Očevi na porodu štete majkama, kaže Odent

[sandra23]

potpisujem maju i cvijetu-svatko sam odlučuje o svom tijelu.bez razlike što se radi o našem djetetu,ono izlazi iz mojeg tijela,mene boli i meni treba pomoći-i ja ću odlučiti kako.bilo čija odluka o tome kako meni treba pomoći je smetnja i ometanje.ja sama najbolje znam što mi paše te što mi odmaže i tu nitko ne zna bolje od mene pa da je dijete 56 puta zajedničko.
kao roditelji možemo biti ravnopravni koliko želiš ali neke stvari su isključivo majčine-a to su porod i dojenje.tako npr. ja ne bi smjela dojiti jer nisam ravnopravna s mužem pa onda dakle moramo hraniti na bočicu tako da jednako aktivno sudjelujemo.bezvezarija.
bez razlike što je majka potrebnija i bitnija za bebu osobito u početku ne znači da je otac bezvrijedan i da ga se manje voli i poštuje.niti jedan normalan otac neće se ljutiti ako ženi olakšava manjak njegovog prisutstva ogromnu bol poroda.kada se nekoga voli činiš sve da mu olakšaš.a ne guraš sebe i svoja prava u tim trenutcima na prvo mjesto.dakako,otac ima pravo biti tamo.ali ako ga majka tamo ne želi- koja je točno korist njegovog prisutstva i za koga?
na kraju,svi si napravimo kako nam samima najbolje paše i besmisleno je raspravljati i osuđivati tuđe izbore.

[Scandalous]

ja definitivno potpisujem Maju i Cvijetu - ja stvarno vjerujem da imam pravo reci da ne zelim da suprug prisustvuje porodu. MM je prisustvovao na oba dva, razgovarali smo i dogovarali se ali glavne odluke o porodu sam donosila ja. Nije to samo pitanje hoce li on biti samnom ili ne, to je i pitanje nacina rađanja i mjesta rađanja. Ja znam da je njega pomalo uznemiravala cinjenica sto sam ja odlucila roditi u Rijeci, bojao se kako ce mo to sve skupa organizirati (i inace je panicar), ali postivao je sve moje odluke do kraja. Nije niti meni palo na pamet odustati od Rijeke zato jer je njemu frka :shock: , niti na kraj pameti (koja li sam nedobra i netolerantna zena!).

Isto tako, ne mogu zamisliti da bi MM trebao imati zadnju u odluci do kada ce F dojiti, a bogami niti o koristenju P pelena (istina, postujem njegovu zelju da si povremeno olaksa jednokratnim pa ih imamo doma).

A nije bilo ne smiješ doći ili moraš doći?
Možda i donosiš glavnu odluku, ali ne pristupaš sa stavom moja je prva i zadnja, kako ja kažem tako će i biti jer koliko si napisala sve je u dogovoru i razgovoru...

Možda sam samo ja sretnica što mi muž ima stav kakav ima, pa si ne mogu zamisliti da ikad kažem to je moje tijelo i bit će kako ja kažem...

Naša prva prepirka je bila oko uzv-a jer njemu nije bilo jasno zašto ne želim u bolnicu već privatno... Lijepo smo otišli u bolnicu kako bi se naručili i sada bi moj dragi prije na ulici prosio nego da uzv obavim u bolnici...

[krumpiric]

nisam čitala vaše odgovore, samo odgovaram na prvi post

mislim da partner na porodu definitivno ne treba postati nekakav trend među osvještenim muškarcima i da otac treba ići jedino i isključivo ako oboje imaju potrebu za tim
Meni je mm na oba poroda bio-nužan-prošao je sa mnom neke teže stvari od obične porođajne boli i kad nisam dobro, godi mi njegova blizina, treba mi i navikla sam na nju.
Osim toga tu je i elemenat uživanja u poslijeporodnim trenutcima, mi, naše dijete..
I činjenica da je on to htio svim srcem-kako zbog mene, tako i zbog sebe.
Zbog toga da prvi vidi svoje novorođenče. I primi u ruke. I poljubi. Ne da gleda dijete 4 dana preko stakla. I da prisustvuje nečem toliko veličanstvenom kao što je dolazak njegova djeteta na svijet.

Da nešto od ovoga nije bilo tako, da se netko od nas nije osjećao tako, otac bi na mom porodu-bio smetnja.

[meda]

Tu je ta razlika u percepciji tog "smetanja" koje se spominje. Muskarci po nekako po defaultu luce adrenalin, imaju potrebu pomoci, rijesiti, nesto uciniti. To je sve sto se ne treba raditi na porodu. I to su stvari koje ometaju porod. Nema to previse veze s tim jel on inace najbolji prijatelj, utjeha, sredstvo za smirenje, niti da je brak u krizi ili vec nesto deseto. Problem je u tome sto je vecini njih tesko gledati zenu koja je u bolovima, sto imaju potrebe to rijesiti i sto vecini njih ne dolazi prirodno da sjede skrstenih ruku i pritom smireni do maksimuma.

to je poanta, da jos malo naglasimo. mozda netko ovaj put i procita

[MGrubi]

al to opet ovisi o tipu muškarca, njegovoj osobnosti

dominantan muškarac će preuzeti 'riješavanje' na sebe ... on bi mogao zasmetati, čisto hipotetski

ne-dominantan ,tj. onaj tko prati ženi, neće smetati, jer će slušati zahtjeve, a ne nametati svoja riješenja

