Dakle - e pa meni nije tako.
A ne -e pa meni je nije tako.
Ostale tipfelere ću zanemarit.
 |
|||
|
|
|||
Dakle - e pa meni nije tako.
A ne -e pa meni je nije tako
Ostale tipfelere ću zanemarit.
Nemam vrijeme za sebe.
Fakat - nemam.
:shock: :/
Prestrašno.
Xčokolada prvotno napisa
Bolesna sam ako ne pronađem svaki dan bar pola sata za sebe - ne mora to biti izlazak, dosta mi je i ako mogu malo pobjeći na net, prolistati nešto, zatvorit se u banju i depilirati, stavit djetetu crtić dok nešto napravim za sebe. "Izlaske" obavljam prije i poslije posla (blaženo radno vrijeme!), tu spada i frizer, listanje knjiga i gledanje CDova, virenje u dućane. Fale mi povremeni večernji izlasci u kazalište, koncerte, kino...ali znam da će se i to vratiti kroz hm...par godinaptimist:
Mislim da je jednako naporno svim majkama, i onima koje rade i onima koje su doma, stvar je osobnog izbora. Osim što imam osjećaj, možda se varam, jest to da se majke koje su doma mogu više i bolje posvetiti djeci, mogu im se više dati, za razliku od mene, kad dođem doma s posla, dok se razbacam po kući, po kuhinji i gdje sve ne, jednostavno nemam toliko energije za nju, trudim se, stvarno se trudim, al je teško. Evo to mi je jedino žao. Ali i da mogu birati, ne bih izabrala biti samo doma. Potreban mi je jako taj odmak. Koliko god naporno i teško bilo.
Slažem se s Vartex, i da dodam, mene ne dočeka uredna kuća kad dođem doma. Tako da za mene ona postavka da se kuća manje prlja dok smo na poslu ne vrijedi.Kao što sam i rekla moje dijete i djecu od brata (dvoje), čuva moja mama, dosta vremena provode u mojem stanu.
Evo sad sam došla doma, preuzela malog, uspavala ga, ručak sam skuhala jučer na večer, ali cijeli stan je pun razbacanih igračaka, ostaci od doručka su na stolu, .... i kraj toga opet surfam.
Sad imam 10 minuta samo za sebe.
Naporno je bit cijele dane doma ako si smotana domaćica ko ja. Ja imam još puno prostora za rast 8) i kuća jednostavno nije od početka vođena čeličnom i mudrom ženskom rukom i dok ja hvatam korak druge neke stvari se raspadnu i tako. To je taj fizikalni dio. I da to mogu nekako umanjit, količinu tog rada i truda i vremena na to - uh, ja bih bila najsretnija na svijetu. Al ne mogu, pa sam jopet zadovoljna tako kako je.
A za ovo - da je potreban svakodnevni višesatni odmak od djece (od kuće razumijem- al mi je dosta ovih mojih par puta tjedno da malo landram) - to ne razumijem, stvarno. Baš sam meka srca na djecu!
Je da su žute minute stvarno iscjeđujće (postavila sam još jedan topic o sinu koji grize kad ga odvodim s igre i tako...), ali fakat ne u razini da bih si tovarila na leđa putovanje na posao, posao, povratak s posla i sve ono što ide uz takav life-style.
Zapravo, što si više s djecom, to je lakše, mirnije, to su oni sigurniji, zadovoljniji i sve je super. Većinom mi je s djecom divno i što sam više s njima to više i želim biti (uz one moje izlaske, naravno)...
Jedino mi je žao što ne znam brzo i bez suvišnog duševnog naprezanja odradit kućanske poslove i bit više s djecom na podu. Al valjda se i to uči s godinama...
Meni je nekako tužno čut da majke žele ić od djece da se odmore - i to ne sat-dva, nego po osam sati (plus putovanje ovo ono...)... pa nisu ta djeca tako naporna kako se priča
Slazem se da je svima potrebno 5 minuta mira dnevno, ali meni treba bas toliko - 5 minuta i to uglavnom iskoristim s vecernjom kupkom i dobrom knjigom, traje nekih 20ak minuta i nakon toga sam ko nova. Koliko god mi zna biti tesko uskladiti obveze s djecom toliko sam ipak najsretnija kada su sa mnom tako da sam zapravo stalno s njima i meni super, tako imam neki dusevni mir, a da sam negdje vani bez njih mozda bi imala mira, ali zasigurno ne dusevnog jer bih stalno mislila na njih...
Zezaš se, jelda? Ili si stvarno pohvatala da zaposlene majke s ovog topica (ili samo jedna od njih ili njih nekoliko) idu na 8-satni posao da bi se odmorile od djece, a ne zato jer moraju ili žele raditi??
