Prvo dijete, curicu, rodila sam u rodilištu u Novoj Gradiški (prijatelj djece) gdje mi je suprug i radio, tako da je tesko znati što je u tom slučaju bilo "normalna" procedura a što potaknuto rađanjem djelatnikovog djeteta.
Rodila sam npomoću dripa (prenijela sam 2 tjedna a dan kad sam došla na pregled voda se zamutila), i moram priznati da mi to nije bilo traumatično iskustvo, koliko me ljutila činjenica da trebam roditi sa zdjelicom na povišenom položaju u odnosu na trup (?!). Kako se sve odvijalo relativno brzo, tijekom prolaska djeteta su me razrezali, a još sam i pukla (mjesecima nisam mogla normalno sjediti, a i sad imam velike ožiljke! A sve to preko veze! Pa kako ću onda proći kad nemam nikoga?! Toga me strah.
Ono što svakako nije bilo u redu, je da su se djeca hranila nadomjescima; rodilje ne kupaju same djecu nego to učine sestre (na čemu im dijelom sam bila i zahvalna jer nakon poroda stvarno budeš umoran i nikakav), a kad se djeca vrate s kupanja sva su mirisna i: nahranjena. Tako da je tesko uspostaviti laktaciju. Ja sam nekako ubrzo ipak uspjela uspostaviti laktaciju dijelom zaslugom drugih rodilja, a samo dijelom trudom sestara. Neke od njih su tamo samo da bi vrijeđale ženeiz raznoraznih razloga! Uglavnom primjedbama o tome kakve smo to mi majke...
Od tada je proslo neko vrijeme (2005.) i preselili smo se u Zagreb. I sad sam trudna. Trebam roditi krajem travnja. I zbunjena sam pričama: prema mjestu stanovanja pripadam Petrovoj. O svim rodilištima imaju ružne i lijepe priče. Koga izabrati?
Ne tražim ništa, samo malo razmišljanja o meni kao ženi i trun ljudskosti.
Gdje to naći?