Prije dvije noći, sat vremena nakon što je zaspao D.se budi, plače i traži da ga nosim.Kako je bio prehlađen i još povremeno kašlje, mislila sam da je to razlog.I tako nekoliko puta , uzmem ga k sebi, zaspi, spustim ga na krevet, spava 10 min, opet se budi i tako redom.Ispitujem ga da li ga boli ovo ili ono, odgovara ne, da li si nešto sanjao, opet ne, šta ti je onda : bez odgovora plače, zapravo više cmolji.To je trajalo do pola 2 u noći.Sinoć ista situacija.Ja nemam pojma što bi to bilo, ne mogu se sjetiti ničaga što bi mu eventualno bilo stresno pa da ja na psihičkoj bazi( baka ga čuva ).Od lijekova uzima flixotide, ali to uzima već duže vrijeme pa ne vjerujem da to ima veze.Jučer sam ga pitala da zašto nije mogao spavati, kaže on: bio sam bolestan.Pitam ja : a što te bolilo: kaže on: ništa me nije bolilo, samo sam bio bolestan, i to govori sa smiješkom jer kuži da to ne stoji što priča.Ja stvarno ne znam šta da radim.