U tome sto se meni cini, da je nazalost ovaj gospodin sasvim ozbiljan.mikka prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
U tome sto se meni cini, da je nazalost ovaj gospodin sasvim ozbiljan.
Meni je ovo sasvim jasno. Ali svejedno mi se ne sviđa kad iz toga proizađu "andegdote" o razvodima koji uslijede kasnije.Dobro sažeto
Ne vidim jednostavan prijelaz s oca kao smetnje do toga da su poslije posve poremećeni partnerski odnosi (barem ne u većini slučajeva).
Da se samo nadovežem... takve stvari koje smo spomenule ja i mirtica, vjerujem da su nas obje iznenadile jer ih nismo očekivale. Ja barem nisam imala iskustvo poroda, samo ono što pročitaš, a nigdje ti ne pišu takve stvari. Žena koja je rodila, moguće da će drugi porod biti drugačiji ovaj put, tj. njeno iskustvo poroda, ali isto tako ima iskustvo iz zadnjeg poroda i ne bi bilo ništa čudno da odluči recimo doma roditi i voditi se time da joj porod zaista bude neinterventan (u odnosu na prošli), pa u skladu s tim i tatina prisutnost može zasmetati.
Da, to je i meni previše. Sasvim mi je jedna priča o smetanju i adrenalinu itd, a druga ovo o razvodima.Meni je ovo sasvim jasno. Ali svejedno mi se ne sviđa kad iz toga proizađu "andegdote" o razvodima koji uslijede kasnije.Dobro sažeto
Ne vidim jednostavan prijelaz s oca kao smetnje do toga da su poslije posve poremećeni partnerski odnosi (barem ne u većini slučajeva).
Scandalous, ja tvoj stav prepoznajem kao sličan mom prije nego što sam rodila. Prije sam bila jako za ravnopravnost spolova, i protiv generalizacije u priči o muško ženskim ulogama u roditeljstvu. Pa u principu i sada nisam protiv toga, ali više u smislu iznimke uvijek postoje. Iapk, nakon iskustva poroda i dojenja, za mene mama i tata nemaju jednake uloge. (što god netko o tome mislio mm-u sam odmah nakon poroda objavila da se ne mora busati u prsa i primati čestitke jer je njegov udio u akciji donošenja djeteta na svijet bio zanemarivok bila je to šala ali ne bez osnove u realnosti)
Da ne raspravljamo sad o nekakvim feminističkim temama, predlažem da se čujemo nakon što rodiš da mi kažeš koliko ti se stav promijenio
e ovo je pak dobra poanta. U našim bolnicama svakako je (u većini slučajeva) korisno prisustvo muža koji je upućen u želje svoje žene i spreman se za njih zauzeti kod osoblja.
Teže, ali ne i teško... meni jer nisam rodila...
Ono što je teško jest shvatiti zato stavljaju točku na i i zbog čega im je to konačna odluka o kojoj muževi nemaju pravo na svoje želje i mišljenja... zato jer je to naše dijete, ne moje...
Sve je teško shvatiti iz nekakvih teorija, daleko lakše iz iskustva, vlastitog... ako nije moguće, onda barem iz tuđih...
Ne znam, pokušavam se staviti u kožu muževa i jednostavno mi to sve ne sjeda...
Kada se govori o prošlosti ili uspoređuje sa životinjama, to mi nema smisla jer se toliko toga promjenilo... kako su i same žene dobile veća prava, u nekim poljima života (pa tako i porodu), bilo je samo pitanje vremena kad će i muškarci dobiti svoju ulogu...
Držimo li se toga da je to isključivo naša stvar i pozivamo li se na prošlošt, imamo li kao žene pravo tražiti ravnopravnost u svemu ostalome premda je dokazano genetski uvjetovana prednost muškarcima...
Nisu li doule kao i prisutni očevi pri porodu također novost? Jesmo li sigurni da sutra već netko neće dokazati štetnost prisustva doule?
meni se cini ozbiljan u cijelom tekstu osim u dijelu za koji si se ti zakacila.U tome sto se meni cini, da je nazalost ovaj gospodin sasvim ozbiljan.
doule nisu novost, one su najstarija porodna pratnja. muskarci su novost.
