Mi bi se na licu mjesta rastali ili bi krenuli jedno drugo bacati u kanale ili krosnje drveca.


Za utjehu friskoj fici vozacici: znas kako sam se ja provela kad sam za majcin dan dobila novi fici?

Dodicu je bilo godinu i nesto malo a ja sam vozila prije toga na ra-spa-da-ju-cim bicklima sto previsokim sto zahrdalim, ma svega je bilo ALI uvijek u manjim mjestima i na mirnim stazama. A kad sam se doselila muzu u Amsterdam i po Amsterdamu ali tako da ako vidim da je guzva ispred mene, da je zuto svjetlo na semaforu ili kakva druga minorna situacija ja bih STALA i cekala jer mi je trebalo i prostora i vremena za zalet kako bih mogla nastaviti ravno umjesto kroz prozor na suvozacevo sjedalo u autu koje bi vozilo pored mene. Dok jos nismo imali malca vozili smo mi vikendom kroz grad do prijatelja koji zive dijagonalno kroz cijeli grad pa na rubu s druge strane A'dama. Trebalo nam je 50 minuta ficijem kad sam ja vec bila shtela a prije toga nam je trebao maltene i rucak usput.


I tako za majcin dan 2001 dobit cu ja novi fici (gdje bih dijete vozila na nekakvoj krntiji kupljenoj kod junkija za dvaespetacu) sve komplet sa torbama nazad da mogu potrpati stvari kad idem u kupovinu, sa stolicom nazad i crucial: rucnim kocnicama. Jer dok sam vozila stari muzev sa noznom kocnicom skontala sam da kad stanem na semaforu poslije mi treba dvije ture mjenjanja sa crvenog na zeleno pa zuto pa crveno i opet zeleno da se ispremjestam gore dole naprijed i nazad prije nego sam nastimala pedale tako da znam da cu moci krenuti ravno (a ne kroz prozor auta pored).


Kupila fici i dobila ga smontiranog u petak. Ne usudila se sjesti... (preeevisoookooo, zasto ne uzeh onaj sa malim tockovima tuka?!-kad sam pitala u prodavnici covjek odmjerio mojih 175 cm i rekao malo blijede face da mi zbilja ne treba fici sa manjim tockovima ali na moje inzistiranje spustio sic skroz na najnize). Dosetala do parka sa ficijem pored sebe, tres chique, gdje me cekali prijatelji da vide novi zgoditak. Svi se deru daj probaj, hajde, bla bla a ja se vadim te staze od pjeska, te polako, te nisam jos nista jela, ajmo na sladoled, i tako dalje. Pobjegla iz parka ali morala obecati da cemo sutradan na izlet svi zajedno.


Petak navece, muz ce staviti malog u krpe, idem ja kad je sad lijepo mirno na ulicama malo isprobati fici da ne bih sutra na izletu skontala da nesto ne valja.


Kad se jednom naviknes na jedan fici vise voznja nije ni deseti dio uzitka kao kad prvi put sjednes, mislis da ti je glava u visini sa glavama vozaca kamiona, svaki kamicak na putu ti se cini kao da ce ti izvrnuti fici u najblizu jarugu a auta ti jure na tri centimetra od lijeve nogavice. Da su sve kombiji garant bi ti okrznuli rame. Ili otkinuli u brutalnom sudaru nezasticenoj zrtvi s leda.


Nisam vozila ni pet minuta krenem mjenjati brzine. Oooooo, kako fino skljoca klik klik i bas se lijepo primjeti kad prebacim iz druge u trecu kako moram malo jace pritisnuti pedalu ali zato kad kreeeeneee.... jezdi... ovako nekako je garant i na letecem cilimu.


Kad po ravnom putu garis u trecoj (od tri) i jos uvijek ti je fici previsok... (previsoko=da stanes i spustis nogu mozes cijelim stopalom stajati na ulici i imati guzu udobno na sicu; optimalno=umjesto da cijelim stopalom mozes stati na ulicu optimalno bi bilo da ti koljeno doseze do ulice bez prevelikog napora. Onda znas da si sigurna ako ce doci do pada; van sve pameti previsoko=kad umjesto cijelim stopalom ulicu mozes dohvatiti samo vrhovima prstiju. Ima ljudi koji to rade. Kamikaza tip voznje= kad moras spustiti guzove sa sica da bi mogla dohvatiti majcicu Zemljicu. Jako puno koka to radi. Ne zavidim na spretnosti nego frkcem nosom da ce jednom ubiti ne samo sebe nego i druge)... daklem, kad ti je fici previsok i ti garis u trecoj zadnje sto ti treba je da ti noga, dok u pokretu pritiskanja pedale, proleti zbog nestajanja pritiska na pedali ili kako bi se vec dalo objasniti to sto se desava, kasnije saznah, kad ti zice kojima mjenjas brzinu nisu dovoljno zategnute i pedale ti svako malo 'prolecu'.


