno za napraviti, a ako je nešto hitno (često bude tako) mogu obaviti i telefonski - dogovor s kolegicama, mail...I još plus smeta mi što moram kolegice koje vozim na posao preusmjeriti na drugi prijevoz...
Sjećam se jednog postupka, punkcija i odmor nakon punkcije trajali su sat i pola, a rješavanje nekog posla telefonski nakon te punkcije trajalo je skoro dva sata i to iz obližnjeg MCDonalds-a, e tada sam bila i bijesna i jadna. I nije bilo jednom nešto slično, ali to nema veze s meni nadređenima već s prirodom posla i samnom pametnom koja se javlja na telefon kad ne bi trebalo...A stvarno bi se trebalo maknuti kad je već bolovanje u pitanju i to još tako potreban mir nakon transfera...

nemoj se ljutiti, ali sama sebi radiš presing bez veze... pogotovo ovo oko prijevoza kolegica... snaći će se sigurno... ti stvarno imaš važnijih i pametnijih stvari od toga.. drugo, ako ti je okolina ok, ako nemaš problema i ako želiš uzeti te dane uzmi i gotovo... vjeruj od osobe koja je mislila drugačije, ništa se neće desiti dok te nema da se ne može riješiti.. pogotovo ako nemaš neke goruće rokove..

Htjela bih još napomenuti da meni i sama folikulometrija zna biti bolna, a poslije inseminacije sam strašno napuhana. radim fizički posao i iako sam išla nakon dva dana radit imala sam velike bolove nakon svakog podizanja (SANDUKA PIVE). I moram priznati da me sa svakm dizanjem strah da ako se i nešto primilo će sa tim dizanjem otići.

sasvim je drugo raditi fizički posao i uredski posao kakav ja imam, tako da ti stvarno se trebaš pripaziti

[inana]

u mom slučaju mislim da bi mi dr. bez problema dao bolovanje, ali kako će reagirati nadležni to je druga stvar. sigurno mi niko neće reči nesmiješ ići, zaprav obrnuto, ali onda oni pogledi, ufff. slika govori tisuću riječi. tako da ću ja i dalje planirati godišnji one dane poslije inseminacije da mogu laganini doma biti.

hehehe, tak i kod mene, doduše misle da idem na ooperaciju kao i pred godinu dana na institut, kaj ko mora znat, i ja planirala koristit dane god., ali biserka mi neda u komadu ostatak, nego na tri djela, pa se neću zamarat...ali ona misli da bu mi time onemogućila da si to obavim- jer sam si lani operaciju poštelala s godišnjim, pa nije ni osjetila to kad me nije bilo, pa sad misli da bum i ovo odgađala, ali- nema šanse, pravo imam, a nije da si planiram sunčanje, pa bum malo pomaknula, tak da bez grižnje savjesti treba biti sebičan, ako je to sebičnost, a nije, i reba to vrijeme uzet za sebe, i za drženje figa!

[ruža82]

Mislim da nijednoj od nas nije prioritet posao, ja sam spremna i dati otkaz u slučaju kakvih problema, makar sumnjam da će biti takvo nešto potrebno, samo je žalosno što se uopšte moramo mučiti s takvim stvarima. ah da je sve oko MPO komplicirano umjesto da bi nam olakšali...

[cranky]

Eh sjećaju ti se oni jako toga kad se ide na bolovanje koje oni plačaju!!!

Ja ti kažem iz iskustva svog da je to njima svejedno. I godišnji ti oni plačaju. Kod nas je recimo kolektivni i po ljeti i po zimi i on jako dobro zapamti kad ga neko žica godišnji van termina
Ali dobro, svako ima svoje razloge i obrazloženja, a nisu ni svi šefovi isti.

Jedino, ja bi vam stvarno savjetovala da barem od punkcije do par dana nakon transfera ostanete doma. Od punkcije se organizam treba oporavit, a nakon transfera je najbolje fino laganini (ne mora bit 100% horizontala) odmarat doma i uživat bez stresa. I znam da nema znanstvenih dokaza i da spontane trudnoće se hvataju u kojekakvim uvjetima, ali ne mislite li da ste ipak zaslužile par dana laganini nakon svega? POgotovo vi koje imaju fizički posao.

[inana]

Ja ti kažem iz iskustva svog da je to njima svejedno. I godišnji ti oni plačaju. Kod nas je recimo kolektivni i po ljeti i po zimi i on jako dobro zapamti kad ga neko žica godišnji van termina
Ali dobro, svako ima svoje razloge i obrazloženja, a nisu ni svi šefovi isti.