Nisu doule nova stvar.. one su tisucama godina stara stvar, ocevi na porodu su relativno nova stvar (ako gledamo daaaaleko u proslost).Teže, ali ne i teško... meni jer nisam rodila...
Ono što je teško jest shvatiti zato stavljaju točku na i i zbog čega im je to konačna odluka o kojoj muževi nemaju pravo na svoje želje i mišljenja... zato jer je to naše dijete, ne moje...
Sve je teško shvatiti iz nekakvih teorija, daleko lakše iz iskustva, vlastitog... ako nije moguće, onda barem iz tuđih...
Ne znam, pokušavam se staviti u kožu muževa i jednostavno mi to sve ne sjeda...
Kada se govori o prošlosti ili uspoređuje sa životinjama, to mi nema smisla jer se toliko toga promjenilo... kako su i same žene dobile veća prava, u nekim poljima života (pa tako i porodu), bilo je samo pitanje vremena kad će i muškarci dobiti svoju ulogu...
Držimo li se toga da je to isključivo naša stvar i pozivamo li se na prošlošt, imamo li kao žene pravo tražiti ravnopravnost u svemu ostalome premda je dokazano genetski uvjetovana prednost muškarcima...
Nisu li doule kao i prisutni očevi pri porodu također novost? Jesmo li sigurni da sutra već netko neće dokazati štetnost prisustva doule?
Ako se zna da svako ometanje žene i adrenalin zaustavlja porod (te shodno tome često porodi kod nas završe carskim rezom), i ako majka misli da bi joj smetao otac na porodu, ona bi trebala riskirati svoje i djetetovo zdravlje zbog očeve želje da bude prisutan? No moram priznati da stvarno sumnjam da bi ikoji inzistirao na prisutnosti ako bi razumio ovo sve o čemu pričam.
Eto, ja moram priznati da on zasad nosi daleko veći teret i zasluge... uopće ne znam gdje bih počela... od toga da se išao odmah testirati jer je sam primjetio što me muči zašto nisam od prve zatrudnjela (samo se vi smijte!Scandalous, ja tvoj stav prepoznajem kao sličan mom prije nego što sam rodila. Prije sam bila jako za ravnopravnost spolova, i protiv generalizacije u priči o muško ženskim ulogama u roditeljstvu. Pa u principu i sada nisam protiv toga, ali više u smislu iznimke uvijek postoje. Iapk, nakon iskustva poroda i dojenja, za mene mama i tata nemaju jednake uloge. (što god netko o tome mislio mm-u sam odmah nakon poroda objavila da se ne mora busati u prsa i primati čestitke jer je njegov udio u akciji donošenja djeteta na svijet bio zanemariv
Da ne raspravljamo sad o nekakvim feminističkim temama, predlažem da se čujemo nakon što rodiš da mi kažeš koliko ti se stav promijenio
Žao mi je, al kad se svega sjetim, on je zasad u daleko većoj prednosti...
Osim leženja i prežderavanja... nisam ama baš ništa učinila...
Javim se... naravno... već sam negdje napisala da mogu ja sad jedno govorit, al treba čekati dok to čudo dođe na svijet... pa ćemo bit pametniji, oboje....
I još nešto-jeste li slušale oca kako govori o doživljaju s poroda? Ja sam ih čula više i svaki put se rastopila....
Osim onog djela o posteljici... na to treba uši začepit...
čuj, nitko ne stavlja točku na i. Rečeno je samo da statistički prisutnost muževa može dovesti do određenih problema pri porodu. Ni ja to ne bih razumjela da mi je netko objašnjavao prije nego sam rodila.Teže, ali ne i teško... meni jer nisam rodila...
Ono što je teško jest shvatiti zato stavljaju točku na i i zbog čega im je to konačna odluka o kojoj muževi nemaju pravo na svoje želje i mišljenja... zato jer je to naše dijete, ne moje...
Sve je teško shvatiti iz nekakvih teorija, daleko lakše iz iskustva, vlastitog... ako nije moguće, onda barem iz tuđih...
Ne znam, pokušavam se staviti u kožu muževa i jednostavno mi to sve ne sjeda...
Kada se govori o prošlosti ili uspoređuje sa životinjama, to mi nema smisla jer se toliko toga promjenilo... kako su i same žene dobile veća prava, u nekim poljima života (pa tako i porodu), bilo je samo pitanje vremena kad će i muškarci dobiti svoju ulogu...
