gita75 prvotno napisa
dakle tu smo negdje, evo, baš na putu razrješenja uzročne veze doživljavanja roditeljstva i zauzimanja prema njemu, onog djela muških roditelja kojima žene u zajednici tradicionalno na sebe preuzimaju odgoj i brigu oko djece... pa kad dođe do havarije ispadaju nemušti, nesnalažljivi, neki prestrašeni i zakočeni, drugi pak bježe glavom bez obzira...
e sad ko je krivac?!? možda samo splet okolnosti, ali ima podosta u onoj gitinoj "..ako ja kao majka sve najbolje znam", logično da se muškarac osjeća suvišnim, možda i podcjenjenim, pa se korisniji osjeća s daljinskim pred plazmom... a možda bi se privikao i na pranje govanceta, da mu se dala šansa pokazivanjem stalne potrebitosti, a ne štedilo onim - ma šta će on to sad radit, kad mogu ja!
vidiš kad prevrtim film unazad sjetim se kako sam i ja recimo isto u početku osjećao da se moje mišljenje oko djeteta puno ne cijeni u zajednici, ali sam ipak ustrajao pokazivati interes, jer mi je bilo glupo fikusirat pokraj svog živog djeteta, a osim toga silno sam gorio biti baš punokrvni roditelj!
a možda žene lakše funkcioniraju ako sebe same organiziraju oko djeteta... možda osim nekih perifernih stvari, same ni ne očekuju puno pomoći od svojih partnera i možda na taj način sebi i raspoređuju obaveze i čine si medvjeđu ulogu... jer čudi me da bi inače jedan muškarac ustvrdio da je biti tata "uloga od koje skoro nitko iskreno nema neka velika očekivanja"
gita vjerojatno si u pravu činjenicom da sigurno ima dosta slučajeva u kojima je nesnalažljivost muških roditelja s djecom nakon rastava, upravo proizašao iz ovako posloženih kućnih obaveza, gdje je majka sve odhaklala sama, al to nije rješenje niti alibi da bi se djeca zbog toga bila trajno udaljena od drugog roditelja!
treba educirat kako dalje... ohrabrit, motivirat!
bogme pitam te da se rastavljenom i udaljenom tati od svoje djece, 3x tjedno servira informacija kako je postotak djece koje nemaju sigurnost oba roditelja i stalne kontakte, mogućnost 9/10 da postanu kriminalci, ne bi li mu proradila savjest da pokuša spasit SVOJE dijete, da ne uđe u tu poraznu statistiku... isto tako ne bi li proradila i savjest u majkama koje spletkarenjima, manipulacijama i samovoljama svoju djecu sama udaljuju od tih roditelja... krv nije voda, a svi su oni na kraju krajeva ljudi, čija savjest kad tad proradi... glupo je da se to dogodi u djetetovoj 18-toj kad je ono već formiran čovjek s velikim rupama ogorčenja i stijenema neopraštanja u duši...
da je svijest o posljedicama i okolnostima odrastanja u rastavljenim zajednicama veća, da je medijski potkrijepljenija, da je sramota od odrastanja djeteta bez kontakta s roditeljem naglašenija u društvu, da je kultura ponašanja prema roditeljskim partnerima promoviranija, a kršenje iste osuđivanije, i to ne od nivoa suda, već od nivoa prvog susjeda kojeg svaki dan pozdraviš i pogledaš u pod od srama - e onda bi sustav savjesti sasvim drugačije funkcionirao! Uvjeren sam!
 |
|||
Odgovori s citatom