Jedino, ja bi vam stvarno savjetovala da barem od punkcije do par dana nakon transfera ostanete doma. Od punkcije se organizam treba oporavit, a nakon transfera je najbolje fino laganini (ne mora bit 100% horizontala) odmarat doma i uživat bez stresa. I znam da nema znanstvenih dokaza i da spontane trudnoće se hvataju u kojekakvim uvjetima, ali ne mislite li da ste ipak zaslužile par dana laganini nakon svega? POgotovo vi koje imaju fizički posao.

pa no, ja se naradim ko konj i radim u smjenama, fizikala teška, i samo još treba letvu držat i lupat, i stalno se prijete, prava nikakva, ugovor o radu i zakoni- nepoznanica, i sad da ja njemu još malo tam dežuram? da baš... mislim da sam mu dala 7 godina, i da ga sad lagano ne doživljavam...ja radim, šutim, i teram svoje...mislim da ove zlice na poslu kaj znaju, da nešto planiram, pa živu bi me pojele, Ruža82 dobro veli, oni podmukli pogledi, kao- i,kaj si obavila kod dr., jel sve ok.,a vidiš da im lagano gori, jezik ih svrbi, a nema ti šta reći jer šutiš, radiš i doktore kombiniraš da nitko ni nezna kaj se dešava...samo mm i ja, hehehe, naš mali master plan!

[tiki_a]

Jesen82, u pravu si, zato mi dobro dođe što sam sad na ovoj temi.
Cure, konkretni fizički poslovi, to je svakak' za biti doma barem tjedan dana. Ali lako je drugome reči

[Sonječka]

Ma i ja sam bila dobrica i šutila ko zalivena. Nisam se htjela nikome zamjerati jer sam valjda predosjećala da će biti problema a i imala sam jako veliki oslećaj da je starija kolegica definitivno zbog moje odluke da postanem mama odlučila otići u penziju jer joj je već bio pun kufer svega. Non stop natezanja s ravnateljem hoće uzet novog čovjeka ili ne pa kad novi dođe treba ga naučit poslu itd. Znam da je to njezino pravo kao što i ja imam pravo otići na trudničko bolovanje i nisam se ni obazirala na taj problem ali kolega (također dosta stariji) nije bio oduševljen i ne može prežalit njezin odlazak. Žao mi je što se ružno ponio prema meni jer sam smatrala da je drugačiji. Posljije se on ispričao i vidjelo se da mu je žao. Naravno da sam mu oprostila ali to će ostati uvijek u mojoj glavi. Rekao je da nije bio pri sebi jer je saznao da boluje od teške neizlječive bolesti.
Nakon toga sam shvatila da stvarno nitko ne misli na tvoj problem i svi "jako suosjećaju s tobom" ali nikad ne kažu, učinit će mo sve što je u našoj moći da ti pomognemo. Kad se nađu njihove guzice ugrožene onda idu i preko mrtvih glava. Nekada sam samo mislila kako drugima ugoditi, pazila da sve bude uredu, šutila i pokorno radila jer eto ako tako budem činila ja njima možda će i oni meni tako htjeti izaći u susret. Nažalost to je samo bila moja bujna mašta i vjera da su ljudi dobri i puni suosjećanja.
Sada ja idem k svojem cilju i ne zamaram se previše oko posla jer kao što rekoh neke prioritete sam si postavila u životu i ne odustajem od njih ni u kojem slučaju pa i po cijenu nekakvog otkaza.

[inana]

Ma i ja sam bila dobrica i šutila ko zalivena. Nisam se htjela nikome zamjerati jer sam valjda predosjećala da će biti problema a i imala sam jako veliki oslećaj da je starija kolegica definitivno zbog moje odluke da postanem mama odlučila otići u penziju jer joj je već bio pun kufer svega. Non stop natezanja s ravnateljem hoće uzet novog čovjeka ili ne pa kad novi dođe treba ga naučit poslu itd. Znam da je to njezino pravo kao što i ja imam pravo otići na trudničko bolovanje i nisam se ni obazirala na taj problem ali kolega (također dosta stariji) nije bio oduševljen i ne može prežalit njezin odlazak. Žao mi je što se ružno ponio prema meni jer sam smatrala da je drugačiji. Posljije se on ispričao i vidjelo se da mu je žao. Naravno da sam mu oprostila ali to će ostati uvijek u mojoj glavi. Rekao je da nije bio pri sebi jer je saznao da boluje od teške neizlječive bolesti.
Nakon toga sam shvatila da stvarno nitko ne misli na tvoj problem i svi "jako suosjećaju s tobom" ali nikad ne kažu, učinit će mo sve što je u našoj moći da ti pomognemo. Kad se nađu njihove guzice ugrožene onda idu i preko mrtvih glava. Nekada sam samo mislila kako drugima ugoditi, pazila da sve bude uredu, šutila i pokorno radila jer eto ako tako budem činila ja njima možda će i oni meni tako htjeti izaći u susret. Nažalost to je samo bila moja bujna mašta i vjera da su ljudi dobri i puni suosjećanja.
Sada ja idem k svojem cilju i ne zamaram se previše oko posla jer kao što rekoh neke prioritete sam si postavila u životu i ne odustajem od njih ni u kojem slučaju pa i po cijenu nekakvog otkaza.

umirem od smjeha, ma daj zamisli, ovoj mojoj zlici- kolegici fali 10 mjeseci do penzije, ali neće, a tak nikakve koristi od nje, samo radi pomutnju i broji se ko radnik, pa onak slatkasto pita- kad ono imaš kontrolu, u strahu da nije koji blagdan blizu tog datuma, jer ako je, onda nju odmah živac klješti, pa je malo slobodna, polubolesna ili na god., i kad malo zbrajam, mislim da ona ima oko 100 dana godišnjeg a ja ni ovo malo nemogu iskoristit... sanjam da iskoristim godišnji za odmaranje a ne za rješavanje svega i svečega... hehehe, sanjat smijem!