Držimo li se toga da je to isključivo naša stvar i pozivamo li se na prošlošt, imamo li kao žene pravo tražiti ravnopravnost u svemu ostalome premda je dokazano genetski uvjetovana prednost muškarcima...
Nisu li doule kao i prisutni očevi pri porodu također novost? Jesmo li sigurni da sutra već netko neće dokazati štetnost prisustva doule?
To je ono što sam pisala u prethodnom postu, ti razmišljaš o pravima očeva, o ravnopravnosti spolova. Nakon iskustva poroda meni je to sve palo u vodu. Ne mogu više razmišljati o pravu oca da bude na porodu. Lijepo je da bude tu, da to doživi, da pomogne. Ali pravo? Potpuno apstraktan pojam. Bitno je da porod prođe u redu i bez trauma, da dijete bude zdravo...
Prije poroda sam se i ja stavljala u kožu muževa. Sad više ne. Ma mogu se i staviti u njihovu kožu, ali i kad pokušavam vidim da oni teško mogu razumjeti što se tu zapravo događa.
Doule nisu novost. Ali o tome mislim da će biti već bar tri posta dok ja pošaljem svoj
šta sam rekla
Scandalous sretno na porodu
Da ih nazovem onda modernim doulama ili doule u moderno doba?
Hoću li ja sebe po treći (ili četvrti put) citirati?Ne mogu više razmišljati o pravu oca da bude na porodu.
Scandalous zanima me tvoje mišljenje o ovom:
scandalous, gle, kako mogu muškarac i žena biti ravnopravni kad je riječ o porodu?
nikako.
daj bože da mogu, pa da on može roditi umjesto mene.
ali - ne mere.
jedino u tom slučaju bi bili ravnopravni.
dijete je naše, naravno, ali kako je vertex lijepo napisala, u cijelom dječjem životu, jedino u tih devet mjeseci, smo fizički povezani. muškarac nije fizički povezan s djetetom.
muškarac neće nikad moći doživjeti porod.
nikad.
ni dojenje.
pa onda nema ravnopravnosti.
mi žene možemo tražiti ravnopravnost u svemu što možemo obaviti kao muškarci. eto, ajte pomozite, ko za vraga, sad se ne mogu sjetiti niti jedne stvari koje nismo u stanju obaviti kao muškarci.
eh, sad to je vezano uz ravnopravnost, a vezano uz temu topika, jedino što mogu zaključiti da moji receptori adrenalina su valjda zakržljali pa je mene mm strašno umirivao. kao što vidim i većinu žena koje su se ovdje javile.
biće odent ima neku strogo kontroliranu kontrolnu skupinu
Scandalous zanima me tvoje mišljenje o ovom:
Ja sam na to već odgovorila... pitanje je zašto misli i kako misli da bi joj smetao?
@cvijeta73 stvarno ću se citirati, kad ti kažem, ovog puta je to prijetnja...
Pa zato što većinu muškaraca puca adrenalin za vrijeme poroda. Zato.Scandalous zanima me tvoje mišljenje o ovom:
Ja sam na to već odgovorila... pitanje je zašto misli i kako misli da bi joj smetao?
S obzirom da su očevi novost, to se sutra može opovrgnuti....
Ok. Odustajem. Javi se nakon poroda (al ne odmah, nego s odmakom)
Ova rasprava je postala jalova, uporno se mijesaju kruske i jabuke.
Jedna stvar je tijek poroda, na koji koji utjece mnostvo faktora.
Druga stvar je odnos supruznika i njihov dogovor unaprijed.
Moguce je da se, nakon sto porod krene, dogodi da unaprijed dogovoreno ponasanje dovodi do efekta kakav nije planiran. Efekta na sam tijek poroda, ako se razumijemo.
Zena, subjekt poroda, u nekom trenutku za vrijeme poroda moze se naci u situaciji da joj (tj. njenom tijelu) treba to da otac napusti prostoriju. To ne znaci da ona ne voli svoga muza, zeli dominirati u roditeljstvu, ne prihvaca ravnopravnost, i tako dalje.
To se moze, a ne mora dogoditi. Ali ako se dogadja, koliko god bilo tesko za razumjeti racionalno, treba poslusati tijelo.