Meni je nekako tužno čut da majke žele ić od djece da se odmore - i to ne sat-dva, nego po osam sati (plus putovanje ovo ono...)... pa nisu ta djeca tako naporna kako se priča
Ne mogu vjerovati da si ovo napisala...Meni je nekako tužno čut da majke žele ić od djece da se odmore - i to ne sat-dva, nego po osam sati (plus putovanje ovo ono...)... pa nisu ta djeca tako naporna kako se priča
Ma naravno Ifigenija, samo ti ostani doma i nemoj niti pomišljati da radiš. Ti si bolja i uzvišenija osoba od svih zaposlenih mama. Samo ostani dokona domaćica i piši ovakve pametne postove.Meni je nekako tužno čut da majke žele ić od djece da se odmore - i to ne sat-dva, nego po osam sati (plus putovanje ovo ono...)... pa nisu ta djeca tako naporna kako se priča
Ispričavam se. Čim sam ustala od kompa shvatila sam da sam bezveze sročila što sam htjela reći i pretpostavila sam ovakav odgovor.
Htjela sam reć da djeca nisu grozna koliko se o njima priča
Ma, pustite me.. imam temperaturu i očito nisam sva svoja...
Očito..vrlo uvredljiva izjava...
Pa lezi, ženo. Odmori.
Ja sam isto razmišljala kod povratka na posao, da li bi išla ili ne. Pa sam odlučila, joj pa da, djeca su jako naporna, idem ipak raditi da se 8 sati odmorim, a još me je zaribalo što mi je posao blizu, pa se ne mogu odmarati za vrijeme putovanja.Zezaš se, jelda? Ili si stvarno pohvatala da zaposlene majke s ovog topica (ili samo jedna od njih ili njih nekoliko) idu na 8-satni posao da bi se odmorile od djece, a ne zato jer moraju ili žele raditi??
Meni je nekako tužno čut da majke žele ić od djece da se odmore - i to ne sat-dva, nego po osam sati (plus putovanje ovo ono...)... pa nisu ta djeca tako naporna kako se priča
Ifi, uz dužno poštovanje, stvarno nekad bubneš glupost. Kolika ti je temperatura 42?
Pa da, to si rekla, dvaput.Htjela sam reć da djeca nisu grozna koliko se o njima priča
Jedino razlog nije baš jasan. :?
Ifi, daj malo prosurfaj po svojim temama, pročitaj svoje postove.Meni je nekako tužno čut da majke žele ić od djece da se odmore - i to ne sat-dva, nego po osam sati (plus putovanje ovo ono...)... pa nisu ta djeca tako naporna kako se priča
A onda malo razmisli.
Razmisli kakvom se to točno želiš prikazati.
Jer meni je slika sve čudnija.
Izgasi kompjuter i sve ćeš stići
Ajde nemojte je sad napadati bezveze, izrazila se krivo, nemojte sad još tri stranice vrijeđanja ifigenije. Ispričala se žena, ne treba pravit cirkus od svega
e pa ifi fakat si ga pretjerala. obicno se neraspravljam ne samo na forumu vec i u zivotu previse, ali ovaj put mislim da si dosta ljudi na ovom forumu povrijedila.
da mi idemo 8 sati na posao da budemo odvojeni od svojih klinaca :? , jer nam je fakat naporno biti s njima 24 sata.
da prosli petak sam se digla u 4.30 da bi klincima ispekla za vrtic sve za dane kruha i onda sam otisla od kuce oko 6.45 da se odmorim od njih. pa sam ga pokupila 16.10 odmorna i puna elana za igru. taj tjedan teta igralica je bila doma. i onda sam se jadala sto su otisli spavati oko 20.30, jer mogli su bar oko 20.00 da stignem sve pospremiti po kuhinji od jutarnjeg nereda. i da ulovim jos koji sat za sebe.
inace imas duhovitih postove, koje je cesto zanimljivo citati, ali ili ti nisi s nogama na zemlji ili smo svi mi drugi iz nekog drugog svemira.
sjeti se samo price o urednosti, pa o tuljanu...... ma ima ih.
mozda trazis sebe, mozda trazis kako se organizirati u zivotu s klincima i doma, mozda trazis kako poboljsati odnose s TM, ali sve to ti ne daje za pravo da druge omalovazavas i podcjenjujes.
slazem se trina da se ispricala
ali onda nije trebala dodati u istom postu i ovo
jer mene je ovo fakat bi okidac za prethodni postHtjela sam reć da djeca nisu grozna koliko se o njima priča
prvo se isprica a onda ga doda :/
nadam se da je sve to samo posljedica ovoga
Ifigenija, ako otvaraš temu u kojoj je problem odlazak u park, temu u kojoj je problem što ti dijete šizi pri odlasku od susjede, temu u kojoj priželjkuješ da ti se djeca u tišini motaju negdje u blizini ne tražeći ništa od tebe...onda ti je valjda jasno da bavljenje djecom (kućanski poslovi izuzeti u potpunosti) zahtijeva angažman na puno razina. Pa nemoj dijeliti (apsurdne) lekcije kad netko drugi zaključi isto.
