Dakle, nabavili psa, svi htjeli, kod nas je dva mjeseca i sad ima oko šest mjeseci, mala jazavčarka. moj sin je inače razumno nježan prema svim bićima, odnosno ne maltretira nikog. u prvo vrijeme takav je bio i prema pesici, ali onda kad se malo opustio krenulo je, kao iz milja ju stisne, uštipne, zarobi ju pa joj ne da van iz stiska, lupi ju s nečim čime se kao igra s njom. pritom onako stisne zube, ma ima svatko valjda tu facu kad znaš da se sprema na neku glupost. mene to nešto previše ne iznenađuje, prvo jer mu je ona konkurencija, drugo jer djeca baš i ne znaju kako bi se igrala sa psima duže od minute. bojim se međutim da ga ona neće voljeti jer je takav prema njoj, a još više me brine što ako mu se ona osveti, odnosno što ako reagira tako da ga grizne. je moj i ja ga obožavam, al ne bi joj bilo za zamjeriti.
e sad, kako da se mi postavimo? ulovim se kako ga konstantno špotam i hodam ko špija za njima da spriječim incident, suzdržavam se od iskazivanja nježnosti prema njoj, zaustavljam ga kad nam se približi s tom facom, nju odgurujem i nastavljam igru s njim. zvuči kao da je došlo drugo dijete i vjerojatno je vrlo slično, osim što male bebe ne grizu kako se postaviti, ono, operativno? imali smo ozbiljan razgovor, objašnjeno mu je kakve su posljedice ako će ju maltretirati, da je to opsano i blablabla. al za pet minuta sve sito. njemu je dosadna šetnja s njom, dakle otpada da mu dam povejerenje da ju vodi na lajni. bojim ih se ostavit same, a možda bi baš to trebalo (u nekim situacijama čak sam primijetila da je puno normalniji s njom kad mi nismo u blizini). zadužit ga da joj daje hranu? da joj briše noge nakon šetnje, šta li? svako mišljenje je dobro došlo