Na silu je besmisleno.
Nisam rodila vaginalno, ali govorim iz iskustva osluskivanja vlastitoga tijela u nekim drugim situacijama. Fascinantne su neke stvari koje nam se mogu dogoditi potpuno bez utjecaja i kontrole "odozgo", iz mozga.
I naravno, ravnopravnost u roditeljstvu ne znaci precizno odmjerenu podjelu SVIH poslova, duznosti/osjecaja/aktivnosti oko djeteta. Divno je biti u prilici podijeliti konkretne aktivnosti; ipak porodi ne spadaju u takve aktivnosti. To nije ni dobro ni lose, to je tako.
Mislim da je u svakom odnosu u kojem ima ljubavi prekrasno kada se ljudi mogu dinamicki samouskladjivati
A štaš kad sam tvrdoglavo magare... aj sad zamisli kako li je mom jadnom mužu...Ok. Odustajem. Javi se nakon poroda (al ne odmah, nego s odmakom)
Obećala sam i hoću, javit ću... obavezno...
Pa nisu svi ko ti (ili ja). Nije bitno zašto misli i kako misli. Ja ih znam kojima će muž biti na porodu. A one to zapravo ne bi. One bi mamu, prijateljicu, nikoga...Nisam ispitivala zašto, poanta je da one radije to ne bi, ali ipak pristaju - jer je to zapravo tek odnedavno moguće u Splitu, jer se općenito smatra poželjnim, jer je po difaultu tata taj koji danas prati ženu...
Nije bitno zašto neće - je li to instikt, sklonost podnošenju bola u samoći, nedovoljna povezanost, veći osjećaj sigurosti uz mamu...bilo što, svakome svoje. Ali je besmislica da rodilja radi društvene ustupke u tako zahtjevnom trenutku. I ljudski, i fiziološki. I prema rodilji, i prema bebi.
To mi se ne sviđa... kakvi društveni ustupci... radiš to iz dva razloga: ili zato jer to želiš ili zato jer poštuješ muževu želju....
Ne radiš to iz ista ta dva razloga....
A sve to vrijedi i za muškarca...
Fiziologija je iznad bilo kakvog postivanja i bilo kakve volje.
X
Ovdje se uporno mješaju fiziologija i ravnopravnost partnera.
Ma može tvoj partner biti najbolji na svijetu, pun podrške, razumijevanja, ali nije to poanta. On svom tijelu ne može narediti da prestane lučiti adrenalin, a upravo je adrenalin taj koji "koči" porod. I zato se ovdje govori muškarcima kao nepoželjnima na porodu.
Naravno da su uvjeti u većini hrvatskih rodilišta takvi da je ženi naprosto neophodna zaštita partnera pa tu onda cijela priča pada u vodu.
Može li meni netko objasniti taj dio s lučenjem adrenalina? Pa nije baš da taj adrenalin kapa s muža po rodilji i tako je ometa dok rađa. Uz to, adrenalin je hormon, znači proizvod žlijezde s unutarnjim lučenjem, znači - izlučuje se u krvotok. Mužev adrenalin izlučuje se u mužev krvotok, ne dobiva ga rodilja, ne prenosi se zrakom.X
Ovdje se uporno mješaju fiziologija i ravnopravnost partnera.
Ma može tvoj partner biti najbolji na svijetu, pun podrške, razumijevanja, ali nije to poanta. On svom tijelu ne može narediti da prestane lučiti adrenalin, a upravo je adrenalin taj koji "koči" porod. I zato se ovdje govori muškarcima kao nepoželjnima na porodu.
Naravno da su uvjeti u većini hrvatskih rodilišta takvi da je ženi naprosto neophodna zaštita partnera pa tu onda cijela priča pada u vodu.
Još bi samo napomenula da sam ja rodila u hrvatskom rodilištu i ni na što me se nije prisiljavalo niti me se maltretiralo. A zanimljivo je da nisam jedina s takvim iskustvom. Već sam u par navrata to spominjala, ali taj podatak se uvijek uredno zaobiđe jer je valjda popularno budućim majkama predstavljati hrvatska rodilišta kao ustanove za mučenje. Kad smo već kod fiziologije, mogu reći da će baš takvo strašenje i stvaranje loše slike o našim rodilištima rezultirati nepotrebnim lučenjem adrenalina već pri samoj pomisli na rodilište.
