Mislim da ti ovo nije u pravnoj domeni... Ako si na bolovanju onda si nesposobna za posao, nema satnice, jer ti ne radiš, nisi sposobna za rad (tako bi bar teoretski trebalo biti, tj. nema bolovanja na pola radnog vremena)... ti vjerojatno radiš jer je takav dogovor s tvojima... Tj. mislim da ti to nije u pravnoj domeni, nego u domeni dogovora sa tvojima.
Da sam poslodavac, a žena na postupcima često, i koristi bolovanja u čekanju bete, evo... iskreno... mislim da bi mi se razumijevanje istopilo - a pričamo o empatičnosti itd., evo odmah i samokritike. Doduše, ja iskreno ne vjerujem da je uopće potrebno bolovanje u čekanju bete (točnije, mislim da to uopće ne utječe na ishod postupka), osim na iznimno stresnim i fizičkim poslovima ili ako se ne radi o hiperstimuliranim jajnicima (čega više u Hrvatskoj zbog zakona i minimalnih stimulacija, de facto, nema).
Tako da... to ti je pitanje više u domeni pregovora - kako ćeš se ti postaviti vis-a-vis njih. Ja ne bih tu natezala, doduše, ja sam se vrlo brzo odlučila vraćati na posao, čim sam shavtila da ću postat maratonac, jer je posao uredski, nestresan, i uzimala bih bolovanje samo za dan punkcije i dan transfera, ako ne bi padalo u vikend i jer sam vidjela xy parova na VV-u koji su em gubili poslove, em nisu došli do bebe, a stalno su bili mentalnog sklopa "pa sad nam je ovo prioritet"... samo što se ovo "sad" koji put produži na više godina, zato posao, ako sam s njime zadovoljna, ne bih riskirala... I "sve" za bebu, pri čemu "sve" objektivno stvarno nije potrebno, niti što znači... Doduše, doktori pišu tako bolovanje nakon transfera, ali to treba, po meni, dozirati, znači, ako je žena iz mjeseca u mjesec u prirodnjaku... da sam ja ta žena, ne bih svaki mjesec na bolovanje jer je onda r. mjesto pitanje vremena.
Znam da ćete se zgroziti na ovaj stav... ali ja to iskreno mislim... i znam da maratonke nadođu na to.





Odgovori s citatom