[Jesen82]

Ja ti kažem iz iskustva svog da je to njima svejedno. I godišnji ti oni plačaju. Kod nas je recimo kolektivni i po ljeti i po zimi i on jako dobro zapamti kad ga neko žica godišnji van termina
Ali dobro, svako ima svoje razloge i obrazloženja, a nisu ni svi šefovi isti.

Jedino, ja bi vam stvarno savjetovala da barem od punkcije do par dana nakon transfera ostanete doma. Od punkcije se organizam treba oporavit, a nakon transfera je najbolje fino laganini (ne mora bit 100% horizontala) odmarat doma i uživat bez stresa. I znam da nema znanstvenih dokaza i da spontane trudnoće se hvataju u kojekakvim uvjetima, ali ne mislite li da ste ipak zaslužile par dana laganini nakon svega? POgotovo vi koje imaju fizički posao.

cranky, sve kužim što govoriš ali meni se fakat ne ostaje doma 2 tjedna do bete..doslovce ću prošvikati jer se znam.. vjerojatno ću ostati doma od punkcije do transfera i bok.. onda si držati fige

ali za cure koje rade fizikalu se slažem.. ne treba riskirati

[ruža82]

[QUOTE=inana;1783512 sanjam da iskoristim godišnji za odmaranje a ne za rješavanje svega i svečega... hehehe, sanjat smijem![/QUOTE]

x

[inana]

x

a da ti ne velim koliko sam puta odvrtila film u glavi- kad mi dignu ove zlice tlak s nekim podmuklim komentarom, kao, ti buš radila za blagdane, ti nemaš djece, a recimo jedna dežurna uvijek zgiba s posla jer mora malom dati ručak, a mali je stariji od mene, hihot, a ja si mislim, ma vidi to netko,ma bude pravde, pa si mislim, ajde, uživajte, nebum ni je do penzije čekala, bude i nama roda nekaj donijela, a onda na 70 posto tih baba samo stisnem- delete, hihihihihihihi.

[pirica]

a trudilice za drugu bebu kako vama poslodavci gledaju na postupke??

[eva133]

Meni je doktorica bez problema dala bolovanje od 14 dana zbog inseminacije. Donijela sam joj samo papir gdje je doktor napisao da preporuča mirovanje. Zbilja nije bilo problema. Što se tiče poslodavca tu sam se iznenadila. Direktor je znao da idem na AIH i još mi je rekao da ostanem kod kuće i da se pazim. Cijeli radni dan sam na nogama. Drago mi je što je imao razumjevanja. Nadam se da će tako i ostati jer ću opet početkom 2. mj na bolovanje.

[ruža82]

Meni je doktorica bez problema dala bolovanje od 14 dana zbog inseminacije. Donijela sam joj samo papir gdje je doktor napisao da preporuča mirovanje. Zbilja nije bilo problema. Što se tiče poslodavca tu sam se iznenadila. Direktor je znao da idem na AIH i još mi je rekao da ostanem kod kuće i da se pazim. Cijeli radni dan sam na nogama. Drago mi je što je imao razumjevanja. Nadam se da će tako i ostati jer ću opet početkom 2. mj na bolovanje.

svaka čast tvojem poslodavcu, meni ništa ne znači da mi dr. da i mjesec dana bolovanja kad ionako ne mogu ići. a i sada u ovoj situaciji kad nam bilo kojoj u firmi visi otkaz nad glavom...

[eva133]

Eto bar nešto pozitivno u svemu tome. Ne moram još glavu i s tim razbijati. Da je drugačije vjerojatno bih dala otkaz. Ipak mi je ovo najvažnije. Kad idem u Zg obavezno radim drugu smjenu.

[kiara79]

svaka čast tvojem poslodavcu, meni ništa ne znači da mi dr. da i mjesec dana bolovanja kad ionako ne mogu ići. a i sada u ovoj situaciji kad nam bilo kojoj u firmi visi otkaz nad glavom...

ružo oprosti,ali ja stvarno ne kužim,kako ne možeš na bo ako ga i dobiješ...pa to je tvoje pravo..poslodavac ti ne može odobriti ili ne bolovanje...ti si to dobila od liječnika i to pravo možeš iskoristiti,tvog poslodavca nitko ne pita,dal će on tebe pustiti na bolovanje...
sorry,ali ne kužim...

