Prvo, relativan je pojam: imati PUNO igracaka - svakome "puno" oznacava nesto drugo.
No, evo, ja cu rec iz svog aspekta.

Kad sam bila trudna bila sam najveci protivnik igrackama, misleci kako ce moje dijete imati najvise tri igracke, jer hocu da mu se masta razvija... Al, eto, upala sam u svoju klopku
Ne kupimo mu igracke svaki puta kada idemo van (ajde, barem nesto), ali ih ima 10x vise od moje zacrtane brojke u trudnoci. A sad mu jos i ide rodjendan, i vec znam da ce ih dobiti jos hrpu.
No, sada vec mislim kako sam malo pretjerala -
neke igracke i sluze za razvijanje inteligencije, osjecaja kojeg beba izgradjuje o svijetu oko sebe. Recimo, prije kojih mjesec-dva je otkrio da ako pritisne gumbic na nekom volanu koji svira, cut ce muziku. Otkrio je uzrok-posljedicu. I sada to povezuje sa svim ostalim stvarima koje imaju tipke i cudi se kada daljinski ne proizvodi zvukove
Jedino ne volim kada ode u svoju sobu i uzme jednu igracku, malo ju pogleda i stavi sa strane (maltene baci), uzme drugu i tako dok ne dodje do necega sto nije igracka i sto covjek ne bi pomislio da ce mu biti zanimljivo
Tako da cu se truditi da ne bagatelizira cinjenicu sto ima igracke, i pokusati mu ukazati da se i s jednom moze jako lijepo zaigrati, jer to su bili razlozi zbog kojih nisam htjela da ih ima puno.
Ali kada vidim da se voli s njima poigrat, pogotovo s auticima , uopce mi nije zao da ih ima vise od 3 ako se nauci to cijeniti.

A, kada vidim da mu je nesto dosadno rotiram igracke - uzmem neke koje stavim sa strane na tjedan dana pa mu ih onda dam i ispada kao da uvijek dobiva nove, pa su mu puno zanimljivije

A, raspisah se ja....