zanima me vaše mišljenje i iskustva u kupovanju djeci svega i svačega,o ispunjavanju svih želja,kupnji svih igračaka koje se stalno vrte i mjenju s pripadajućim crtićima itd.Kako pronaći mjeru i biti skladu s mogućnostima,učinit dijete zadovoljnim i ne napravit od njega materijalista od malih nogu tj stvorenje koje se baca po podu i pada u transeve ako ne dobije sve što želi?
Pitam se je li sve to nužno što društvo nameće,baš sve i baš najskuplje.
Jel zaista za dijete bitno u kakvim se kolicima vozlo(onima od " ili 6 tisuća kuna) pridonosi li to njemu kao osobi ili služi kao pomodarstvo u kojem roditelji ponekad izgube kompas?