Dakle kako vaši dvo-i-nešto godišnjaci idu ulicom?
N više neće u kolica. A bogme neće ni da hoda, bar ne u onom smeru u kom idemo![]()
Još uvek mi ponekad beži (na ulicu) ali sve manje. Da li ih držite za ruku? N ne da ruku ni u ludilu, samo kad baš prelazimo ulicu. Ja sve vreme bukvalno trčkam pored nje (mislim, ako i ona trčkara, ako hoda pratim je u stopu) da ne bi pošla na ulicu.
Da li vas poslušaju kad im kažete stani, čekaj, polako, ne tamo... ?
U kolica neće, otima se, bacaka. A ne mogu da vučem kolica za svaki slučaj jer ne mogu onda da trčkam za njom. Nosim je kad traži, ali ne mogu dugo (problemi sa ramenom) pa smo imali i par scena kad se bacaka i neće da hoda a ja ne mogu da je nosim. Došlo mi da plačem zajedno sa njom.
A opet, ima situacija kad moram da je uzmem (prometna ulica, radovi na putu, nešto....) a ona mi se otima iz ruku.
Fali mi ona sloboda kad se sa uživanjem vozila u kolicima. Sad šetamo samo po kvartu...
A opet, odrasta, jasno mi je....
Kad je realno da očekujem da prihvati neka pravila ponašanja na ulici? Pa da prestanem da se saplićem, jer sad ni sekundu ne smem da odvojim pogled od nje...


Odgovori s citatom
..

- nosim ju ili ju pustim da hoda, a ja ju lovim, ali kad smo blizu ceste nema mrdanja--obavezno daje ruku.
naš. Ne znam kakav da ti dam savjet al znam da će proći kao i kod naše L. Ja kažem" samo još jedna faza".
, naročito kad je potrebno nešto obaviti. Miran je jedino kad nešto jede, što je vrlo često (pecivo, štapići, životinjsko ili što mu već tata da).
.Jos veselije je kad se po cesti natezem sa njih dvoje i kolicima,dodje mi da placem 