Evo i moje priče.
Za početak će biti kratka, jer mali spava po sat-dva i onda navali na klopu.

Krenulo je sve u subotu naveče kad su me krenuli lagani bolovi kao menstrualni. Ja sam to pripisala lažnim i oko ponoći otišli ja i muž spavati.
On naravno odmah zaspao...a ja baš i ne.
Oko 2 ujutro otišla u boravak da ga ne probudim i šetala se okolo još uvijek vjerujući da imam lažne trudove jer nisu bili tako jaaaako bolni kako sam ja mislila.
Oko tri sata je pukao vodenjak... ali ja još nisam bila sigurna...jer je samo malo isteklo sluzavog nečeg...
Nakon toga je slijedilo jedno 3-4 puta prirodni klistir.
U pola četiri muž se ustao i došao kod mene.
Kao iz šale idemo mi mjeriti razmak između trudova - kad ono 3 minute.
I sad - kažem ja njemu da bi mogli u bolnicu, ali nisam baš sigurna, jer me bilo strah da me ne vrate doma ili da budem dugo u bolnici.
I oko 5 sati se mi spakirali i stigli u bolnicu.
Primila nas doktorica jedna mlada i sestra. Još ja kažem mužu da ne vadi stvari iz auta jer će ih onda morati vraćati nazad.
Nakon pregleda - otvorena 3 cm, vodenjak pukao, trudovi na svakih 3 minute, CTG uredan.
Obukli me u onu njihovu spavačicu (ustvari skinuli u kakvom je stanju bila).
Dobila ja ono famozno brijanje i klistir (što i nije tako strašno kako sam mislila).
Doktorica i sestra mi cijelo vrijeme govore kako da dišem, kako da se opustim...
Nakon 14 posjeta wc-u, poslala ja muža po stvari (on još po kavu usput si otišao) i jedva ga dočekala.
Stavili me u predrađanu i bila tako nekih 3-4 truda. Onda došla teta dokotrica, pregledala me i rekla - rađaona brzo, otvoreni ste 8-9 cm. Do rađaone me dovela babica I to jedva jer je meni beba već krenula van.
Ona me popela na stol, nabrzaka spojila ctg I infuziju I otrčala po muža.
Za to vrijeme je doktorica bila kraj mene I pomagala mi da prođe trud, oko disanja I svega.
Onda je dotrčao moj muž I to u zadnji tren jer je beba već krenula, ali smo još morali čekati babicu da se obuče.
Taj dio mi je bio najgori, jer sam imala ogromni nagon za tiskanjem I sve se već odvijalo, a doktorica mi govori da se moram strpiti dok ne dođe babica.
Zamolila sam je da me ne režu ako je ikako moguće.
Kad je sve krenulo, ja se uhvatila za one ručke od stola, a moj muž za mene.
Babica mi je masirala međicu, a doktorica govorila što da radim.
Napokon sam mogla tiskati. Prvo me tiskanje bolilo, ali drugo I treće je bilo olakšanje.
Grozno mi je bilo između trudova kad ne smijem tiskati, a osjetim bebu da je među nogama.
Nakon ta tri tiskanja bebač je bio vani I odmah je zaplakao, a moj muž je sve to slikao s fotićem. Dobio je 10/10. Nakon procedure pranja I pupka, babica mi ga je dala na prsa I rekla : “Evo mama I tata upoznajte se sa svojim sinom”.
Ostavila nam ga je dosta dugo. Doktorica je bila još uvijek s nama, bila je prekrasna.
Babica je nakon toga izvadila posteljicu I pokazala je mom mužu, koji se muški držao I nije nijednom pokleknuo.
Odnijeli su nam maloga I onda sam ja pitala da li sam pukla, na što je doktorica rekla da jesam jaaaako malo I da će biti dovoljno jedan-dva šava reda-radi.
Onda su mi poslali hrabrog muža van, a mene zašili (osjetila sam to dosta I osjećaj je grozan).
Ostala sam na stolu slijedećih 2 sata, a nakon toga se odšetala sama u predrađaonu, gdje su me ostavili da čekam sobu na odjelu.
Na odjel sam došla oko 14 sati.
Uglavnom – porod iz snova.

Na svijet je došao mali Vito.