Peterlin, ovo sam sve prošla s njom. Baš taj članak sam joj pokazala neki dan.
Mene zanima kako da joj pomognem da se nosi s pritiskom prijatelja da napravi profil. Ne bih da se izdvaja, a bome ne bih ni da ima profil prije 13., 14. godine.
Peterlin, ovo sam sve prošla s njom. Baš taj članak sam joj pokazala neki dan.
Mene zanima kako da joj pomognem da se nosi s pritiskom prijatelja da napravi profil. Ne bih da se izdvaja, a bome ne bih ni da ima profil prije 13., 14. godine.
oš reć da bi bila i hebena i poštena
bojim se da ne ide to baš tako.
meni, korisnici foruma i društvenih mreža, se ne sviđaju takve restrikcije, nema fejsa do 14 godine.
pa prije je to fora za njih nego za nas.
svako ima svoje razloge, kužim peterlin i tebe, al osobno, ne vidim tu takvu dramu.
ovaj članak iz jutarnjeg je super.
trebaju biti svjesni što se sve može desiti, trebaju znati da svoje podatke ne smiju davati na net (ne mislim tu toliko na fejs, više na ono s čime se ja susrećem, igranje online igrica i četanje preko skajpa uz put), al ono što je najvažnije, trebaju biti toliko slobodni da nam bez beda sve mogu reći.
i još nešto. a to vidim kao najveću opasnost fejsa. lako što će dobiti ovakve slike u inbox. to se rijetko dešava, a ako se desi, kako piše u članku, zna se daljnji postupak. osobno, to mi ne predstavlja pravu opasnost. to mi je kao što me mama plašila da će mi neko usut drogu u čašu u disku. a pojma nije imala kako to izgleda kad si vani, u životu, po noći, i da nema baš tih koji besplatno drogu dijele
ono što ja vidim kao lošu stranu, jako lošu stranu fejsa, je preslika tinejđerskog ponašanja, da se razumijemo, i našeg tinejđerskog ponašanja, na net. dakle, sva ona ogovaranja, postojanje školskih "faca", ko je ljepši, ko je popularniji, na internet.
bilo je svega toga i u naše vrijeme. i onda smo imali popularne dečke i cure, najljepše i najpametnije, i one druge, i one kojima su se rugali radi debljine, naočala, we.
no, čini mi se da na netu ima to sve drugu težinu. ostaje.
možda sam u krivu, možda imaju istu težinu, al na to sam užasno osjetljiva. radar imam za takva ponašanja. jednom sam im prijavila grupu fejsu i odmah su je, šta jes jes, ukinuli. grupa je bila (ne od mog j, ali od jednog dečka iz osmog razreda) - tko misli da je ta i ta debela, nek se uključi u grupu.
sad su im fore statusi od kojih isto dobijem ospice - lajkaj mi status i u inbox ti ocjenim izgled.
interesantno mi je jedino što, ne da me ne skidaju s frend liste, nego sam od tih mulaca dobila i zahtjev za prijateljstvo.
i sad mi je pun zid tih njihovih pi*darija koje me samo nerviraju.
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 21.03.2013. at 11:07
ja sam uspijela svoju uvjeriti u to da treba pricekati dok bude 13. to sam objasnila zakonm, nije bas bila odusevljena, ali razumijela je.
moj drugi argument je uvijek, da joj kazem, da postoje neka eticka nacela i neki vrijednosni sustav koji ja zastupam, te da ne mogu drugacije, nego tako.
to obicno funkcionira.
napunila je 13, sto zanci da sad smije i moze. na srecu je sad malo na to zaboravila, jer bih ja htjela da malo proucim literaturu(streberica), a nikako da stignem, odnosno ne znam da li i postoji neki pametni prirucnik sa savjetima na sto treba obratiti paznju i slicno.
e sad sto s pritiskom vrsnjaka, to je malo kompliciranije.
kod nas nije bio neki problem, jer ih je vecina njih ima i skyp i what's up, pa se ona s tim sluzi.
ne znam da li je vama tako nesto opcija.
muka u svemu tome jest sto cu i ja morati pristupiti facebooku.
druga muka, je sto se ja bojim da facebook uzasno jede vrijeme, te da se je djeci jako tesko kontrolirati, da ne pocnu previse visiti na njemu.
I moji su čekali, do 13. rođendana mlađeg sina. Starijeg baš nije nešto zanimalo, ali kad se mlađi ugurao na to, odmah su se registrirali i stariji sin i muž (ovo je bio uvjet - obojica su ga morala imati među prijateljima, da vidi što se zbiva).
Interes je brzo ohanuo. Oni taj fb i whatsapp koriste kao servis za razmjenu informacija (imaju razredne grupe, imaju grupu glazbenog kampa) i zapravo koriste to tematski. Bojala sam se da će pojesti puno više vremena, ali nekako nije. Možda zato jer nemam žensku djecu, a ovi moji muški nisu baš nešto od chata.
Inače, dok su još bili mali i igrali onog Traviana, znali su se dopisivati i povezati s nekim čudnim likovima, pa smo to na brzinu odrezali i objasnili zašto to nije dobro.
Meni je veći problem kod mlađeg sina njegov (i inače) potpun nedostatak osjećaja za vrijeme, pa se on zna potpuno izgubiti - ode samo malo predahnuti od zadaća, a to potraje 2 sata ako nas nema doma da ga skinemo s mobitela ili računala. Zbog toga je trenutno sva elektronika u mojoj sobi do određenog roka, a nakon toga ćemo vidjeti. Korištenje ekrana (uglavnom filmići i igrice, fb ne toliko) za ovakvu djecu koja imaju neku ovisničku komponentu u karakteru ili su "na oblaku" što se tiče vremena je izrazito kontraproduktivno. Kod nas je pravilo da ne smije ništa od toga koristiti dok ne odradi sve-sve-sve za školu, ali ako ja izađem iz kuće, on ne može odoljeti. E, to je problem. Vrijeme ode u kupus, a onda se to i te kako vidi na školskom uspjehu.
S druge strane, meni je cilj naučiti djecu kako da s tim izađu na kraj i kad im ja ne budem kvocala.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 23.02.2016. at 09:28