[ruža82]

ružo oprosti,ali ja stvarno ne kužim,kako ne možeš na bo ako ga i dobiješ...pa to je tvoje pravo..poslodavac ti ne može odobriti ili ne bolovanje...ti si to dobila od liječnika i to pravo možeš iskoristiti,tvog poslodavca nitko ne pita,dal će on tebe pustiti na bolovanje...
sorry,ali ne kužim...

meni je moj šef rekao da njemu taj papir niš ne znači jer ionako mi on plača bolovanje a ne država, a ja u okruženju kakvom radim, gdje se svi prave da razumiju a zapravo nikog nije briga si trenutno ne mogu priuštiti veća izbivanja s posla, pošto se i otkazi djele, a nisam baš u nekoj fin. situaciji da bi mogla bez posla. barem sada što se tiče AIH ću si "zamagaditi" a kad ću na IVF tad ću ići na bolovanje kako bilo da bilo. nadam se da će se do onda situacija na poslu promijeniti na bolje.

[alma_itd]

Evo da i ja opisem svoju ''situaciju''.Ja zivim u Belgiji a radim u Holandiji.Postupak ICSI se odvija u Belgiji i folikulometriju imam svaka 2 dana od 8 ujutro.Nalaze krvi mogu vaditi i navece,pa nije za to problem.Po zanimanju sam stomatolog i radim kao privatno lice u 3 razlicite ordinacije.To znaci da kad odem na odmor nije mi nista placeno,a kad se razbolim naravno bolovanje mi nije placeno.Kod mene je ono ''koliko para toliko i muzike''.Prvi postupak stimulacije sam krila jer sam tek pocela raditi u 2 praxe,pa nisam htjela da znaju kakve imam planove,jer me vjerovatno ne bi ni primili(o tretmanu ''stranaca'' bez obzira koliko znaju i koliko su strucni nemoram ni pricati,jer se moras 100% vise dokazivati nego prosjecan ''domaci'' radnik,tako da sam bila sretna sto su me zaposlili).Sreca mi je bila da radim u tri razlicite praxe pa sam za folikulometriju mogla svoj trojici lagati da je guzva na putu,pa zato kasnim,da mi se auto pokvarilo,a za punkciju sam rekla da moram na operaciju jer imam neki polip na maternici pa moram poslije toga 3 dana mirovati!!!Prvi postupak nije uspio,beta bila 18,uspjeli zamrznuti 1 embrion koji kasnije nije prezivio odmrzavanje tako da sam poslije 6 mjeseci bila opet u postupku stimulacije.Ali poucena proslim iskustvom odlucila sam da svima kazem istinu i da mi raspored sa pacijentima prilagode da mogu svaki dan pocinjati od 10 sati.Prosla je i stimulacija,prosao je i transfer,sve je divno i krasno kod dvojice mojih sefova,ali ovaj treci koji je najmladji i koji je u zadnje dvije godine dobio dvoje djece,e kod njega je problem.Njemu ne odgovara da ja svaki put u petak moram na kontrolu(kao da ja mogu riktati prema njemu svoje hormone),tako da sam kod njega prije par dana dobila otkaz(nije smio reci da je moj ICSI postupak pravi razlog,nego je naveo kao problem da mi se obezbjedi asistent za rad)...suplja prica.Naravno jos moram neke stvari odraditi kod njega,ali sam toliko bila ljuta da mi je doslo da se iste sekunde raspremim i odem kuci.Prednost sto radim na ovakav nacin je da mogu uvijek uzeti slobodno ali to moram najaviti 2 mjeseca ranije(sto je u postupku IVF nemoguce,jer se nikad nezna kad ce biti npr punkcija ili transfer,sve zavisi od hormona),ali sam toliko vise umorna od toga da pored sve moje muke zbog injekcija,hormona,bolova nakon punkcije,iscekivanja bete,spontanog pobacaja,ja moram jos razmisljati kako cu sefu reci da necu raditi npr prekosutra.Neko vece sam sanjala da sam sat vremena pred porodjaj dosla u bolnicu,dr. mi uradio UZ i vidio da sa bebom nesto nije u redu i jednostavno ga isisao is mene sa nekim ogromnim aspiratorom,a meni prva pomisao u snu bila ''uh moram javiti gazdi da u ponedjeljak mogu raditi''!!!Nisam normalna.Odlucila sam da se od sad brinem samo za sebe i svoje zaledjene embrije i da pokusam da im stvorim ''optimalne'' uslove(citaj-bez stresa),pa i po cijenu da ostanem bez posla.Niko,ama bas niko ne razumije ovo kroz sta mi prolazimo osim onih koji su to i sami prosli(ne racunam tu one sretnice kod kojih je uspjelo iz prve,one nisu ni uspjele da se snadju a vec su bile trudne )Mi koji smo vise puta u postupku moramo sacuvati zdravu pamet( i stitnu zlijezdu),jer nam buduca djeca ne trebaju ''lude mame''

[kiara79]

alma_itd...žao mi je zbog takvog blesavog šefa...i zbog toga što moraš prolaziti,ali nažalost takvih šefova ima jako puno(neki su i sami prošli MPO i dobili dijete)...
teško je kad zbog svog sna i želje dobiješ otkaz...ja to stvarno ne mogu razumjeti..