Ne bih ulazila u pricu o tatinom adrenalinu na porodu. To je vrlo pojednostavljena racionalizacija scenarija, trebalo bi nam svima jos par semestara... nekih kolegija da razgovaramo o problemu na razini molekularne biologije i fiziologije.
Pokusala sam samo bolje razluciti pojmove kojima se ovdje barata: jedni pricaju o situaciji kada rodilji odgovara da otac izadje iz prostorije za vrijeme poroda, jednostavno joj tako pase u tom trenutku - to bi bila fiziologija u smislu u kojem je taj termin ovdje koristen. Jer ona to nije planirala, ali tijek poroda je doveo do toga da joj prisustvo druge osobe (ili trece) tada smeta/odnosi joj snagu/onemogucava da istinski bude ono sto u tom stvarno jest, odvaja je od nje same i poroda. To bi dakle pojednostavljeno receno bila "fiziologija". Drugi to stavljaju u racionalni kontekst: otac "ima pravo" biti tamo, pa "nije fer" da ide van itd.
Nije poanta u uskracivanju icijih prava, nego u prirodnom tijeku poroda, koji se moze odvijati tako da je u jednom trenutku bolje (za tijek poroda) da tata ode van (ali naravno i ne mora porod ici tako, kao sto su Maja i anchie76 i jos neke cure spomenule).
X
Ovdje se uporno mješaju fiziologija i ravnopravnost partnera.
Ma može tvoj partner biti najbolji na svijetu, pun podrške, razumijevanja, ali nije to poanta. On svom tijelu ne može narediti da prestane lučiti adrenalin, a upravo je adrenalin taj koji "koči" porod. I zato se ovdje govori muškarcima kao nepoželjnima na porodu.
.lijepo si to rekla, kratko, jasno i razumljivo (bar se nadam
lučenje adrenalina: ni meni nije jasno o čemu se tu govori, kakvo prenošenje adrenalina zrakom, nadam se da to nitko ne govori ozbiljno. Ali, meni je razumljivo da prisutna osoba (može biti i malo nervoznija žena, pa čak i loša babica ili doula, da ne generaliziramo samo jadne obespravljene očeve) može lučiti adrenalin koji će utjecati na njezino ponašanje i ometati porod - nekad u manjoj, a nekad u većoj mjeri. Razlika između doule i oca djeteta je u tome što bi doula trebala imati iskustvo proživljenog poroda i iskustvo u pomaganju ženama pri porodima. Zato se neće uzbuđivati ni paničariti, i kad za to dođe vrijeme dozvoliti će rodilji da u miru obavi svoj posao. (Sve je to naravno statistika, možda će u nekom konkretnom slučaju određeni suprug bolje pomoći ženi pri porodu nego neka nervozna babica, ali i statistiku treba uzeti u obzir).
Zaobilaženje tvog dobrog iskustva iz hrvatske bolnice: Drago mi je da si imala dobro iskustvo. Ali to ne znači da nema onih koji imaju loše iskustvo, pa i traume. Što ćemo sada? Mislim da ipak treba pažnju posvetiti onima s traumama. Ako dođeš na sastanak ptsp-ovaca i kažeš: Nije mi jasno da svi imate ptsp. I ja sam bila u ratu i nemam ga. Ajde da pričamo o tome. Mislim da bi te cijela grupa čudno pogledala(ajmo se sada svi uhvatiti za to je li mi usporedba s ptsp-om na mjestu ili ne)
Imaš ti pravo, ali...
Samo sam htjela upozoriti da se ovdje o lučenju adrenalina (a i nekim drugim temama) raspravlja na jednoj tragikomičnoj razini. Posebno uzmemo li u obzir da se o endokrinim žlijezdama uči u srednjoj, a mislim već i u osnovnoj školi, pa nekima ne fali samo par semestara medicine (ili nekog srodnog studija) nego osnovno poznavanje biologije.
Svoje pozitivno iskustvo spominjem (da ne kažem namećem) jer želim da cure koje očekuju svoj prvi porod znaju da sve može biti i vrlo lijepo i ugodno. I opet naglašavam, stvaranje loše slike o hrvatskim rodilištima je kontraproduktivno.