Vratih se kuci pokisla te izvjestih muza da je investicija minorne kvalitete obzirom da 'ne radi kako treba'.


Subota ujutro, rise and shine, frendove se ne da otkazati, mislit ce da smo hipohondri ako kazemo da nam je muka i da se nekako preznojavamo i osjecamo sveukupno kao sa (stomacnom) gripom, tuberkulozom sto na plucima sto u koljenima i srcanom manom obzirom na sve promjene ritma i lupanje kojim smo poceli jutro.


"E, raja, ja ne isla s vama s djetetom nazad bude li vasa ruta isla preko: velikih ulica sa uzasnim prometom, uskih ulica bez odvojene staze, normalnih ulica sa odvojenom stazom ali gdje je staza puna rupa ili poplocana onim paklom od sitne cigle. Isto tako ne radim one uzasne kose mostove, fici guram pored sebe na dijku(=brana, bajer ili kako se vec jos moze zvati previsoka nizozemska planina koja je na vrhu taman toliko siroka da prode jedan fici. Kad ga se gura, ne vozi) i nema teorije da me odvucete dalje od kilometar i po od grada jerbo mi ne rade pedale pa da se ne moram jos 8 kilometara pjeske vracati da zaustavim taxi."


I sta sam taj lijepi dan vidjela i kuda sam vozila? Bio je to relly. Uzasan relly sa pokvarenom napravom kojoj nisam znala lijeka ni ja a ni ostatak rulje. Dok sam vozila lijepo po ravnom putu sve je bilo super. Kad bih se priblizila mosticu da cu preko njega tako bi mi noga proletila, cijeli fici bi se zanio na stranu, zamalo bih zavrsila u kanalu ali sam zato lijepo krshila sve po redu niz. psovke (da me dijete ne razumije ali da prolaznici nizozemci oko mene razumiju sta mislim o njihovom domacem proizvodu).

"To vam je niz. proizvodnja gospoja, izvoze se i u Jefmeriku, toliko su cjenjeni nasi ficiji...Nema veze sto nam zacas otkazu, to nikoga ne briga, glavno da imaju dva kruga i pedale, znate kako ih kupuju fakini, a da znate koliko su f....ing spremni dati ako im prilijepimo nesto malo rucne kocnice?? Ma izrada, f...ing izrada, u ponedjeljak im ga vracam m....er im gusarksu niskozemsku pljackasku, sh.t, u ponedjeljak su zatvoreni! Ljenguze pro.lete neradnicke, samo gledaju da ti uvale i onda zatvore ducan pa se ti slikaj..."

Tako sam ja sve lijepo krsila i picila sto po lijepom putu sto po uzasnom, prejezdila veliki most, projahala kroz neko selo preko onih kockica preko kojih je grijeh preci a da sirom ne otvoris usta i ispustas "eeeeeeeeee" koje se onda od tresenja pretvara u "eeeeeeReeeeeA!eeeeeeAAAUUUeeeeeeeeeeeFalaViseKadC eKrajeeeeeeeeeZamjeniteCigleSkrticeDatCuVamDonacij uZaCigluSamoZamjeniteeeeeeeeeeeeee"



Nisam ni jednom sletila niz dijk a sto nisam sama htjela, kad sam se nakon prolaska kroz selo htjela malo odmoriti sama sam odlucila prisloniti fici sa djetetom na njemu uz neki dijk i tako djetetu zamalo otkinula nogu. Holandezi su watjes=kukavice ili tako nesto pa se odmah sletili da podizu fici. Ja govorim da se ostave toga ja tako celicim sina, da mi bude kao u Braveheart, sta oni znaju o patnji i teskom radu, f..k, ja odem na izlet i napravim si patnju kakvu bi njima trebalo razgoditi na tjedan da ne bi dobili stressneck sindrom.


Ej, ali kakve smo slike napravili na tom izletu!

Bio je dobar dan ali malcice predug.