agresija

[minji otrok]

Mlađi sin (3 g.) je u 9.mj.krenuo u gradski vrtić, koji je na drugom dijelu grada, pa smo tražili njegov premještaj u bliži vrtić.
Sa tim premještajem povezujemo početak njegove agresije.
Počelo je dok je bio pospan, navečer. Plače, odbija zagrljaje, viče "budalo, zločesta si". Stanje se pogoršavalo, pa me počeo udarati, a što me još više brine, udara i sebe po glavi.
Sada se te agresivne epizode znaju javljati i ujutro, iz buđenja, dok je još sanjiv, i navečer, i po noći se probudi i počinje ludilo.

Jako voli odlaziti u vrtić, nije niti jedan dan imao krizu. Mislili smo - možda je to ipak nekakva odgođena reakcija privikavanja na vrtić. Ali - zašto takva agresija?
Jučer smo došli po njega u vrtić, teta nas obavještava da, čim mu nešto nije po volji, odlazi ispod neke klupice na pod plakati.
Danas ga je moja mama vodila u vrtić. Dočekala ga je grupa djece, počeli su mu vikati "Smrdljivac". Mama pita zašto mu to govore. Rekli su "On stalno prdi." i počeli mu se rugati "Mala beba plače, popišala gaće", a on, jadničak, pjeva s njima...

On je u grupu došao naknadno, i najmlađi je (to je grupa od tri do skoro pet godina, a on još nije napunio tri g.).
Razgovor ne pomaže, on tvrdi da mu je u vrtiću lijepo.

[minji otrok]

Ima li tko slično iskustvo?
Što napraviti?

[donna]

i moja a i neka druga djeca su imali faze udaranja.mene je moja znala tako opaliti da mi se zavrti u glavi,ja plačem ona plače uh bilo je stvarno loših dana ali popustilo je...sada nikada ne udara čak štoviše ni ne viče više.kako raste postaje umiljata curica bojala sam se da nije to "nešto" kad ono faza kao i neka druga tipa kad smo imali show tj fazu pranja kose kad su nas čuli do prizemlja sve to prođe...ali ako ne daj Bože se to produži ili poveća onda ipak treba razgovarati s nekim stručnim
a ovo oko vrtića...ah djeca su okrutna.moju su zezali stalno oko patika jer maltene samo ona je imala patike na vezice.i to prekrasne roza starke iz USA ali briga njih kad nisu na čičak dok im jednog dana nije odbrusila "Pa šta i meni će moja mama kupiti na čičak".i dobila je nike i sad je sve ok..okrutna su djeca jedni prema drugima što je-je čak i u vrtićima a da ne govorimo o školama .mama mi je učiteljica u osnovnoj već 35 godina i stalno gleda teror :shock:

[minji otrok]

Hvala, donna
Već sam počela razmišljati o stručnoj pomoći, toliko me to brine.
Znam da djeca znaju biti okrutna, a ja mu ne mogu pomoći, zaštititi ga
On je rastom jako visok, ali je nekako nezgrapan i nespretan, pa sam mislila da je zbog toga frustriran (ne može pratiti stariju djecu u svemu; ipak je dijete koje je skoro 2 g. od njega starije u svemu naprednije od njega).
Inače, za njega nikad nisam mislila da će imati kakvih problema u vrtiću: jako je otvoren, prilagodljiv, zna se izboriti za sebe, velika je pričalica, obožava društvo djece.
A sad ispada da je naišao na nešto sa čim se ne zna boriti .
Tetama ću svakako reći da obrate pažnju da se ne ponavljaju takve situacije. Problem je u tome što je jedna od tih teta (ona dominantnija i mlađa) negodovala kad je došao u njenu grupu (bunila se jer je grupa već dovoljno velika).

[tanja_b]

Dočekala ga je grupa djece, počeli su mu vikati "Smrdljivac". Mama pita zašto mu to govore. Rekli su "On stalno prdi." i počeli mu se rugati "Mala beba plače, popišala gaće", a on, jadničak, pjeva s njima...

On je u grupu došao naknadno, i najmlađi je (to je grupa od tri do skoro pet godina, a on još nije napunio tri g.).
Razgovor ne pomaže, on tvrdi da mu je u vrtiću lijepo.

Mislim da je ovo problem koji biste morali rješavati zajedno s tetama, on je puno premali da se s time već sada mora nositi.
I vjerojatno otud i dolazi ta njegova agresija. U ovom slučaju ne zvuči mi sve skupa kao obična "faza".

[clumsy mom]

Samo razgovor sa tetama to može rešiti :/ . I to jedan iscrpan razgovor pun informacija sa vaše strane - kako se dete ponaša kući, kad su krenule promene, kako se vi osećate zbog ponašanja vašeg deteta i ponašanja druge dece prema njemu...On jeste najmlađi u mešovitoj grupi (neko dete mora biti najmlađe, sada je na žalost to baš vaše) i starija deca će ga zezati dokle god im se dozvoljava :/

Ja sam inače jako protov mešovitih grupa u vrtiću. Ima dosta dobrih strana takvih grupa ali eto ima i loših i neki mali harambaša bi dobro prošao u takvoj grupi ali neko osetljivije dete itekako može da vuče posledice neprestanog ugnjetavanja

Ne znam koliko će ti biti lakše kad ti kažem da su petogodišnjaci u principu nesvesno okrutni, imaju potrebu dodvoriti se društvu i ako je to na način da najslabijeg zovu smrdljivkom i da govore kako stalno prdi to im nekako ide u dobno ponašanje (kakica, piša, slina...to su im omiljene gluposti kojima se zamajavaju u tom uzrastu). Zato i kažem da se tu najviše tete trebaju potruditi da ga nekako infiltriraju u grupu :/

