Moj sin, o kojem je ovdje riječ, je na računalu počeo raditi s tri godine, ali sadržaj njegovog rada smo uvelike birali mi roditelji. Kad se postavlja pitanje koliko i što djeci dopustiti na računalu ne radi se tu o ograničavanju upoznavanja novih tehnologija ni spoznaja nego o nalaženju mjere u tome, što je apsolutno neophodno. Uopće se ne slažem da nekontrolirano i neograničeno ubijanje vremena na kojekakvim kompjutorskim i internetskim prostorima potiče zainteresiranost i učenje, za razliku od situacija u kojima je to pod kontrolom. Ja jesam pustila sina na fb ali to ne znači da sam ispustila kontrolu.

Drugo, navikavanje na nove tehnologije nema veze s dobnim skupinama nego s voljom i potrebom za tim. Ja nisam odrastala uz računala i internet, pa svejedno danas znam jako puno o svemu tome i računalo mi je osnovno sredstvo rada (nisam informatičar). Još je bolji primjer moj tata koji je u starijoj dobi ušao ne samo u tajne korištenje informatičke tehnologije nego i puno dublje (nije informatičar). Otvorenost prema novom, zainteresiranost i želja za učenjem nisu dobne nego osobne značajke.

I na kraju, ima života i izvan računalnih sfera. 8)