Citiraj Ifigenija prvotno napisa
Ja ti mislim da to ide po raising ourselves; riječ je o samosvijesti i o zaštiti svojih granica. Dakle, ja se mogu rastegnuti do toga da sam frustrirana i da pucam po šavovima, i to ću učiniti; kad i ako je neizostavno, naravno. Ali u "mirnodopskim" uvjetima - čemu? Mislim da na način da štitiš sebe, odnosno kad delegiraš tati dio brige o njima učiš djecu jako važnu lekciju - o tome da štite sebe, da postavljaju granice, da osluškuju sebe. Da ne popuštaju pritiscima.
Kad sam analizirala neku svoju sklonost burnoutu, i kad sam to uspoređivala sa svojim "stilom" rudarskog studiranja i rada na poslu (dok sam još bila career woman ) shvatila sam da se sustavno ne štedim jer me tako - svojim primjernom - naučila upravo moja majka.

Zato sve više i više gledam na sebe; sve manje "učim" djecu, a sve više sebe; i sve što želim za njih - sama činim. Nedavno je sin počeo pokazivati interese za karte, za nacrte i tako dalje. I onda sam shvatila da ne trebam učiti njega, nego sebe. On će od toga profitirati više nego da banaliziram svoje znanje tako da on nešto pobabirči, ako me razumiješ. Korisnije je da ja ozbiljno slušam klasiku, nego da njima dajem probrane čitljive komade. Veći profit - za obitelj, mene, i njih. Oni uvijek mogu primit koliko mogu, i pitat ono što ih interesira. A što je razina veća, i moje obrazovanje šire - oni više profitiraju. A ja uživam.

I idem u kazalište čak i kad mi se hvataju za noge; jer je moja kulturna potreba važnija od njihovog hira (mama je s njima stalno, a s tatom im NIŠTA neće faliti... ako ne odem - meni će faliti)... i imam svoje hobije - mama ne može sad to ti to jer - šije, crta, čita, piše. Ili ćete čekati, ili će tata.
Mislim da je to veća vrijednost za DJECU kad vide odraslog koji brine o sebi - nego mama-žvakača guma koju oni rastežu da vide dokle ide... (

Ishod ove stvari je da moj sin mirno kaže - ne mogu sada. Crtam nacrt 8)
ne znam kako mi je promakao ovaj post! pregenijalno, slazem se sa svime, pogotovo boldano.

meni je u smislu svojih osobnih granica Juul jako otvorio oci. i rijesio me moje najvece brige uz roditeljstvo. ne postavljamo granice djetetu, nego sebi u odnosu na dijete.

da, i moj sin isto jako pazi na svoje granice