Kao prvo, nije on postavljao silke na FB, već ja, i to prvenstveno slike njihovog razreda sa jednotjednog izleta u Crikvenicu i sa njegovog rođendana na kojem je bilo pola razreda. Znači, fotke su sasvim bezazlene, prikazuju veselu djecu u pravom dječjem zanosu i igri, a komentari kreću sa: "Gle kak ovaj izgleda", "Tu ta-i-ta izgleda ko...", pa se razviju u vrijeđanje i vokabular kojeg ni u najgorem scenariju ne možete zamisliti, a svi su klinci iz istog razreda... Slično se dogodilo i njegovoj prijateljici koja je najavila cijelom razredu fotografiranje, uslikao ih je (i to zajedno s razrednicom) njezin tata, pa su isto komentari bili "xy izgleda ko vještica", "xy je debela", "kaj se kretenizirate", "ti si glup" i sl.
Postavljanje tih fotografija nije bilo s naše strane uopće namijenjeno masovnoj potvrdi ili simpatiziranju, već kao i što sama doma gledaš svoje foto-albume, da se prisjete nekih događaja, da ostatak razreda vidi kak je bilo na nekom događaju i sl.
Moram priznati da me je opis te divne zemlje Nizozemske ohrabrio, jer uopće nemam želju mijenjati prebivalište, već dapače, tek sad vidim da moje kupovanje knjiga nije bilo bez razloga, da uporno vježbanje matematike svaki dan ima smisla, i da su sinovljeve početne muke sa sviranjem gitare ipak dale svoj zadovoljavajuć rezultat. A u slobodno vrijeme ipak - uči. FB je ostavio za stalno, jer mu nije više zanimljiv.