Drvlje i kamenje!
Tatina namjera je hvale vrijedna. Samo što će teško doći do osvješćivanja masa. Na žalost, kad se rastanu od žene, velika većina muškaraca se rastane i od djece. Jako malo muškaraca ali i žena se doista pomiri sama sa sobom a kamo li sa bivšim partnerom.
Samo smo ljudi! Ma kolika osvještenost bila, padamo u iskušenja pa trenutna nezadovoljstva životom, situacijom, iskaljujemo na onima do kojih bi nam trebalo biti najviše stalo-djeci. Majke-kritizirajući očeve pred djecom, očevi-ne brinući materijalno, ne družeći se sa djecom.
Ma koliko se i jedni i drugi trudili u dječjim srcima zauvijek ostaje onaj prvi osjećaj koji se javio kad su stvari krenule krivo- osjećaj odbačenosti.
Vjerujem da je velika većina nakon razgovora sa svojom djecom došla do tog zaključka.
I da, Fegusti dobro kaže, čak i u cjelovitim obiteljima se djeca osjećaju odbačena.
Na žalost, pod krinkom dobrobiti za djecu, i jedni i drugi se pretvaramo u vampire koji sišu djetinjstvo, sreću, sigurnost svojoj vlastitoj djeci.