[alma_itd]

Eh evo da prijavim da sam dobila jos jedan otkaz od aprila.To ''naravno'' nema veze sa mojom eventualnom trudnocom,nego sa reorganizacijom.Sve ce se to zavrsiti nekad u januaru slijedece godine pa ce me onda opet zvati,a do tad cu se i ja porodit,bla,bla,bla.Nisam si dozvolila da se nasekiram.Samo kazem u sebi,ko zna zasto je to dobro.

[kiara79]

alma draga...jako mi je žao..

[ruža82]

Cure imam pitanje. Idem na AIH i radim fizički posao, ako ću drugi dan ići radit hoće li to imati utjecaja na moj postupak, mislim na krajnji ishod???

[Aurora*]

Cure imam pitanje. Idem na AIH i radim fizički posao, ako ću drugi dan ići radit hoće li to imati utjecaja na moj postupak, mislim na krajnji ishod???

Nece.

[ruža82]

Hvala, jako me to brine, iako ću se maximalno paziti, al ne bih si oprostila...

[blue bear]

Ma nema šanse da ja svojima na poslu išta spomenem...neću im dati ni naslutiti da nešto spremam. Za naš plan zna tek nekolicina nama najbližih ljudi. Baš mi treba dodatan stresi i pitanja i pritisak, kao da nam i ovako nije dovoljno teško. Imam na poslu jednu prijateljicu koja zna, ali u nju imam puno povjerenje. Netko mora znati da bi stao uz mene, a ostali, hihihi Kakva bi to priča bila za njih i njihovu okolinu Već vidim...prvo bi se pravili da im je stalo, a onda bi počeo pritisak.
Jako je žalosno, kad radite posao u kojem pomažete ljudima i svakodnevno im govorite da smanje stres, da se brinu o sebi itd. a vi isto niste u mogućnosti to realizirati. Ali, ja sam sama sebi obečala a predlažem i ostalima...nema tog posla koji bi mi bio sada važniji od nas! Sad ili ikad!
Do sada sam se poslu davala 100% i ...na kraju se to uopće ne cijeni, već vas još više zapregnu ako vide da hoćete raditi. A tko više radi i odgovorniji je za više stvari. Sad je vrijeme za mene i uopće me ne zanima. znam se ja izboriti za svoja prava, itekako
Curke, svima Vam preporučam da se iz petnih žila borite za sebe, jer nitko drugi neće! Sretno

[amyx]

Ja na poslu nemam nikakvih problema...do sada 3x AIH i svaki put sam bila na bolovanju 14 dana i nitko mi na poslu nije ništa prigovorio. 2 IVF-a i opet bolovanje po 2 tjedna-nema prigovora. Sad idem u Mb na FET i zamolila sam na poslu tjedan dana godišnjeg da ne otvaram bolovanje-dobila godišnji bez problema

[NINA30]

Čitala sam što pišete pa se odlučih uključiti u raspravu, do sada sam uglavnom izlazila ranije s posla ili dolazila kasnije svi na poslu znaju zbog čega nisam htjela muljati lagati ili prešućivati, nakon inseminacije dolazila sam odmah sljedeći dan na posao uglavnom kao što je već netko gore navodio davala sam se 100% i onda pitanje za koga i zbog čega?! na poslu mi je užasno stresno zbog čega svoje zdravlje stavljam ispred posla? zbog prekovremenih koji se neplaćaju,zbog uvredljivih i ponižavajućih riječi?!sada sam odlučila da toga više nema nego uzmem bolovanje na koje u konačnici imam i pravo.
Uostalom i da dobijem otkaz nije me briga,radije bih dijete nego li posao!
I kao što je već netko i rekao ako si sam nećeš pomoći neće ti nitko

[MASLINA1973]

Ova mi je tema došla kao melem na ranu i hvala svim prethodnicama! Muče me, naravno, iste brige jer od idućega tjedna me čeka folikulometrija, a potom i inseminacija na Sv. Duhu. Još uvijek nikomu nisam najavila mogućnost odlaska na povremena bolovanja (a pogotovo ne na dulja i učestalija) jer se pribojavam da bi upravo nepoželjni pogledi i komentari, ali i "rječita šutnja" mogli loše djelovati na cijeli postupak. Računam na ranojutarnju folikulometriju od 25. veljače jer ću se tako moći pokrivati s popodnevnim šihtama, ali što će biti nakon inseminacija - nemam pojma! Zasad planiram šutjeti jer sam svjesna da bi se, zbog maloga postotka uspješnih inseminacija, mogla lako naći upravo u toj skupini. A kako imamo jedno devetogodišnje dijete, a ja 38 godina - vidim da moje povremene izraze želje za još (barem!) jednim djetetom nitko više ni ne doživljava ozbiljno.
Znate li kakva je praksa na SD - preporučuje li se ženama mirovanje (ozbiljnije, tj. - ležanje) nakon inseminacije ili ne? Naravno, uvijek treba uzeti u obzir i stupanj stresa na poslu i iizloženost neželjenim situacijama i naravno - osobni psiho-profil...
Još jedanput hvala na temi i mogućim odgovorima