Na ovom forumu sam puno naučila, neke stvari sigurno ne bi radila tako kako radim bez Rode i zahvalna sam na tome, ali nemojmo se zanositi. Ovo je prije svega edukativni forum i ako netko ne zna ama baš ništa o nadbubrežnim žlijezdama neka ne mudruje previše o lučenju adrenalina.
I ja sam znala pogledati Bostonsko pravo, Zakon u LA i sl. serije pa svejedno ne dijelim savjete na pdf-u Pravni savjeti.
Pcelica Maja, jesi li mozda primijetila da sam ti odgovorila?
Jesam. Vidiš da sam spomenula i par semestara medicine.
Samo, objašnjenje tipami ne stoji. Već 4 stranice uporno se spominje fiziologija, lučenje adrenalina i sl. na način neprimjeren i za osnovnu školu.to bi bila fiziologija u smislu u kojem je taj termin ovdje koristen
A fiziologija je fiziologija i taj termin se ne bi trebao (ovdje ni drugdje) koristiti u ijednom drugom smislu.
Ja nisam napisala da se termin fiziologija treba ili ne treba koristiti, nego sam pokusala razdvojiti kruske od jabuka: prirodu i drustvo, ako ti je tako lakse. Dakle, konstatirala sam da je ta rijec koristena na taj nacin, pri tome se ogradjujuci (iako bih ja itekako mogla diskutirati i o fiziologiji, ali ne ovdje i sada
Usput, referirala sam se na termin fiziologija kada se on odnosio na prirodni tijek poroda, a ne na fiziologiju kod prisutnog muskarca.
Aha, Danka, OK. Nisam skontalani objašnjavanje, ni ograđivanje. Sorry.
Samo sam htjela skrenuti pažnju na to da je neozbiljno na ovakav način raspravljati o porodu u ovom dijelu "priroda".
U dio "društvo" neću ulaziti. Iz osobnog iskustva mogu reći samo da mi je drago jer je MM bio na porodu i nadam se da će biti i na drugom.
U svakom slučaju, najvažnije je da imamo mogućnost izbora, a ostalo je stvar dogovora između partnera. A pri tom lučenje adrenalina nikako ne može biti jedan od glavnih argumenata za neprisustvo partnera na porodu.
ja sam cak to i napisala, al eto ponoviti cu se, mozda lakse shvatis cinjenicu da su osobe razlicitog karaktera, s razlicitimpreferencijama.
dakle, nisam jos nikoga cula da porod ne boli i da ga je neka zena obavila plesuci bez ikakvog stresa. ja iz nekog razloga ne volim imati bilo koga u blizini kad mi je lose. spremna sam tolerirati jedino lijecnika, ako bas moram (iako dok nisam stvarno koma izbjegavam i njih).
cak i kad sam u najobicnijoj manjoj temperaturi ili s grcevima tijekom menge, mrzim i uzasno me zivcira kad me pritom netko gleda onim telecim pogledom sazaljenja i brige, kad me dodiruje na bilo koji nacin, a kad mi je stvarno lose ne volim niti da je sa mnom u istoj prostoriji. i to se odnosi na sve, zakonitog, mamu, tatu, sestru, prijateljicu. apsolutno svaku osobu koja nema bijelu kutu i nekakvu medicinsku svjedodzbu (priznam i ove alternativne
istovremeno mislim da je nemoguce da osoba od krvi i mesa i to jos osoba koja te voli ne bude barem pod malim stresom tijekom i nekakve obicne virozice, a kamoli da je totalno cool i nimalo se ne brine tijekom poroda. evo, ako postoji takva osoba ta moze sa mnom na porod, sve druge ne mogu.