Kako ono veli narodna poslovica - svak' se češe gdje ga svrbi
Ja se još jednom moram ispričati. Prenijela sam neke diskusije s živim ženama ovdje, van konteksta, besmisleno, glupo i užasno mi je žao.
Vertex me podsjetila na neke diskusije (bezazlene i prijateljske, iako to ovdje nema baš taj ton) u rl-u, i onda sam odgovorila nešto što nema veze s ovom temom.
Cure, naravno da nisam mislila to što sam rekla, i totalno sam fulala diskusiju ovdje.
Fakat se ispričavam!
Što hoću reći? Počelo je s pitanjem koliko idete van samo za sebe. I o tome sam htjela. I onda sam zaključila da one žene koje rade (kao što sam i sama radila, i možda ću i opet na taj način ići raditi, sad radim od doma) više žele obitelj jer su imale odmak, one koje ne idu raditi očito trebaju više - jer isto trebaju odmak. I isto tako nije svakome isto. A ja uživam kad mogu otić na par sati van i luftat mozak, i to je sve što se ima za reć.
Ovo ostalo baljezganje je van konteksta, i ne ide nikoga na forumu.
Isprika prihvaćena, što se mene tiče.
X
no, dobro.
mislim da nema potrebe da sada svaka poimence prihvaća ili odbija ispriku.
nastavite diskusiju...
Ali treba razlikovati "odmak" koji se sastoji u (često napornom, stresnom, užurbanom, preopterećujućem) radu i privređivanju i odmak koji dolazi u obliku kazališta, opere, izložbe ili barem listanja Glorije uz pivu (referiram se na prvi post).
Ipak to nisu jednakovrijedni odmaci, ni na kojoj razini (osim na jednoj jedinoj razini tjelesne odvojenosti od obitelji), pa ih je apsurdno dovoditi u ovakvu vrstu veze.
eh, ja sam babyboysina susjeda :/
hm, ne bih se baš s ovim složila.
i mislim, iz osobnog iskustva, da je taj odmak u obliku listanja glorije stvarno potrebniji ženama koje su cijeli dan s djecom.
uzimajući u obzir da posao koji radim volim, što ne znači da koji put nije stresan i naporan, ali nije ni da radim u rudniku baš, ja sam stvarno imala veću potrebu naći se s prijateljicama na kavi dok sam bila na porodiljnom, nego što to imam sad kad radim.
mislim, imam i sad tu potrebu...mah, kužite što hoću reći.
Cvijeta, to je individualno. Recimo, ja imam veće društvene potrebe kad radim, nego kad sam s djecom kod kuće (a bila sam duže od godine dana po djetetu). Različiti smo i vrlo je nezahvalno donositi opće zaključke poput "ženama koje su kod kuće više treba..." ili "ženama koje rade potrebnije je..."
Bez obzira na međusobne razlike, i grupne i individualne, i dalje smatram da je odlazak na posao "odmak" pod vrlo debelim navodnicima u odnosu na odmak koji ti omogućava da opušteno uživaš u kazališnoj predstavi.
Ti odmaci nisu ni kvalitativno ni kvantitativno jednaki.
Zašto umjesto dva sata provedenih u kazalištu i pića nakon predstave kao odmak ne bi bio izabran trosatni rad izvan kuće? Mislim, kad već razonodu i rad promatramo kao ravnopravne odmake. (
Sve se u teoriji može relativizirati, ali postoji i granica kad relativiziranje postane, jednostavno rečeno, neukusno.
je, ipak dobro zboriš
8)
Moj muž bi prije išao radit neg čitati gloriju uz pivu u kafiću... eto, on pobija tu teoriju...
Jooj, kud li ode ova tema...
Evo mene danas doma s djetetom (crijevna viroza) i baš si mislim da li bih radije bila na poslu ili se "odmarala" doma. Mhm, ne samo da je to individualno, nego se i ja ne osjećam u svakoj situaciji individualno. Trenutno bih radije bila na poslu. Nema veze, bit ću sutra.