MM je bio sa mnom, hvala mu, bio je nenametljiv, pratio me
u našoj vezi ja sam dominantna osoba

[Scandalous]

Mi nemamo podjelu... po dominantnosti smo identični... pa koliko ću ja smetati na porodu, toliko će i on... 8)

[krumpiric]

nisam primjetila niti smetanje niti nametanje

poopćavanje ima svoje granice, mislim da smo malo kompliciraniji od obične nakupine izlučenih hormona :D

[krumpiric]

krivi smajlić

[tajuska]

Nekako mi je logično da se ovdje raspravljava o zajednicama muškarca i žene u punom smislu te riječi, a ne potpisanom papiru... I, kao što rekoh, onda taj brak ili zajednica ne funkcionira, ako žena ne želi muža na porodu...

Moj Zakoniti i ja se obozavamo, ali on nece biti na porodu. Niti ja ima zelju da bude, niti on ima zelju da bude. i to nema veze s mojom ili njegovom nelagodom da me vidi u "takvom stanju". jednostavno smo takvi tipovi osoba.

iako smo mi o tome razgovarali i osobno bih da on ima neopisivu zelju pristala da bude prisutan, dakle JA bih eventualno pristala da ON bude prisutan. ne obrnuto. konacna odluka treba biti zenina jer se radi o njezinom tijelu. isto i s dojenjem. dapace, otac djeteta moze izreci svoje misljenje, moze ohrabrivati, moze pomoci podrskom, ali u onom zadnjem trenu zena je ta koja ili moze dojiti ili ne moze. ovdje se stvarno radi o cistoj biologiji. kaj to tocno otac djeteta moze napraviti da se dojenje nastavi ako majka vise ne moze? prisiliti? ili ako on misli da je dojenje glupo i da dijete ne dobija dovoljno hrane? natjerati je da prestane?

netko je napisao da su porod i dojenje najmanji dio onoga sto roditelja cini roditeljem i s tim se slazem jos cu dodati i trudnou generalno. to sto cu ja roditi i podojiti me nece uciniti niti boljom roditeljicom, niti povezanijom s djetetom. uostalom na kraju kad dijete odraste, nece moju ljubav procjenjivati prema obrocima koje sam pripremila nego prema igranju, zabavi, druzenju, razumijevanju, poticaju koje sam mu dala. jednako tako ce ocjenjivati i svog oca. i sudjelovanje u tome je ono sto nas cini ravnopravnima. ja necu odlucivati o tome ko ce ici na roditeljske, kojem cemo doktoru voditi dijete, kakva cemo kupiti kolica i slicno. to cemo odlucivti zajedno. ali o nekoliko stvar koje se ticu iskljucivo mog tijela cu ja donjeti konacne odluke i to ne znaci neravnopravno roditeljstvo. to znaci nasu pojedinacnu autonomiju kao osoba koje zive uparene. ja nisam prestala biti ja i moje tijelo nije prestalo biti moje. kao sto niti njegovo nije prestalo biti njegovo.

svatko od nas sam sebe najbolje pozna. vec sam na jednoj temi pisala o tome, pa cu reci samo ukratko moje razloge. neopisivo, ali stvarno neopisivo mrzim kad me nesto boli da me bilo tko osim ljecnika dodiruje, drzi za ruku, pita jel sam dobro, uopce me gleda sa zabrinutim pogledom. od toga dobim ospice i postanem zivcana. a to sigurno nije poticajno stanje za porod. Zakoniti je sigurno najdivniji muskarac kojeg poznajem, biti ce predivan otac, on je moj najbolji prijatelj. ali neke stvari ja zelim obaviti sama...i on to zna i shvaća jer postoje stvari koje i on zeli napraviti sam i nikada mu se u njih ne bih mjesala (niti se mjesam).

al to sam ja, i to je on, a druge zene i drugi muskarci i drugi parovi su drugo i neka donose odluke koje su za njih najbolje. nikakav strucnjak to ne moze napraviti umjesto njih. pa cak ni odent

[pomikaki]

Mi nemamo podjelu... po dominantnosti smo identični... pa koliko ću ja smetati na porodu, toliko će i on... 8)

ne bih da ispadne da patroniziram, ali iz ove rečenice čini mi se da nisi još rodila. Meni osobno porod je bio nešto što si nisam mogla unaprijed zamisliti, bez obzira na sve priče i sve pročitano na forumima.
Bez obzira što ste sada jednako dominantni, kad budeš rađala ti nećeš biti u stanju biti nimalo dominantna. Tu neću priču razvijati dalje.

Ukratko: ako mm ne želi biti na porodu, ja ga mogu nagovarati da prisustvuje, ali ga ne mogu prisiliti. On po tom pitanju ima zadnju riječ. Meni ostaje samo da njegove razloge smatram dobrim ili lošim. Ako ja ne želim da mm bude prisutan na porodu, on me može nagovarati da promjenim mišljenje ali me ne može prisiliti, ja tu imam zadnju riječ. A između te dvije krajnosti, sve je stvar dogovora. Nije mi jasno što tu nije jasno.

