lijepi pozdrav svima koji redovito tipkate na ovoj temi. povremeno vas skicam, a sada bih nesto pitala.
ja sam mama cetvorogodisnje curice s kojom sam se prije tri godine doselila u zagreb (tada mi je povjerena na odgoj i skrb)
njezin se otac odmah nakon toga ozenio i otisao u inozemstvo te se vise nije vratio. moja se kcer s njim rijetko cuje kad je kod djeda i bake, ali nikad ne zove mene.

mojim je roditeljima bilo jako tesko nakon sto smo otisle, a znam da ni njegovim nije bilo svejedno i da bih izgladila probleme ja sam popustala, umjesto da sam ih rjesavala. tek danas vidim posljedice toga. ona je ostajala kod mojih roditelja i po 10 dana mjesecno, a njegovi mama i tata su dolazili po nju popodne i s njom provodili vrijeme. tada bi se najcesce i cula s tatom preko interneta. kad vec s njim nema nikakav konkretan odnos bilo mi je stalo da ima bilokakav s njegovim roditeljima, ali sve se to otelo kontroli jer primjecujem da ona bitno zaostaje za svojim vrsnjacima u vrticu. skoro pola mjeseca je nema, ne moze pratiti, teze uspostavlja kontakte s djecom jer je navikla biti s cetri odrasle osobe, moram uskakati pri upoznavanju s drugima, sramezljiva je i povucena. ne sudjeluje na upisanim aktivnostima (engleski/ples) jer je uvijek u nazatku za drugima. teta u vrticu i kaze da se igra samo s djecom koja su ispod njezine dobi.

kako i u svakom domu, tako i u nasem postoje neka pravila na koje ona pri povratu od bake ili djeda uvijek kaze da joj oni to dopustaju, negira moj autoritet, a najvise mi smeta sto je moj decko, skoro vec i muz, koju ju odgaja 3/4 njezinog zivota za sve crna rupa. kad je s nama, ona ga zove tata i obozavaju se, a kod bake i djeda ga ne smije ni spomenuti "baka mi je rekla da mi to nije tata, to je tvoj prijatelj".. onda sam ja uzasno tuzna zbog toga jer to nije moj prijatelj, to je covjek s kojim ja namjeravam stupiti u brak, imati obitelj, covjek koji mi je nakon nje najvazniji na svijetu. cijeli se zivot trudim ugoditi im, a katkad imam osjecaj da se oni nisu ni jednom zapitali sto je s mojim zivotom. imam li ja uopce pravo na novi zivot?