[ruža82]

Ova mi je tema došla kao melem na ranu i hvala svim prethodnicama! Muče me, naravno, iste brige jer od idućega tjedna me čeka folikulometrija, a potom i inseminacija na Sv. Duhu. Još uvijek nikomu nisam najavila mogućnost odlaska na povremena bolovanja (a pogotovo ne na dulja i učestalija) jer se pribojavam da bi upravo nepoželjni pogledi i komentari, ali i "rječita šutnja" mogli loše djelovati na cijeli postupak. Računam na ranojutarnju folikulometriju od 25. veljače jer ću se tako moći pokrivati s popodnevnim šihtama, ali što će biti nakon inseminacija - nemam pojma! Zasad planiram šutjeti jer sam svjesna da bi se, zbog maloga postotka uspješnih inseminacija, mogla lako naći upravo u toj skupini. A kako imamo jedno devetogodišnje dijete, a ja 38 godina - vidim da moje povremene izraze želje za još (barem!) jednim djetetom nitko više ni ne doživljava ozbiljno.
Znate li kakva je praksa na SD - preporučuje li se ženama mirovanje (ozbiljnije, tj. - ležanje) nakon inseminacije ili ne? Naravno, uvijek treba uzeti u obzir i stupanj stresa na poslu i iizloženost neželjenim situacijama i naravno - osobni psiho-profil...
Još jedanput hvala na temi i mogućim odgovorima

Iako sam ja na VV kod nas se preporučuje mirovanje, e sad na tebi je da odlučiš koliko. evo ja sam sad nakon zadnjeg AIH-a bila dva dana doma. moja situacija je na poslu koma, al nije kod svih tako, neke imaju i super šefove, tak da možeš koristiti i bolovanje do bete.

[MASLINA1973]

Hvala ti, ruža82. Pokušat ću ostati, ali ću zamoliti doktoricu za drugu šifru. Mogu od doma raditi pa će posao samo dijelom patiti zbog moje fizičke neprisutnosti.

[slatkica]

evo da i ja iznesem svoju situaciju na poslu.Pošto smo u timu samo ja i šef,naravno da sve zna i nikad nije "prigovorio",ali po ponašanju vidiš da bi me najrađe grizo svaki put kad velim da opet idem na ivf.Sada u 1mj sam krenula sa stimulacijom i doslovno ga molila na koljenima da nađe zamjenu za mene ali nije htio,jer je bio siguran da neću ostat trudna pa da tih par dana nema veze što će biti sam.Međutim desila mi se grozna hiperstimulacija i završila sam u bolnici na 2 tj,ni jednom nije nazvao ni pitao kako sam,nego sam ja naravno njega obavještavala.kada sam izašla iz bolnice nije mi bilo dobro pa sam ostala još 2 dana doma,al onda sam otišla na posao da bar sredim sve papirnate zaostatke,jer mi ga je bilo žao, nema ko drugi.I naravno da se onda sve zakompliciralo,on nije došao na posao-bolestan je i završio je u bolnici.uopće se nije javio ni obavijestio nego moram saznati od desete osobe kaj se desilo.sada sam sama na poslu i pokušavam sve balansirati,a nema uopće govora da bi našao zamjenu,a da ne velim da nije ni spomenuo šta dalje s menom jer me čeka transfer.U užasno sam groznoj situaciji ,jer ako ja odem na bo nema nikoga,i sada si prisiljen odabrati posao umjesto sebe.

[MASLINA1973]

slatkice, ništa drugo ne mogu nego poželjeti ti sreću. a i šefu što brži oporavak. možda će ga ovo novo iskustvo osvijestiti pa će ipak naći neku zamjenu. Danas sam srela kolegicu sa svoga posla i vidim da također strepi od raakcija na poslu iako smo na državnim jaslama, ali nažalost nitko nije predvidio moguće odlaska, izbivanja pa čak ni stručna putovanja... nadajmo se najboljem. Sretno!