[Scandalous]

Mi nemamo podjelu... po dominantnosti smo identični... pa koliko ću ja smetati na porodu, toliko će i on... 8)

ne bih da ispadne da patroniziram, ali iz ove rečenice čini mi se da nisi još rodila. Meni osobno porod je bio nešto što si nisam mogla unaprijed zamisliti, bez obzira na sve priče i sve pročitano na forumima.
Bez obzira što ste sada jednako dominantni, kad budeš rađala ti nećeš biti u stanju biti nimalo dominantna. Tu neću priču razvijati dalje.

Pa upravo to i radiš... ne samo to, nego pretpostavljaš... zašto misliš da ako ti nisi bila, da neću ja... svi smo mi ljudi i svi smo različiti... tko će u tom trenutku biti kakav ne možemo nikako znati dok se to ne dogodi... I to ovisi o tom trenutku i o tom djetetu...

Što se tiče te dominantnosti, ja sam se samo željela osvrnuti na to da netko pretpostavlja da ako je dominantniji muškarac u vezi da time to znači da će smetati na porodu... Pa ako ćemo tako razmišljati, ako sam ja dominantnija, onda ću ja smetati na porodu...

I zašto ja ne bih bila u stanju? Zbog čega?

Voljela bih samo primjer u čemu se to očituje dominantnost pri porodu...

[Scandalous]

iako smo mi o tome razgovarali i osobno bih da on ima neopisivu zelju pristala da bude prisutan,

I s ovime si potvrdila sve ono o čemu ja pričam... razgovarali ste... time, pretpostavljam iz napisanog, nisi rekla 'zabranjujem ti da budeš na porodu', bez obzira što bi mu ti dopustila ili ne, nisi odluku donjela sama, već ste razgovarali o tome...

Ja sam 100% uvjerena da bi svaki muškarac u zdravoj vezi poštovao ženinu svaku odluku vezanu za porod i baš zbog toga mi nije jasno zbog čega se treba postavljati u stav 'to je moje tijelo i ja o tome odlučujem'... Ispada da bi neki muškarac bio tamo protiv ženine volje, a to mi je nezamislivo (ponavljam-u zdravoj vezi)

[tajuska]

I s ovime si potvrdila sve ono o čemu ja pričam... razgovarali ste... time, pretpostavljam iz napisanog, nisi rekla 'zabranjujem ti da budeš na porodu', bez obzira što bi mu ti dopustila ili ne, nisi odluku donjela sama, već ste razgovarali o tome...

Ja sam 100% uvjerena da bi svaki muškarac u zdravoj vezi poštovao ženinu svaku odluku vezanu za porod i baš zbog toga mi nije jasno zbog čega se treba postavljati u stav 'to je moje tijelo i ja o tome odlučujem'... Ispada da bi neki muškarac bio tamo protiv ženine volje, a to mi je nezamislivo (ponavljam-u zdravoj vezi)

ali u konacnici jesam je donijela sama prije samog konkretnog razgovora. samo sto je razgovor bio kratak jer smo imali ista stajalista da nismo argumentacija bi se vjerovatno oduzila, ali bi i opet ma kakva bila odluka, ona bila iskljucivo moja jer iskljucivo ja na nju imam pravo.

i ti dolazis do toga da bi on postovao njezinu odluku. bila njemu ta odluka saopcena sa "ja ti zabranjujem jer je moje tijelo" ili "ja ne bi da prisustvujes pa te obzirom da se radi o necemu sto je za mene jako osjetljivo molim da to postujes". meni je tu samo razlika u pakiranju. u oba slucaja konacnu je odluku donijela zena. (kao sto ce uostalom i muskarac nakon toga donjeti odluku hoce ili nece).

postoje dugotrajne i sretne veze u kojima je prvi nacin sasvim okej, postoje veze u kojem se prakticira drugi nacin, postoje veze i s nekim trecim, cetvrtim i desetim nacinom. svatko bira svoj i mislim da tu nema pravog, zdravog i normalnog nacina.

[Scandalous]

Ali bi pristala da on ima neopisivu želju da bude pri porodu... 8)

Znači da odluka ipak nije bila konačna...

[tajuska]

Ali bi pristala da on ima neopisivu želju da bude pri porodu... 8)

Znači da odluka ipak nije bila konačna...

ali to je takoder bila moja odluka. koja je mogla biti i drugacija i na nju bi imala pravo. to je poanta.

[Scandalous]

Ne, bila je zajednička... 8)

Postavljajući stvari na takav način, ispada da je svaka odluka nečija... što je onda zajednička odluka ako ne razgovor o nečemu?

Cjepidlačimo bezveze, kad u biti si potvrdila sve što sam ja napisala... stvar je samo forme, hrvatskog jezika, prezentiranja stvari na ovaj ili onaj način, shvaćanja stvari na ovaj ili onaj način... poanta priče je ista... bez obzira tko si svojatao krajnju odluku, do nje ste došli zajednički, sudjelovali ste u njoj oboje... nisi ju donjela i zanemarila njegovu ulogu u cijeloj priči...

[icyoh]

i ti dolazis do toga da bi on postovao njezinu odluku. bila njemu ta odluka saopcena sa "ja ti zabranjujem jer je moje tijelo" ili "ja ne bi da prisustvujes pa te obzirom da se radi o necemu sto je za mene jako osjetljivo molim da to postujes". meni je tu samo razlika u pakiranju. u oba slucaja konacnu je odluku donijela zena. (kao sto ce uostalom i muskarac nakon toga donjeti odluku hoce ili nece).