drugi je par rukava sto bi ja da je zakoniti imao bas neopisivu zelju koja je u rangu moje uzasne nelagode tijekom loseg stanja, rekla okej, mozes. jer kako je vjerujem u hr bolnici nemoguce izvesti da on ude u salu u trenutku kad mu kcer ugleda prvo svijetlo, a mogu shvatiti da mu je to bitno i da je to neponovljiv dozivljaj, nekako bi provarila svoju nelagodu. ali bome, morao bi proci teski trening, pogledati nekoliko filmova o porodu i popiti bar 4 crne kave tako da pokusa ne imati onaj teleci pogled i grc u ramenima koji mi dizu zivce...no on nema zelju biti prisutan i (jednako kao i ja) smatra da je odluka o porodu ma kakva bila, iskljucivo moja odluka i on ce postupiti u skladu s njom. (di sam ga nasla takvog divnog i sama se cesto pitam)
tak da kaj se tice odenta, ne znam jel adrenalin u smislu ometanja ili o cem se vec radi ima veze sa spolom, meni se nekako vise cini da ima veze s emocijama izmedu dvije osobe koje su bliske (mama ili sestra bi mi stvarale identicnu kolicinu nervoze i stresa kao i zakoniti). zato mi se doula cini najboljim rjesenjem jer bar koliko sam uglavnom ovdje i u "zenska mudrost, zensko tijelo" procitala radi se o zenama s kojima nisi bliska, a koje imaju odredena znanja kojima ti mogu pomoci u teskim trenucima. no to sam ja sa svojim karakterom, temepramentom i stavovima te niposto nisam mjera svih stvari (bilo bi super da se niti drugi ne postavljaju u tu ulogu).
Pa u tom cilju je u redu informirati se i biti otvoren za razna mišljenja, kako bismo tu mogućnost izbora iskoristili na najbolji mogući način :uhštosamdanaselokventna:
Lučenje adrenalina ne spominje se kao problem po sebi. Ako moj partner na mom porodu luči adrenalin u tišini ja ću vjerojatno biti previše zaokupljena rađanjem da bih to primjetila. Ako njega njegov adrenalin potiče da pokušava nešto učiniti u trenutku kad to meni ne odgovara, to će mi sigurno smetati.
Informacije iz članka govore da treba razmisliti o prisustvu oca pri porodu uzimajući u obzir i njegovu sposobnost samokontrole. Ne da ih automatski treba isključiti iz cijelog događaja i poslati po starom balkanskom običaju u kafanu.
Meni se osobno početni članak prilično podudara s mojim iskustvom. I nisam zbog njega promijenila mišljenje koje sam već imala. Već prije sam se spremila da, drugi put kad ga budem vodila na porod, naglasim da kad mu kažem neka šuti, da tako i učini.
Samo to je manja stavka u odnosu na ostale smetnje koje ću imati budem li išla u bolnicu :/ (žao mi je što doprinosim negativnom stavu prema hrvatskim rodilištima ali moje iskustvo mi tako govori).
Da, dok god se ta mišljenja ne počnu iznositi na nestručan i krivi način.Pa u tom cilju je u redu informirati se i biti otvoren za razna mišljenja...
Prema svemu navedenom MM je bio pravi kandidat za ne vodit ga ni blizu bolnice, a kamoli u rađaonu. Na kraju je ispao prava junačina, a porod našeg djeteta ostao nam je u lijepom sjećanju.
a valjda on to suprotno od JUula. harmoniju obitelji vidi u udaljavanju oca iz ove rane faze oko poroda i dojenja, a Juul vidi rjesenje u vrlo ranom ukljucivanju oca.Meni je ovo sasvim jasno. Ali svejedno mi se ne sviđa kad iz toga proizađu "andegdote" o razvodima koji uslijede kasnije.Dobro sažeto
Ne vidim jednostavan prijelaz s oca kao smetnje do toga da su poslije posve poremećeni partnerski odnosi (barem ne u većini slučajeva).
ja sam nekako vise uz odenta.
Ja se dvoumim dal da bude prisutan ovaj put ili ne.
Nekako mislim da sam opuštenija ako nije, ali htjela bih da i on ima iskustvo za pamćenje u životu.
cekaj, adrenalin se ne prenosi zrakom. kaj moras biti vanzemaljac da skuzis da nekog puca adrenalin? da je nervozan, tuzan, zabrinut? pa to se osjeti kod covjeka kojeg ne znas, a kamoli onog s kim zivis (i cekas dijete).
md je toliki kuler da bi se mogla zakleti na sve zivo da taj nise izlucio ni kap adrenalina dok sam ja radala, ni u bolnici ni doma.
u bolnici mi je bio daleko vise potreban i koristan nego sto nije (
Nekoliko puta sam već htjela prokomentirati, pa sam odustala.
Meni je prisutnost MM-a smetala.