Isprobala sam sve, slično kako je i yaya napisala i iz tih cipela. Posao nikad nisam smatrala bijegom od djece i obveza, ali mi je svojevremeno bilo stvarno dosta da sam nakon 2 porodiljna u komadu jedva dočekala posao (donijelo je to i brzo otrežnjenje, ali to je druga priča)
Zasićenje znam osjetiti i na poslu (naročito pred godišnji, pa čak i petkom
Ono što je mene spašavalo, a i danas je tako, je stremljenje DOBROJ ORGANIZACIJI. Ne kažem da sam potpuno zadovoljna, ali ide... Zna se koje su nam obveze (posao, djeca, stariji članovi obitelji...), zna se koje su nam mogućnosti uz razna financijska i vremenska ograničenja (teta čuvalica, dani godišnjega i slično) i u sklopu toga se mm i ja snalazimo kako znamo... Za mene to znači 2xtjedno yoga, za njega otprilike ista količina vremena koju potroši na svoje želje i aktivnosti koje ga opuštaju, a ostane još dosta i za sve drugo...
Davno sam primijetila da mi je potreban predah/odmak kad se dugo bavim istim stvarima (bio to posao, vrt, kkuhinja... svejedno) ali ako je sve to dobro umreženo, frustracija se može svesti na minimum.
Istina, to u OVOM trenutku znači da već duuuugo nismo bili na nekom koncertu (ali si priuštimo izložbe, jer za njih možemo birati vrijeme), da od obilaska rodbine često napravimo izlete itd.
A kad pomislim jesam li u čemu prikraćena, sjetim se muževe priče o njegovoj baki (umrla prije nekih 15 godina) kojoj se u 94 godine života nije ispunila želja da vidi more. Pa si ipak priuštim stvari do kojih mi je stalo da mi poslije ne bude krivo...
A da sam danas na poslu recimo i netko gleda sa strane - sjedila bih zavaljena u nekakvu finu foteljicu i razgovarala s kolegama, puno bi se smijali i zabavljali, onda bih sjela za telefon i brbljala, nešto zapisivala pa bih nešto pisala po kompu, pa bih nešto šarala po papiru, otišla na kavu s klijenticom, pokazivala joj nekakve slike, pa bih obišla kolege s početka priče i malo gledala što su oni napravili, komentirala to s njima...taj netko bi me pitao što je tu zahtjevno, ali nikad to ne bih očekivala od kolege koji radi isti posao (samo recimo u drugom dobu dana) jer bi on trebao znati da je zahtjevno. Tako me iznenadilo da me ti pitaš što ima zahtjevno u bivanju s djetetom. Uzmi za primjer samo ovaj forum krcat temama o tome kako mu staviti kapu, kako se nositi sa ispadom bjesa, kako ga nagovoriti na izlazak u park, kako ga spriječiti da izleti pod auto, kako ga uspavati, što mu sve pripremiti za jelo, kako postići da to i pojede, s čime ga zabaviti, što ga učiti... A ne mislim niti da je igra zato što je zabavna nezahtjevna. Nije da ti mora bit loše da bi se nešto zvalo posao.
Nikako ne uspjevam shvatiti zašto se moje inzistiranje na tome da žena koja je doma s djetetom nema 8-10 sati više vremena, tumači kao izjavu da je onima koje rade super lako. O tome kome je teže ili lakše mi je bespredmetno raspravljati jer svakome je kako mu je. Imamo različite poslove, različitu djecu, broj djece, kvadrate stane, i mi smo različite. Meni bi osobno bilo puno teže da sada radim. Odlučila sam ostati doma dok B ne navrši 3 i to je moj izbor. Iduće godine idem raditi i ne mislim da će mi biti lako. Ali ne mislim niti da ću imati 8-10 sati manje vremena za sebe.pa da, u percepciji nekih je posao čista razonoda na koju čovjek ide samo zato da bi se odmorio i razgovarao o 'odraslim' temama
nisam ga doživljavala tako do sada, iskreno..
a da ne spominjem veselja kad se s tog posla čiste uživancije čovjek probija doma kroz zakrčene ulice, a svaki zastoj uzrokuje omanji slom živaca - ja trubim na semaforu, a moje zlato rida u vrtiću jer je ostalo zadnje..
pa onda iz vrtića do dućana, dokupit stvari za ručak koji se, vidi vraga, sam nije skuhao, a i posao koji jest čisto uživanje i odmor, ipak ne dozvoljava da se kupuje za vrijeme radnog vremena (da se ne spominju rokovi, panika, nervoza, mobbing i sl.)
a zlato koje nije vidjelu mamu cijeli dan vješa se za noge i traži pažnju dok majka koja samo što je skinula sako kreće u boj po kuhinji
nakon što takva ista mama odradi svoju porciju lego kockica, čovječa ne ljuti se i slično, predvečer simultano usisava i vješa veš dok se junior tušira, a nakon svega pegla (vidi, i rimuje se)
zbilja, da mi posao nije takva uživancija i odmor, zapitala bi se ...