Meni uopće nije razlika samo u pakiranju.

U jednom slučaju oboje imate jednaka prava i diskutirate o temi o kojoj se ne slažete. A partner u zdravoj vezi neće učiniti ništa čemu se partnerica protivi. Znači, nema govora o zabrani ili forsiranju, a oba partnera su ravnopravna.

U drugom slučaju partnerica u startu smatra da ima veća prava, isključivo pravo odluke i da smije zabranjivati partneru. Danas će mu u startu, bezpogovorno "zabraniti" da bude na porodu, sutra da bude na porodijskom, preksutra tko zna što.
A meni to nije temelj zdrave veze. Niti ravnopravnost.

[tajuska]

jedno je pri donosenju odluke uvaziti tude stajaliste i razlicite argumente, a drugo je donijeti zajednicku odluku. npr. donjeli smo zajednicku odluku o kolicima. pregledali webove, usporedili cijene, vidjeli koliko mozemo izdvojiti, argumentirali i onda odlucili. to je u potpunosti bio zajednicki proces za koji oboje odgovaramo. prica o porodu nije. porod i dojenje su moje odluke, tijekom kojih naravno da cu saslusat i njegovo misljenje kao sto cu i procitati knjige, prorostati forume, razgovarati s prijateljicama i onda odluciti. u zivotu nisam donjela odluku po principu "jer ja tako kazem", uvijek se informiram i trazim argumente i razlicite poglede. ali to kaj sam procitala i tekstove na rodama ne znaci da sam odluku o porodu donjela zajednicki s rodama.

jednostavno, vjeruj mi, kad kazem da je odluka u konacnici oko toga bila moja, onda je bila moja. samo sto je mozda moj nacin nesto participativniji i inkluzivniji od nekih drugih nacina....

[tajuska]

Meni uopće nije razlika samo u pakiranju.

U jednom slučaju oboje imate jednaka prava i diskutirate o temi o kojoj se ne slažete. A partner u zdravoj vezi neće učiniti ništa čemu se partnerica protivi. Znači, nema govora o zabrani ili forsiranju, a oba partnera su ravnopravna.

U drugom slučaju partnerica u startu smatra da ima veća prava, isključivo pravo odluke i da smije zabranjivati partneru. Danas će mu u startu, bezpogovorno "zabraniti" da bude na porodu, sutra da bude na porodijskom, preksutra tko zna što.
A meni to nije temelj zdrave veze. Niti ravnopravnost.

porod i rodiljni meni nisu ista kategorija. ni u kom slucaju. rodiljni nema nikakve veze s autonomijom pojedinca nego s pravom kao roditelja.

u oba slucaja parterica smatra da ima ista prava, samo sto to jednom kaze agresivno, a drugi put asertivno. a sad jel isti stav zamotas u novinski papir ili na njega stavis masnicu je stvar od osobe do osobe. poznajem jako sretne i dugovjecne parove koji ne stavljaju masnice...

[icyoh]

A što je još "tvoja" odluka? I ne provociram, zaista me zanima.
I ima li partner pravo na neku "svoju" odluku kada se radi o tako bitnim stvarima u vezi?

porod i rodiljni meni nisu ista kategorija

Jesu, u kontekstu da jedan partner smatra da je to samo njegova odluka.

[vertex]

[ Danas će mu u startu, bezpogovorno "zabraniti" da bude na porodu, sutra da bude na porodijskom, preksutra tko zna što.

Ovo jednostavno nije logičan slijed. To nisu istovrsni događaji/aktivnosti.

[Scandalous]

ali to kaj sam procitala i tekstove na rodama ne znaci da sam odluku o porodu donjela zajednicki s rodama.

I dalje mislim da si skačeš u usta ili kako se to već kaže... icyoh ti je lijepo objasnila da uopće nije stvar u mašnicama već u tome kako stvari stoje prije samog razgovora...

Ako već uspoređuješ rode, forume, knjige i slično, znači li to da uzimaš jednako u obzir mišljenje xy na forumu i muževo? Da u jednakoj mjeri napisano i mišljenje muža može utjecati na tvoje mišljenje/odluku?

[icyoh]

[ Danas će mu u startu, bezpogovorno "zabraniti" da bude na porodu, sutra da bude na porodijskom, preksutra tko zna što.

Ovo jednostavno nije logičan slijed. To nisu istovrsni događaji/aktivnosti.

Istovrsno je to da se radi o zajedničkom djetetu. I da onda nema "moje" i "tvoje" odluke nego isključivo "naše".

[vertex]

...tako niti ja njemu ne bih kategorički zabranila da dođe na porod ako želi (i pod pretpostavkom da će mi biti podrška, a ne smetalo).
Da smeta, izašao bi van - no ne bih u startu rekla "ne smiješ jer ja ne dozvoljavam".

Sad sam sasvim zbunjena...Je li smatraš da je (neotuđivo) pravo muškarca da bude na porodu ili on ipak nema to pravo, po tebi? Zašto bi izašao vani, ako ima pravo biti tu?
Zašto bi ga ti smjela poslati vani kad osjetiš da smeta, a druge, koji unaprijed osjećaju prisustvo muža kao smetnju pri porodu, smatraš kršiteljicama ravnopravnosti spolova?

