Moja ima 15 i osim škole, psa i konja ne zanima ju ništa drugo.
Potpisujem žutu.
A inače, pričajte. Puno pričajte.
Ja nisam za oduzimanje mobitela.
Povjerenje prije svega.
Ne kontroliram ju u ničemu.
Jednostavno joj vjerujem.
A zna sve.
Ništa joj ne branim.
Ne znam jel' gledala ikad kakav porno sadržaj, ali zna da to postoji.
Evo jedan friški primjer o povjerenju:
Došao je suprugu mail od e dnevnika da je izostala s nastave.
I kako on nije pročitao mail do kraja pomislio je da se radi o prošlom utorku kad je naša kći propustila prvi sat jer je bila na kontrolnom snimanju u bolnici.
Meni je rekla da ne moram ništa mailati razredniku jer ju nije profesorica iz likovnog zapisala.
I ja sam ju poslušala.
Sad je suprug zaključio da se radi o tom satu, no čitam ja mail kad piše četvrtak, 7. Sat, fizika i sjetim se da je tada bila na natjecanju iz biologije.
I ni sekunde nisam posumnjala.
Poslije kad sam ju pitala ispalo je da sam u pravu i da je razrednik to već opravdao, a taj mail dolazi automatski i slobodno ga zanemarim.
Hoću reći: treba im vjerovati.
Nemoj se bojati.
Svi mi strepimo nad svojom djecom, ali treba ih pustiti.
Bar malo.
I puuuno razgovarati.





Odgovori s citatom