Joj, baš mi je žao što prolazite kroz takvo nešto :/

[Peterlin]

Samo razgovor sa tetama to može rešiti :/ . I to jedan iscrpan razgovor pun informacija sa vaše strane - kako se dete ponaša kući, kad su krenule promene, kako se vi osećate zbog ponašanja vašeg deteta i ponašanja druge dece prema njemu...On jeste najmlađi u mešovitoj grupi (neko dete mora biti najmlađe, sada je na žalost to baš vaše) i starija deca će ga zezati dokle god im se dozvoljava :/

Ja sam inače jako protov mešovitih grupa u vrtiću. Ima dosta dobrih strana takvih grupa ali eto ima i loših i neki mali harambaša bi dobro prošao u takvoj grupi ali neko osetljivije dete itekako može da vuče posledice neprestanog ugnjetavanja

Ne znam koliko će ti biti lakše kad ti kažem da su petogodišnjaci u principu nesvesno okrutni, imaju potrebu dodvoriti se društvu i ako je to na način da najslabijeg zovu smrdljivkom i da govore kako stalno prdi to im nekako ide u dobno ponašanje (kakica, piša, slina...to su im omiljene gluposti kojima se zamajavaju u tom uzrastu). Zato i kažem da se tu najviše tete trebaju potruditi da ga nekako infiltriraju u grupu :/

Joj, baš mi je žao što prolazite kroz takvo nešto :/

Da, to je pravi put...

S druge strane, ne treba se bojati mješovitih grupa. Ja imam pozitivno iskustvo sa uvijek hvaljenim našim vrtićem. Stariji sin bio je u mješovitoj grupi (5-6 godina + 2-3 godine, otprilike 2/3 starijih i 1/3 mlađih) i njih su uredno poučili kako da pomažu mlađima (kad je novo dijete u grupi, odvest ga pokazati kupaonicu i wc, po potrebi pomoći, uvijek uz nadzor) tako da se moj sin znao hvaliti kome je od malih pomogao npr. naći zagubljene šlape ili kapicu, koga je odveo do wc-a (teta je brinula o skidanju i guzama, veliki su samo male "vodili" do zahoda) i na razne načine su ih uključivali. Mali bi popodne spavali, a veliki vježbali mirne aktivnosti. Neprocjenjivo iskustvo za dijete koje je trebalo krenuti u školu - primjerena odgovornost i uvježbavanje mirnog sjedenja upravo u vrijeme tog dnevnog odmora... Sjajno! Iako su i tete znale uzdahnuti na mješovite grupe (u ovom slučaju to je bilo nužno zlo, nije se dalo izbjeći) ali sve je bilo dobro. I danas, nekoliko godina kasnije, ta se djeca iz mješovite grupe pozdravljaju na igralištu.

Daklem, OVISI TO SAMO O TETAMA - potpisujem prijedlog za individualne informacije. Treba se dobro pripremiti, najaviti, osigurati slobodan sat vremena i sve raščistiti. Po potrebi uključiti stručnu službu, ali NE prije nego odgajateljice (obje istovremeno) čuju što od njih očekujete i zašto. Sretno!

[VGmama]

Peterlin, slazem se, puno toga ovisi o tetama i njihovom pristupu, ali i spremnosti roditelja da rjese probelm zajedno s njima. Mi imamo samo pozitivna iskustva i svakom roditelju preporucam individualne razgovore (to je i obaveza barem jedanput godisnje da se odrzi individualni razgovor odgajateljica s roditeljima). Mislim da se sve moze rijesiti samo mora biti suradnje. Nama je pomoglo i to sto se mi (djeca i roditelji) druzimo i poslije vrtica iako nismo svi iz istog kvarta, ali jednom do dva puta tjedno se nadjemo negdje u parku ili odemo na neku predstavu zajedno tako da se djeca druze i izvan vrtica pa se i jos bolje upoznaju. Oni su sada predskolci i stvarno su super. Minji otrok mozda da se i vi probate nekako povezati pa da se djeca druze i van vrtica, tako se mogu jos bolje upoznati i prihvatiti jedni druge.

[minji otrok]

Cure, hvala na odgovorima!
Naravno da sam isto popodne, kad sam došla po dijete, razgovarala s tetom i objasnila joj i njegovo ponašanje, i naše osjećaje, i jasno izrazila svoj stav da bih željela da obrate pažnju na ponašanje grupe, da se takvo ponašanje ne bi ponavljalo, i da ga, na kraju, zaštite od takvih napada.
Teta je genijalno reagirala, rekla je da je takvo ponašanje neprihvatljivo i da će svakako djecu upozoriti da se tako ne ponašaju.
Problem je u tome što je ta teta bila na zamjeni bila (do petka).
Prenijela je moju pritužbu kolegici, a ova me (potpuno netaktično, pred roditeljima koji su dolazili po djecu, i pred odgajateljicama iz drugih grupa na dvorištu), upitala kakav je to problem, i sama zaključila (bez da sam išta uspjela reći) - naravno da će se to ponavljati, pa to su djeca, oni si svaki dan nešto kažu, i onda se nastave igrati... .

Mislim da nema smisla da joj pokušam objasniti moje gledište. Glavno da joj je skrenuta pažnja, vjerujem da neće dozvoliti da joj se opet dođem tužiti.

Inače, čini mi se da je malac bolje Cijeli vikend smo proveli zajedno, bili smo na izletu, baš je bio dobro raspoložen. Bez agresivnih ispada :D