[Scandalous]

...tako niti ja njemu ne bih kategorički zabranila da dođe na porod ako želi (i pod pretpostavkom da će mi biti podrška, a ne smetalo).
Da smeta, izašao bi van - no ne bih u startu rekla "ne smiješ jer ja ne dozvoljavam".

Sad sam sasvim zbunjena...Je li smatraš da je (neotuđivo) pravo muškarca da bude na porodu ili on ipak nema to pravo, po tebi? Zašto bi izašao vani, ako ima pravo biti tu?
Zašto bi ga ti smjela poslati vani kad osjetiš da smeta, a druge, koji unaprijed osjećaju prisustvo muža kao smetnju pri porodu, smatraš kršiteljicama ravnopravnosti spolova?

Ja ću ponuditi svoj odogovor jer uglavnom potpisujem ichy...
Sve je krenulo od pretpostavke da imamo (žene) pravo zabraniti mužu tako nešto jer smatramo (žene) da bi smetali, te kako to time negativno djeluje na sam porod... adrenalin i ostalo...

Mislim da lijepo piše -da smeta, izašao bi van-, a ne piše -da smeta, naredila bih mu da izađe van-...

[icyoh]

Gdje piše da bih ga ja poslala van?

Konkretno moj muž je dovoljno razuman da bi izašao da osjeti da smeta.
I dovoljno "normalan" da ne bi silom inzistirao na tome ako se ja protivim.
A ja ga dovoljno volim i poštujem da ne mislim da postoji isključivo moja odluka u bitnom pitanju koje se tiče našeg djeteta - bez obzira iz čijeg tijela izlazi i iz čijih prsa se hrani.


A sasvim sigurno ga ne bih izbacila niti mu u startu branila (bez mogućnosti pogovora) da ne smije prisustvovati rođenju svog djeteta.

[vertex]

Gdje piše da bih ga ja poslala van?

Oprosti, ja sam malo ograničena, pa kad iza "izašao bi van" stoji "no, ne bih (prvo lice jednine) u startu rekla "ne smiješ jer ja ne dozvoljavam", a u rečenici prije je isto "bih" (prvo lice jednine) onda ja ne dokučim da je on sam shvatio da smeta pa je izašao, ili ga je netko drugi poslao vani, ali nikada ti. Zaslužujem barem dva , jedan je premalo za ovoliku tupost.

[Scandalous]

Oprošteno ti je...

Nema mjesta za ljutnju, pa ovo je samo (kvalitetna, po mom mišljenju) rasprava...

svaki put kad je ichy malo oštrija, ja samo bacim oko na njen avatar i sva se razveselim...

[ruza]

Meni je neprisustvo moga muža na porodu radi carskog bio užasna "rupa" i osječala sam se depresivno nakon porda,poražavajuće,ma jako teško..
Od prvog dana smo maštali da ćemo skupa proči put dolaska naše bebe na svijet,a bila sam sama..Kao da su mi otrgnuli dio duše kada su rekli da ne može samnom...On je preko 10h sjedio pred rađaonom misleći da će ga zovnuti unutri nije se maknuo....Tako je kod nas....Takav odnos,naše dijete...

a opet na jednom forumu sam čitala da ima žena koje se stide pred muževima u "takvom" izdanju...niti po kući ne vrše nuždu nikakvu pred njima,radije trpe...niti hodaju u vitlerima i sl...Što je meni bilo :shock: :shock: Moj životni partner s kojim dijelim i četkicu ako nemam svoje na putovanjima,obavljam sve moguće stvari pred njim,kao i on predamnom...Držao me u lažnim trudovima kada sam mislia da ću početi rađati,ma sve....
I meni je osobno nespojiv porod sa samim time da sam solo...

[mikka]

evo ja sam md-u uskratila da odlucuje o porodu jer sam odlucila roditi doma bez obzira na to sto se on protivio. to bi mogao biti slucaj za ovu raspravu. ja nisam htjela ici u bolnicu--on je htio da idemo u bolnicu i probamo se dogovoriti. posto je moje tijelo u pitanju i ja bih bila ostecena porodom kakvog nisam niposto zeljela, uzela sam sebi za pravo da odlucim da cu ostati doma slagao se on ili ne. na kraju se slozio. jel to slucaj o kakvom razgovarate?

[Deaedi]

evo ja sam md-u uskratila da odlucuje o porodu jer sam odlucila roditi doma bez obzira na to sto se on protivio. to bi mogao biti slucaj za ovu raspravu. ja nisam htjela ici u bolnicu--on je htio da idemo u bolnicu i probamo se dogovoriti. posto je moje tijelo u pitanju i ja bih bila ostecena porodom kakvog nisam niposto zeljela, uzela sam sebi za pravo da odlucim da cu ostati doma slagao se on ili ne. na kraju se slozio. jel to slucaj o kakvom razgovarate?

A tko je odlucio za dijete? Dakle samo ti?

[icyoh]

Sve ovisi Mikka, sve ovisi

Jesi li lupila šakom po stolu ili ga ubijedila da si ti u pravu?


Svi smo različiti i svatko priča sa svog stajališta. pa je dosta teško usuglasiti se.

