val - da, i meni je super kad nesto procitam i potvdim neka svoja razmisljnja i vjerovanja od prije.
Inace se silno trudim prisjecati kako sam stvari dozivljavala kao mala i potisnuti taj "pametni i odrasli" dio maksimalno.

Citiraj meda prvotno napisa
Citiraj Pooh prvotno napisa
Da li je zbilja tako grozno da je tuzan jer se ne moze igrati sa svojim omiljenim vlakom i da zbog toga place?
da, ako uz to vice na sav glas da bi on taj vlak, i da natjeram xy da mu ga da

zezam se malo, al moje dijete je rijetko samo tuzno, ono uvijek trazi neku akciju. mozda sam ga ja na to naucila, ili cak i vise drugi, jer je uvijek 'a daj mu, vidis da je on mali', to me uvijek zivciralo, i ako kazem ma ne treba ljudi ipak daju. i onda sam ja vecinom isla linijom manjeg otpora, barem je mirno sve rijeseno. sad mi to dolazi na naplatu
Razumijem te, no Naomi to tako lijepo objasni da ti zbilja bude jasno zasto je bitno to tako odradivati s klincima.

Ok, ja i danas imam neke situacije kad to napravim, jer mi je to bolje nego da svi poludimo, ali se trudim izbjegavati tu i slicne metode.

A sto se tice onog - a daj mu mali je i sl.
Sto god mogu dati a da nije stetno - dam. Puno toga smiju.
To i naomi prica - sto je lose u tome da dijete baca pahuljice, neznam, juhu? Osim sto tatu nervira, sto se bojimo da se nece nauciti jesti, da ga ne odgajamo, da je nered i sl... sve znate - u tome nema nista lose.


A za vlak - ako je jedan prvi zgrabio vlak - ja nemam ni jedan jedinivaljani razlog (bar ga je ne vidim - slobodno mi ga kazes ako ga ti vidis ) da ga uzicam za brata koji place ili cak urla da ga hoce.

Za bracu je ipak zdravije da nauci da je ok biti tuzan/ocajan jer je nebo plavo, a on bi htio da bude ljubicasto, no nebo ce i dalje biti plavo, kisa padati kad ona to hoce, noc doci svaki dan - ne mijenjamo te stvari i djeca se s njima nauce nositi, tako je i s ovim .

Problem je u nama, sto je to nama tesko. Zato onaj dio "rasing ourselves"