[mimi81]

Evo i mene sa svojim iskustvom. Imam nekoliko šefova kojima se javljam i svi me razumiju i podržavaju ali ekipa na poslu me smatra ludom kad su u pitanju djeca. Nezgodno im je predamnom pričati o djeci , pokazivati slike...skroz bez razloga. Samo zato jer ne iznosim detalje sa svakog postupka. To mi je baš grozno.
A ja barem za sada sasvim normalno živim s time da drugi imaju djecu a ja ne, tako da ih uopće ne razumijem

[MASLINA1973]

mimi81, a zapravo su dragi i obzirni tvoji kolege... očito te ne žele povrijediti. zamisli kako bi se osjećala da te stalno pitaju: a kad ćeš ti, kad ćeš ti? Budući da imam jedno dijete, često se uhvatim kako brzopleto prepričavam njezine anegdote pred ljudima koji bi jako željeli zagrliti vlastito dijete pa mi bude neugodno. Ne dociram, ali budi sretna što te takve osobe okružuju. I sretno s postupcima

[špelkica]

Mislim da nas sve muče iste brige jer nije lako na poslu reći da ides na mpo. Kad sam isla na prvi AIH uzela sam godisnji. Međutim, prvi AIH mi je bio odgođen i godisnji sam morala skratiti,uglavnom sam ga iskoristila za pisanje diplomskog. Sljedeći mjesec nisam mogla na AIH jer nisam mogla opet uzeti godisnji. Tak sam pauzirala jedan mjesec. Zatim sam isla sljedeci i opet uzela godisnji, mislili su da je opet zbog diplomskog. Nisam bila dugo doma, pokrila sam folikulometrije i sam dan inseminacije, bila doma jos par dana i onda na posao laganini. Nije mi bilo lako ni godisnji tražiti jer me znala i odbiti (glavna sestra) pa sam opet morala moliti one nadređene dodatno da izostanem koji dan (iako sam imala slobodne dane). Saznavši da nisam trudna, čekao me još jedan udarac- nisu mi htjeli produžiti ugovor nakon što sam kod njih 2 godine radila i uzeli su nekog drugog!
Bilo mi je užasno, ali preživjela sam. Sad radim prekrasan posao, no nažalost nije radno mjesto (samo honorarno) i mogu se o svemu dogovoriti. Kad sam isla na operaciju nije bilo problema, svi su bili ok i poželjeli mi brzi oporavak. No ja novčano gubim ako me nema jer nemam pravo na bolovanje i sl. Naravno, ako ostanem trudna nemam pravo na porodiljni, jednostavno ću prestati raditi taj posao ako ne budem mogla u trudnoći i onda ko zna kak. Ali bas me briga, trenutno mi je beba prioritet!

[linalena]

Meni se sada bliži dio godine kada će biti posla za kojeg nemam zamjene, koji je odgovoran, stresan i sa jako puno radnog vremena od ranog jutra. Ne znam kako ću to gurati uz svaki mjesec u postupku ili sec.ICSI ili prirodni. Jedino sam odlučila da ništa od posla ne ostavljam za zadnji čas, uvijek sve pripremiti, bar ono što se može, nekoliko tjedana unaprijed. Imam jednu kolegicu na poslu koju o svemu obavještavam tako da u slučaju moje spriječnosti ona uleti, nadležni neće biti oduševljeni al kaj se može.

[kiara79]

kod mene malo zatišje...doduše ja se malo pritajila,3 mjeseca nisam u postupcima...
ali mislim da nešto njuše,počelo se opet kuhat lagano,a jooooj sad kad najavim da me nema mjesec dana...
ma baš me briga,dijete mi je prioritet...a bolnica može propast...baš mi je svejedno..

ja samo ne mogu shvatiti kakvi su to zločestil ljudi(sve su žene),i koji je to sklop u glavi da takav primitivizam govori iz njih.
prestrašno...
MM je svaki pregled,folikulometriju..uvijek,ali baš uvijek gore sa mnom i njega nikad nitko na poslu nije pitao kaj ga toliko nema,
znaju da idemo na MPO i dečki su OK...
kod mene samo problemi..

[ruža82]

kod mene malo zatišje...doduše ja se malo pritajila,3 mjeseca nisam u postupcima...
ali mislim da nešto njuše,počelo se opet kuhat lagano,a jooooj sad kad najavim da me nema mjesec dana...
ma baš me briga,dijete mi je prioritet...a bolnica može propast...baš mi je svejedno..

ja samo ne mogu shvatiti kakvi su to zločestil ljudi(sve su žene),i koji je to sklop u glavi da takav primitivizam govori iz njih.
prestrašno...
MM je svaki pregled,folikulometriju..uvijek,ali baš uvijek gore sa mnom i njega nikad nitko na poslu nije pitao kaj ga toliko nema,
znaju da idemo na MPO i dečki su OK...
kod mene samo problemi..

Stvarno, to je istina, tako je i kod nas. muž isto ide uvijek sa mnom i nikad nije problem, za razliku od mojih!!