Međutim, ono što je (po meni) temelj zdravog odnosa je mogućnost da razmimoilaženja riješimo. I to ne na način da ijedno od nas donese odluku jer je to "moje" ili "njegovo" pravo. Jer ako smo u ravnopravnoj zajednici onda ne bi trebalo biti toga "moje / tvoje" u bitnim točkama.

Porod je jedinstveno iskustvo koje podjednako "dirne" i majku i oca. I isključivo radi toga smatram da je daleko bolje da, ako je moguće, zajednički dočekamo naše dijete nego da muža isključim da ne bi smetao.

No, svatko po svom

[vertex]

[ Danas će mu u startu, bezpogovorno "zabraniti" da bude na porodu, sutra da bude na porodijskom, preksutra tko zna što.

Ovo jednostavno nije logičan slijed. To nisu istovrsni događaji/aktivnosti.

Istovrsno je to da se radi o zajedničkom djetetu.

To je točno.
A različito je to da je, uz trudnoću, porod proces u kojem su mama i beba jedno tijelo, što nikad više u roditeljstvu neće biti slučaj. Također, dojenje je nešto što može vršiti isključivo žena, pri čemu još jednom stavlja svoj organizam u službu djeteta. I to je zadnja takva stvar u roditeljstvu. Zato nije logičan nastavak na porodiljni, a pogotovo ne na "tko zna što" (npr. nesudjelovanje oca do škole, što je bilo dano za primjer).

[mikka]

da, jer ga ja radam i moje je tijelo u pitanju. njemu se i prvi porod cinio "ok". to mi je bilo dovoljno da odlucim. sori.

[mikka]

uh, moje je islo Deaedi a osvanula 2 posta u meduvremenu

[mikka]

Sve ovisi Mikka, sve ovisi

Jesi li lupila šakom po stolu ili ga ubijedila da si ti u pravu?

pa, ubijedivala sam ga mjesecima da sam ja u pravu, a on se nije dao . na kraju je samo presutno pristao, vjerojatno je skuzio da me, osim u slucaju frke, ne bi nikako dobio u bolnicu.

[icyoh]

Zajednica znači da smo ravnopravni. Ako smo ravnopravni nema da ja odlučim, a on poslušno klima (za bitne stvari). da to želim, kupila bih psa, a ne bih se udala.

Dijete izlazi iz mog tijela, no treba shvatiti da to nije samo moje dijete. I da moj muž ima ista prava (i obveze) kao i ja, koliko mu to fiziologija dopušta. Možda ne može roditi, no smije prisustvovati - ako se tako dogovorimo. Ako se tako dogovorimo, ne mora.
No poanta je da se dogovorimo - jer smo oboje roditelji i nijedno nema "veće" pravo glasa.[/quote]

[Scandalous]

Ma kakogod, mislim da će me teško netko uvjeriti da nije apsurd zabraniti ocu da doživi veću bliskost, da se poveže sa djetetom, da se osjeća potrebnim, da sudjeluje u tim 'čarobnim trenucima' koje pamtimo cijeli život zbog toga jer nam je neugodno da vidi pipicu pod jakim svjetlom... kao i osporavati mu pravo na sudjelovanje u donošenju odluka vezanom za naše dijete... i o njegovom se tijelu radilo, pa smo skupa donosili odluke... ne vidim niti jedan jedini razlog zašto bi bilo obrnuto... kao ni zašto me ne bi poštovao... a kamoli protivno mojim željama, inzistirao na prisustvu pri porodu...

Da se danas-sutra nađem pred izborom-dojenje ili naš zajednički život, bez imalo razmišljanja bih odabrala ovo drugo... mišljenja sam da nema većeg bolje za dijete od života u sretnoj obitelji sa mamom i tatom koji se vole... to je ispred izbora pelena, dojenja, vrste prehrane i slično... a kako dijete ima pravo živjeti u takvoj obitelji, ima potpuno pravo i roditi se... i to u onakvim uvjetima kakvim su izabrali mama i tata, roditelji... ma o čijem god se tijelu radilo...

[icyoh]

ovo je išlo za Vertex, nema me sekundu i niknu tri posta

[Bubica]

ja uopce ne kuzim zasto inzistirate na terminima "zabraniti", "necu mu dati, i gotovo" i td. Pa tko se uopce tako razgovara a da je stariji od 10 godina. Pa ne znaci da imam pravo donijeti neke odluke samo na taj nacin i takvom komunikacijom, odluke su moje iako smo razgovarali i razgovarali o njima, boze volimo se i postujemo :shock: Ne kuzim...

Da se danas-sutra nađem pred izborom-dojenje ili naš zajednički život, bez imalo razmišljanja bih odabrala ovo drugo

da mene partner prisili na ovakav izbor, ta osoba definitivno ne bi bila vise moj partner i ne bi imala nikakvu ulogu u mom zivotu.

