Ni ja se tu ne vodim idejom moguce opasnosti i loših kontakata, nego mi je nebulozno da mi dijete kuca poruke ekipi s kojom je po cijeli dan u skoli, a poslije i u igri. Ne svidja mi se da dane provodi pred ekranom niti vidim neku intelektualnu korist koju bi mogao imati od facebooka. Da ne govorim da mi je to pretvaranje opipljivog i stvarnog u virtualno u zescem neskladu sa zivotnom filozofijom.

Prihvacam da ljudi imaju potrebu na takav nacin komunicirati s ljudima koji im nisu blizu, da mogu naci neku ekipu koju su prateci svoj zivotni put izgubili, da se mogu uostalom pretvoriti u "covjeka-kosilicu" ako bas to zele, ali ne prihvacam da to moze vrijediti i za zaigrano desetogodisnje dijete.