MPO i posao

[ježić]

Moj posao je prilično stresan, a u kolektivu vlada krajnje nezdrava atmosfera, tako da sam odlučila otić na bolovanje čim smo mm i ja dogovorili postupak, jer sam pomislila da nikad neću ostat trudna ako nastavim tamo radit. Primjer, dok sam radila prolaktin mi je bio povišen, a sad nije. Nije bilo šanse da na poslu ikome išta kažem o mpo jer radim u totalno primitivnoj i religioznoj sredini, pa nisam htjela slušat kako je mpo grijeh, te da je dijete dar od Boga. Tako da sam ja cijelo vrijeme na bolovanju, imam krasnu doktoricu, koja je puna razumijevanja, jedino je maltretira onaj kontrolor svako malo. Mislim da je najvažnije bit fizički i psihički zdrav i dobro pripremit uvjete za svoju bebicu.

Blago tebi što što imaš takvu doktoricu i posao na kojem si možeš priuštiti toliko bolovanja. I ja bi vrlo rado bila cijelo vrijeme kod kuće da mogu skroz fizički i psihički prizdraviti. Ali na žalost ne mogu si to priuštiti jer:
a)ako nema nikakvih komplikacija tijekom postupka doktor mi neće dati bolovanje čitavo vrijeme, jedino za točne dane pregleda i postupka;
b)na poslu bi bio dar-mar i
c)dugoročno, ne mogu si ni financijski to priuštiti.
Ne želim biti pesimista, ali što ako ne uspiješ odmah, u kratkom vremenu? Pogledaj malo po ovom forumu, ovdje nažalost, ima žena koje se već godinama protežu po kojekakvim postupcima i još nisu uspjele.
Nemoj me krivo shvatiti, ja ti naravno želim svu sreću da što prije uspiješ!

[martinstoss]

Ma, sve znam, pratim vas 3 mjeseca otkad smo mm i ja krenuli u postupak. Nisam svojim postom nikome htjela nametat svoju situaciju i mišljenje, samo sam iznijela svoje misli. Meni je, eto, trenutna situacija takva, je li mi se blago ili ne, to još ne znam, a o budućnosti ne želim ni razmišljat. Znam da se ljudi muče godinama i sve, ali nastojim mislit sad i na ovaj trenutak. Meni je i specifična situacija na tom poslu, osim što radim s djecom, medju tom djecom su i dva sina iz 1.braka od mm, a medju kolegama njegova ex žena-zmija, pa nemam želuca za sve skupa.

[ježić]

Ma, sve znam, pratim vas 3 mjeseca otkad smo mm i ja krenuli u postupak. Nisam svojim postom nikome htjela nametat svoju situaciju i mišljenje, samo sam iznijela svoje misli. Meni je, eto, trenutna situacija takva, je li mi se blago ili ne, to još ne znam, a o budućnosti ne želim ni razmišljat. Znam da se ljudi muče godinama i sve, ali nastojim mislit sad i na ovaj trenutak. Meni je i specifična situacija na tom poslu, osim što radim s djecom, medju tom djecom su i dva sina iz 1.braka od mm, a medju kolegama njegova ex žena-zmija, pa nemam želuca za sve skupa.

Sve OK, nisam ni ja svojim postom htjela tebe špotati. Žao mi je tvoje situacije. Ja eto isto radim s djecom svaki dan i mnogo puta sam ljuta na samu sebe jer me kojekakvee situacije s posla često iznerviraju. Trudim se da to bude čim manje jer znam da mi sigurno ne pomaže. No, na žalost ne mogu si priuštiti bolovanje cijelo vrijeme i mogu se samo nadati da ću uskoro uspjeti u svojim nastojanjima. Bila ti na bolovanju ili ne, važno je da misliš pozitivno. Ja se nadam da ćete ti i TM također brzo uspijeti i želim vam sreću!

[martinstoss]

Također, tebi i tm želim sve najnaj i da dodjete do svoje bebure što prije. Pozdrav!