[vertex]

Pa stvari su vrlo jednostavne kad su mišljenja bliska i kad se dogovor lako postiže.
Deaedi je zaobišla pitanje što bi napravila da njen muž nije htio carski i da je smatrao prirodni porod pravim izborom tako da je rekla da joj ne bi bio muž da je za prirodnjaka.
Moj muž i ja nismo pri sklapanju braka pretresli temu poroda, ali srećom smo se dobro našli i sve to harmonično prošli. I lako je onda pričati o razgovoru i dogovoru, kad spora zapravo nema.
Ali tko treba ići protiv sebe u slučaju kad se mišljenja bitno razlikuju? U mikkinom slučaju, na primjer? Ispotencirano je lupanje šakom o stol (meni takva karikiranja bitno umanjuju kvalitetu rasprave), ali ne radi se uopće o tome. To samo zamagljuje sliku. Reći kako se to neće dogoditi ako je veza kvalitetna mi se čini prilično ograničeno razmišljanje, odnosno kao razmišljanje nekoga tko teško vidi svijet iz ičijih cipela osim vlastitih.
A na kraju krajeva, neka se i radi o nekvalitetnoj vezi. Svakako ima puno parova u nekvalitetnim vezama koji trebaju proći kroz porod. Je li pravo muškarca da bude tu dok mu se rađa dijete, bez obzira na to što to djeluje loše na rodilju? Jer ako govorimo o pravu, onda je to to. Meni se čini jasno kao dan da to nije pravo oca u tom trenu. Ali, ljudi se razlikuju i razmišljanja im se razlikuju, to smo već svi naučili.

[tajuska]

A što je još "tvoja" odluka? I ne provociram, zaista me zanima.
I ima li partner pravo na neku "svoju" odluku kada se radi o tako bitnim stvarima u vezi?

porod i rodiljni meni nisu ista kategorija

Jesu, u kontekstu da jedan partner smatra da je to samo njegova odluka.

a usput su ovo odgovori i na ono sto je Scandalous napisala:

dakle, porod, dojenje i trudnoca (prehrana, prestanka pusenja, ne pijenje alkohola i slicno) se ticu iskljucivo mene. ostalo sto se tice dijeteta su zajednicka pitanja.

ocito drugacije dozivljavamo vezu. ja mislim da u vezi i dalje ostajemo individue i imamo ekskluzivno pravo na neke stvari, a narocito na one koje se ticu tjelesnog integriteta. dakle, trudnoca, porod i dojenje su kao sto je vertex lijepo napisala jedine stvari u kojem dijete ovisi o mom tijelu, a o mom tijelu mogu iskljucivo ja odlucivati (s masnicom ili bez, jer i prije razgovora odluka je bila i vise nego jasna). kao sto on moze odlucivati o svom. i on ima pravo na masu svojih odluka u vezi, tipa na sto ce potrositi svoj novac nakon sto podmiri obveze koje smo zajednicki dogovorili (jasno isto vrijedi i za mene).
konkretno po pitanju dijeteta, osim one odluke da ima sa mnom nezasticeni seks, biologija mu nije ostavila bas mnostvo samostalnih odluka...

sto se tice toga cije cu misljenje vise cijeniti oko kojih odluka, znam da ce ovo zvucati skandalozno, ali prije cu poslusati misljenje strucnjaka o recimo epi nego njegovo (kao sto mi nece ginekolog popraviti komp nego zakoniti). i bome ako trebam misljenje o tome koje uloske najbolje ponjeti u bolnicu, da prije cu uvaziti cak i pisanja po forumima. ono sto krece onog trenutka kad mala izade iz mene postaje nasa stvar i ne zelim sama donjeti odluke o cjepivu, pelenama, kasnije dohrani i bilo cemu drugom. i jasno da cemo tu donositi zajednicke odluke. ali bome o tome hocu li epiduralnu ili necu, on nece odlucivati...

da se razumijemo. ja postujem vase misljenje da je vase dijete u svim aspektima zajednicka stvar vas i vasih muzeva. i postujem da se time rukovodite i ako vas to cini sretnima i odrzava vase veze (kako volite reci) zdravima, super. drago mi je. ja i zakoniti nikada na taj nacin nismo i necemo zivjeti. oboje smo preveliki individualci i jako volimo to sto smo u krasnom braku kao samostalni pojedinci.

na politickoj razini uvijek cu se zalagati za to da zena ima pravo odlucivati o svom tijelu i mislim da bi, kad bi kojim slucajem zivjeli u tako naprednoj zemlji, lijecnici uvijek trebali pitati zenu koja rada dali nekoga i koga zeli na porodu i tek nakon sto ona kaze "zelim oca djeteta" pitati doticnog zeli li. ako ona ne zeli, ne bi ga smjeli niti pitati. sve drugo mislim da treba ostati u domeni svakog para da ureduje svoj zivot kako im najbolje odgovara. kako ono ide: bogatstvo je u razlicitostima?!!

[vertex]

ja uopce ne kuzim zasto inzistirate na terminima "zabraniti", "necu mu dati, i gotovo" i td. Pa tko se uopce tako razgovara a da je stariji od 10 godina. Pa ne znaci da imam pravo donijeti neke odluke samo na taj nacin i takvom komunikacijom, odluke su moje iako smo razgovarali i razgovarali o njima, boze volimo se i postujemo :shock: Ne kuzim...

Da se danas-sutra nađem pred izborom-dojenje ili naš zajednički život, bez imalo razmišljanja bih odabrala ovo drugo

da mene partner prisili na ovakav izbor, ta osoba definitivno ne bi bila vise moj partner i ne bi imala nikakvu ulogu u mom zivotu.

