[/quote]tko smo mi da nekome nešto dopuštamo ili branimo?!
ne radi se o tome da li MI nešto dopuštamo već o tome da netko smatra kako ima pravo na izbor da ne bude roditelj.
drugoj strani ostaje da se s tim pomiri ili da nosi gorčinu i prosipa žuč u uzaludnoj borbi i dokazivanju.

Potpisujem Fegusti u potpunosti.
Jer što reći kad (u ovom slučaju otac) napusti obitelj i ne pita za njih već majka svaki put kad se nešto dogodi uzalud zove a on ne odgovara,
kad majka zove i moli da bar nešto novca da jer više nemaju čak ni za kruh a on odgovara imaju oni mamu,
kad obeća djetetu da će doći po njega a djete ga čeka cijelo popodne da bi sumrak zaključilo da tata sigurno ima posla, ili nema benzina ili mora s onom tetom s kojom živi nekamo ići...
Što reći na to. Samo se pomiriti s tim i nadati se da će jednom doći vrijeme kad će se taj isti otac sjetiti da ima tamo negdje djecu, da ga ta djeca trebaju i da su zahvaljujući bezgraničnom strpljenju i ljubavi majke ostali na pravom putu.
Da li će se taj i takav roditelj zastidjeti svoje nebrige i sitnih podvala koje je smišljao u međuvremenu?