Evo za pocetak S.A.L.V.E. formule u kratko:

Vrlo cesto kad dode do neke konfliktne situacije sa dijetetom reagiramo na nacin za koji smo kasnije svijesni da je bio krivi i bude nam zao.
Zasto - jer to u principu sto smo rekli i ne mislimo.

Pa prije nego krenemo treba stati i


S - selfinvestigation
Sve ono sto mu zelimo reci ponovmo u sebi. "Procitati" taj tekst, jer ono sto nam um u tom prvom trenutku govori da napravimo i nije nuzno bas tocno.
Da li to zbilja mislimo?
Da li bi voljeli da se netko prema nama tako ponese?
i sl.
Preispitati sebe, jer djetetovo ponasanje je cesto upravo nas odraz.
(Knjiga mi je vac duze posudena, pa ju nemam da si malo pomognem...ali nadam sse da cu dobro objasniti)

A - attention
Usmjeriti paznju na dijete i ono sto se zbilja desilo (sad kad smo se rijesili onog sto nam mozak govori i mozemo situaciju sagledati hladne glave i sa srcem)

L - listen
- slusati dijete sto nam govori, paziti da ne penesemo nase dozivljaje, videnje stvari i sl. na njega, da mu ne stvaramo obrasce koji nisu njegovi + ih ono moze preuzeti cak i za cijeli zivot


V - validate
Potvrdimo dijetetove osjecaje, situaciju...o cemu se vec radi.
Pazimo da se drzimo cinjenica, da ne dramatziramo i da mu damo prostor da se ONO izrazi.



E - empover
Damo mu moc da se nosi sa tom situacijom
Ne mijenjamo svijet, ne skrecemo mu paznju, ne mijenjamo/prilagodavamo istinu. Drzimo se stvarnosti kakva zbilja je, ali smo tu za njega, razumijemo ga i vjerujemo u njega da se ono moze nositi sa tom sitacijom.
(npr. ono cemu smo cesto skloni - ne pokusavamo ga utjesiti da to nije bilo tako strasno ili skrenuti mu paznju necim drugim)

Ono sto zbilja iznenaduje je kako djeca sama smisle rjesenje problema i kako brzo krecu dalje, samo ako im se to dopusti.