Pisale smo u isto vrijeme, pa samo da potvrdim prvi pasus, ti si to izravnije i bolje napisala.
A bome i komentar na izbor dojenje ili zajednički život mi je isti - zvuči mi kao totalna perverzija.

[Scandalous]

da mene partner prisili na ovakav izbor, ta osoba definitivno ne bi bila vise moj partner i ne bi imala nikakvu ulogu u mom zivotu.

Nisam ni mislila ni napisala da me partner prisili na tako nešto...
Ali si uzimamo za pravo da stavljamo partnera pred gotov čin jer je riječ o 'mom tijelu'...
Pa kakva su to sad dvostruka mjerila...

Nema smisla hvatat se za svaku riječ i to čija je na kraju odluka... uvijek je nečija... poanta je u dogovoru i u tome da se partneru ne osporava njegovo pravo zbog 'mog tijela'... kao što ichy kaže 'nitko nema veće pravo', naše je dijete...

[tajuska]

Ako smo ravnopravni nema da ja odlučim, a on poslušno klima (za bitne stvari). da to želim, kupila bih psa, a ne bih se udala.

mislim da je tu zapravo catch u cijeloj ovoj prici...potpuno razlicito dozivljavanje ravnopravnosti i veza te koliko ravnopravnost narusava autonomiju pojedinca u vezi i da li je uopce narusava. ja ne vidim problem da u stvarima koje se ne ticu mene, ma koliko bile zivotno bitne (tipa on uporno odbija ici na jednu ljecnicku kontrolu) da kimnem glavom. kazem mu da mislim da mu to nije pametno, al se ne durim, ne ljutim, ne histeriziram i niti najmanje ne mislim da je nasa ravnopravnost u vezi narusena. njegovo tijelo, njegovo zdravlje. kad zagusti vozat cu ga uokolo i bedinat (i tu i tamo primjetit di ga je dovela njegova tvrdoglavost ). jednako tako on ne osjeca da su moje odluke o mom tijelu na bilo koji nacin narusile njegovu ravnopravnost. no kao sto rekoh, razliciti parovi, razlicite veze, razliciti odnosi....

[vertex]

Ali Scandalous, sve što ovdje imamo su riječi. Misli ne znamo čitati jedni drugima.
Ne znam šta si zapravo mislila, ali biti stavljen (na bilo koji način) pred izbor dojenje ili zajednički život je meni nešto što može proisteći samo iz nečeg sasvim nopako nasađenog, pa sam malo ostala zabezeknuta.

[Scandalous]

dakle, porod, dojenje i trudnoca (prehrana, prestanka pusenja, ne pijenje alkohola i slicno) se ticu iskljucivo mene. ostalo sto se tice dijeteta su zajednicka pitanja.

To ne mogu shvatiti... kao ni zašto ne bi poslušala muža po pitanju svih drugih stvari... kao što si ti pročitala nešto na forumu ili pitala doktora, mogao je i on...

Ja ne poznajem niti jedan jedini par koji se toliko razlikuje u mišljenjima kao što smo moj muž i ja... ako ću ja lijevo, on će desno... i to u apsolutno svemu... bez iznimke... krase nas uz to još i prekrasne osobine-tvdoglavi, inatljivi, eksplozivni, uvijek u pravu i iznimno samostalne individue... Par iz pakla, ne može gore od toga... sigurna sam...

No, to zaista nema apsolutno nikakve veze s time u kojoj mjeri će on sudjelovati u odlukama od prvog trenutka što se tiče našeg djeteta... i prije začeća i za vrijeme trudnoće i tokom poroda i nakon poroda...

Ima apsolutno potpuno pravo jednako sudjelovati u svemu i obrnuto...

Stavom da sa svojim tijelom radim što hoću, mogli bismo se vratiti na usporedbu sa sisavcima, točnije mačkama pa šetati po susjedstvu... jer, to je moje tijelo... baš kao i on jer je to njegovo tijelo...

Jedna stvar mi nikako nije jasna u tom 'JA'... gdje je tu dijete?

[vertex]

Nekoliko postova poviše sam postavila dva-tri pitanja i stvarno me zanimaju izravni odgovori, ako vam se da.

[Scandalous]

Ali Scandalous, sve što ovdje imamo su riječi. Misli ne znamo čitati jedni drugima.
Ne znam šta si zapravo mislila, ali biti stavljen (na bilo koji način) pred izbor dojenje ili zajednički život je meni nešto što može proisteći samo iz nečeg sasvim nopako nasađenog, pa sam malo ostala zabezeknuta.

Ma razmišljala sam danas o nečemu pa mi to palo na pamet... da se zbog tako neke situacije nađem pred takvom odlukom... nije ju nitko nametnuo, samo eto životna situacija... kad bih išla objašnjavati, otišla bih u totalno desetom smjeru, pa samo zanemari...

[tajuska]

@Scandalous

dijete je u meni. o tom i pricam. meni, mom tijelu. nema tog braka i tog dijeteta koje ce mi oduzeti moje tijelo i pravo da o njemu odlucujem. zakoniti kojeg obozavam nema pravo o njemu odlucivati, moze komentirati (davio me godinama prije trudnoce s pusenjem primjerice), moze predlagati, moze imati sugestije, ali ne moze odlucivati. stvarno ti ne mogu opisati koliko je meni to samorazumljivo...vjerovatno koliko i tebi ovo drugo