[crvenkapica77]

da i ja nesto ovdje napisem, iako ne radim imam problem.....
mislim da je lakse ako radis u drzavnoj firmi a sta je sa onima sto rade kod privatnika? ja se npr.samo kod njih mogu zaposlit
od kako sam u Mpo vodama ne radim, ispocetka sam trazila posla i nađem nesto krenem radit ,trebam par sati slobodnih za otic kod dr. problem, dobila jednom , ali znate kako ide te vađenja nalaza ,pogotovo ako se nalazi vade u drugom gradu,pa kad krenu folikulometrije itd.
kazem dobila jednom slobodan dan i vise mi rekli da ne trebam dolazit...sta reci....nema izlaska u sustret kod privatnika....4god ne radim i ne trazim posla
,između postupaka ( 5-6mj ) jedino da radim ali i tada trebate kod dr.....znate i same,vađenje pape,briseva, hormona, markera,...
mislim stvarno tesko,divim se vama koje to mozete i posao i postupke....pogotovo svaka cast razumnim sefovima
.....i ovaj popis stanovnistva bas u 4mj kad ja idem na postupak ni tu nemam srece....

[eva133]

da i ja nesto ovdje napisem, iako ne radim imam problem.....
mislim da je lakse ako radis u drzavnoj firmi a sta je sa onima sto rade kod privatnika? ja se npr.samo kod njih mogu zaposlit
od kako sam u Mpo vodama ne radim, ispocetka sam trazila posla i nađem nesto krenem radit ,trebam par sati slobodnih za otic kod dr. problem, dobila jednom , ali znate kako ide te vađenja nalaza ,pogotovo ako se nalazi vade u drugom gradu,pa kad krenu folikulometrije itd.
kazem dobila jednom slobodan dan i vise mi rekli da ne trebam dolazit...sta reci....nema izlaska u sustret kod privatnika....4god ne radim i ne trazim posla
,između postupaka ( 5-6mj ) jedino da radim ali i tada trebate kod dr.....znate i same,vađenje pape,briseva, hormona, markera,...
mislim stvarno tesko,divim se vama koje to mozete i posao i postupke....pogotovo svaka cast razumnim sefovima
.....i ovaj popis stanovnistva bas u 4mj kad ja idem na postupak ni tu nemam srece....

Žao mi je, ali prvo i osnovno gledaj sebe. Naravno svima nama treba novaca jer drugačije nema života. Ne vrijedi ni odugovlačiti. Evo ja sam bila 2 tjedna na bolovanju. Danas ću početi raditi, a mengu trebam dobiti svaki dan. Znači, vrlo brzo ću opet na bolovanje. Dok mi nitko ne prigovara iskoristit ću to. Bar imam sreće što se toga tiče.

[FionaM]

Ja nisam imala nekakvih problema tijekom postupaka jer radim u firmi koja ima velike sličnosti s nekom od državnih firmi. Većina u mojem odjelu je znala da idem na MPO. U uredu smo nas četiri cure i sve tri su me podržavale svaki put, odrađivale moj dio posla kad me nije bilo, željno iščekivale svaku moju betu, tugovale zajedno sa mnom i veselile se kad mi je napokon uspjelo. Čak ni šef nije pravio neke velike probleme, ali je znao tu i tamo brundati kad sam išla na folikulometrije i kasnila na posao. Jednom sam mu rekla da ako se nastavi tako ponašati da ću uzeti bolovanje od prve folikulometrije pa sve do rezultata bete. Nakon toga se malo smirio, a sad se nedavno ispostavilo da će on i njegova žena morati u postupak MPO. Nadam se da će sad malo bolje razumijeti da ponekad moja kašnjenja na posao nisu bila bez razloga.

[lasta]

Žao mi je kada čitam ove vaše situacije. Kao da nam nije dovoljno teško. Želim vam samo rćči da sam jedna od sretnijih koja na poslu nema problema što se tiče slobodnih dana i godišnjeg. Još i prije postupka šefica me poslala doma da se odmorim. Doktorica je inzistirala da mi nakon tranfera otvori bolovanje.
S obzirom da radim sa ženama (dosta njih je puno starije od mene) imam njihovu punu podršku (pogotovo sada nakon što mi je mama umrla).
Želim vam ovdje prenjeti malo njihovih dobrih želja i vibra tako da i vi jednog dana u okolini nađete takvu podršku.
A njima jedno veliko HVALA.

[martinstoss]

Moj posao je prilično stresan, a u kolektivu vlada krajnje nezdrava atmosfera, tako da sam odlučila otić na bolovanje čim smo mm i ja dogovorili postupak, jer sam pomislila da nikad neću ostat trudna ako nastavim tamo radit. Primjer, dok sam radila prolaktin mi je bio povišen, a sad nije. Nije bilo šanse da na poslu ikome išta kažem o mpo jer radim u totalno primitivnoj i religioznoj sredini, pa nisam htjela slušat kako je mpo grijeh, te da je dijete dar od Boga. Tako da sam ja cijelo vrijeme na bolovanju, imam krasnu doktoricu, koja je puna razumijevanja, jedino je maltretira onaj kontrolor svako malo. Mislim da je najvažnije bit fizički i psihički zdrav i dobro pripremit uvjete za svoju bebicu.