ona:"očajna sam, jučer sam se posvađala s mužem i on me ošamario. ne znam što da radim. u totalnom sam šoku."
forumaš1:"molim te iznesi dodatne činjenice kako bi ti mogli dati točniji naputak i presuditi tko je u pravu"
Slucajno zalutah pa mi upade ovo u oko... Ne bi zasigurno trebali zvucati ko govorni aparat, ali tako nesto bi nam trebalo... Meni moja mladja sestra cesto dodje sva izbezumljena, bijesna, ljuta, tuzna, isfrustrirana jer ima problem u vezi/s prijateljicama/skolom i slicno... Uvijek joj kazem da se prvo smiri i onda da mi isprica sto se dogodilo, ali od samog pocetka i neka nista ne izostavi... Ukoliko primjetim da pricu prilagodjava, sto je sasvim razumljivo i prirodno, postavljam potpitanja i tako dodjem do barem neke sredine...
Nju to nikad nije uvrijedilo, povrijedilo te i dalje uvijek prvo dolazi k meni sto god bilo bez obzira sto je svjesna da cu joj ja direktno i bez pardona reci ako nije u pravu...
Iako sam mlada, primjetila sam da je ljudima cesce potrebnija inekcija stvarnosti, nego sazalijevanje...