Sva tri puta.
Ne zato jer me nešto ometao, već zato što se pretjerano brinuo za mene i ja sam to osjećala.
Možda je krivo to što ja inače brinem o svemu, pa u toj situaciji glupavo brinem što on brine.
I kada sam pročitala za PTSP, to je baš ono što je on proživio nakon mog prvog poroda. Porod je bio težak i on godinama nije mogao uopće razgovarati o tome, bilo mu je sve valjda prešokantno.
Bez obzira na to, htjeo je na sljedeće porode i to ga je zapravo iscijelilo.
Mislim da bi sve te porode bila lakše odradila bez njega, ali iskreno, nekako mi je sada ipak drago da smo kroz sve to prošli zajedno.
Imam osjećaj da bi mi muž smetao,ja bi bila previše nervozna.
Ne bi on to mogao podnijeti,ne mislim na sami čin,mislim da bi se mi tamo posvađali,on bi mi vjerovatno davao nekakve upute
prvi put nisam zažalila šta nije bio kraj mene.
Ovdje se raspravljalo o fiziologiji i o tome kako očev adrenalin usporava porod kod žene. Na to sam reagirala jer je ta tvrdnja smiješna.
Partnerovo ponašanje tijekom poroda je druga priča. Evo, ja sam sigurna da je MM lučio adrenalin, ali svejedno nije histerično trčao po rađaoni nego je pažnju usmjerio na mene i kako pomoći meni. To bi bila još jedna razlika između čovjeka i nekih drugih sisavaca koji slabije kontroliraju pretjerano lučenja adrenalina (npr. uspaničena mačka).
ma svaka cast Odentu ali meni ta teorija jednostavno ne drzi vodu.
Ja sam prosla dva poroda i na oba je MM bio sa mnom. I nije mi ni po cemu smetao, naprotiv bio mi je nezamjenjiva podrska i aktivno sudjelovao narocito u drugom porodu. Moje iskustvo je izuzetno pozitivno.
A kako nešto tako posve prirodno, jednostavno, prekrasno iskustvo (kako se obično na ovom forumu opisuje porod) može uopće izazvati PTSP, mentalne bolest i sl?.
prica se da moze izazvati ptsp kod onih koji nisu namijenjeni da budu na porodu, odnosno muskih.
ocev adrenalin moze usporiti porod jer ga zena osjeti, bez obzira na to sto se ne prenosi zrakom, to je bio moj point.
mislim da se ta odentova tvrdnja temelji na iskustvima neinterventnih poroda, gdje nema hekticne okoline kao u npr. nasim bolnicama. rekla bih da je u nasim bolnicama cak i muz koji pada u nesvijest dobrodosla pratnja, jer alternativa je cesto samoca, odnosno odsutnost bliskih osoba (u nepoznatom okruzenju), sto definitivno nije bas poticajna atmosfera za porod.
E pa cijelo vrijeme pokušavam objasniti da je taj point netočan.
Adrenalin na porod djeluje isključivo preko krvotoka, žene (rodilje) naravno.
Adrenalin može produžiti drugi stadij poroda jer inhibira spontane i oksitocinom potaknute kontrakcije uterusa.
Žena ne može osjetiti mužev adrenalin, može samo primjetiti njegov strah ili ponašanje koje joj u tom trenutku ne odgovara. S napomenom da se muž može ponašati "krivo" ne samo zbog adrenalina, već zato jer jednostavno nije spreman za taj događaj. Valjda zato i postoje obavezni tečajevi za očeve na porodu, da ih se barem malo pripremi za porod.
I opet, ženin porod puno učinkovitije može usporiti hrpa postova s horor opisima hrvatskih rodilišta. Ja sam prije prvog poroda ovaj pdf uredno zaobilazila (istina, informacije o porodu skupljala sam, između ostalog, i s Rodinog portala i bile su mi vrlo korisne), nisam ni u RL željela slušati nikakve ružne priče o porodu, MM i ja smo prošli tečaj, došla sam u rodilište bez ikakvih predrasuda i rodila bez ikakvih problema.
Moj prvi porod je usporilo totalno nepoznavanje i neocekivanje horrora hrvatskih rodilista, tako da eto sad imamo dva primjera, moj i tvoj. A istina je vjerojatno negdje izmedju.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