Ja sam gore već napisla da sam u prednosti jer dio kućanskih poslova odradim usput pa mi manje navečer ostane. Ali to je puno manje nego misliš jer dvogodišnjak nema vremena sudjelovati u ničemu duže od 15 minuta, niti se duže od toga zabaviti sam. Dovoljno je to što nam pripremam obroke koje jedemo dok smo doma. Spava u prosjeku 1 sat pa za to vrijeme skuham ručak (koji dijelom pripremim navečer jer mi je premalo vremena). Pospremam u hodu, ono što razbacamo, operem i stavim sušiti turu veša, posložimo skupa ono što ne peglam, obiršemo prašinu i usisamo dvije prostorije. Razlika je jer bi me da radim apsolutno sve čekalo, ali moraš se složiti da mi baš ne ostane 8-10 sati više. Ostala sam doma da se posvetim njemu, a ne da radim po kući kako bih navečer odmarala. Da ga netko drugi čuva, također bi mu se posvetio, a ne glancao okolo.
Bespredmento je raspravljati kome je lakse a kome teze, jer je nekima puno lakse, a nekima puno teze, i tocka. A kada pocnes opet raditi puno radno vrijeme, jedva cekam da se javis. Jer mislis krivo.Nikako ne uspjevam shvatiti zašto se moje inzistiranje na tome da žena koja je doma s djetetom nema 8-10 sati više vremena, tumači kao izjavu da je onima koje rade super lako. O tome kome je teže ili lakše mi je bespredmetno raspravljati jer svakome je kako mu je. Imamo različite poslove, različitu djecu, broj djece, kvadrate stane, i mi smo različite. Meni bi osobno bilo puno teže da sada radim. Odlučila sam ostati doma dok B ne navrši 3 i to je moj izbor. Iduće godine idem raditi i ne mislim da će mi biti lako. Ali ne mislim niti da ću imati 8-10 sati manje vremena za sebe.pa da, u percepciji nekih je posao čista razonoda na koju čovjek ide samo zato da bi se odmorio i razgovarao o 'odraslim' temama
nisam ga doživljavala tako do sada, iskreno..
a da ne spominjem veselja kad se s tog posla čiste uživancije čovjek probija doma kroz zakrčene ulice, a svaki zastoj uzrokuje omanji slom živaca - ja trubim na semaforu, a moje zlato rida u vrtiću jer je ostalo zadnje..
pa onda iz vrtića do dućana, dokupit stvari za ručak koji se, vidi vraga, sam nije skuhao, a i posao koji jest čisto uživanje i odmor, ipak ne dozvoljava da se kupuje za vrijeme radnog vremena (da se ne spominju rokovi, panika, nervoza, mobbing i sl.)
a zlato koje nije vidjelu mamu cijeli dan vješa se za noge i traži pažnju dok majka koja samo što je skinula sako kreće u boj po kuhinji
nakon što takva ista mama odradi svoju porciju lego kockica, čovječa ne ljuti se i slično, predvečer simultano usisava i vješa veš dok se junior tušira, a nakon svega pegla (vidi, i rimuje se)
zbilja, da mi posao nije takva uživancija i odmor, zapitala bi se ...
Nisam ja tvrdila da majkama koje su doma imaju 8 ili 10 sati više za sebe...ali moraš priznati da ipak imaju više vremena od zaposlenih majki...Bila sam i sama doma do djetetove 3. godine i znam kako mi je bilo tada a kako mi je sad...pa iako mi je radno vrijeme 7 a ne 8 sati i taj sat kojeg sam nam poklonila stvarno zlata vrijedi.... opet sam razapeta oko 100 stvari koje me čekaju doma...Ja sam gore već napisla da sam u prednosti jer dio kućanskih poslova odradim usput pa mi manje navečer ostane. Ali to je puno manje nego misliš
Još jednom da probam - priznajem (niti sam ikad tvrdila drukčije) da imam više vremena, nego što bih imala da radim. Priznajem (niti sam ikad tvrdila drukčije) da bi meni bilo teže da radim i očekujem da će mi biti teže kad počnem raditi i razumijem da je teško balansirati između posla i obitelji i biti razapeta na 100 strana. Ali se iskreno nadam da zbog toga nikad neću postati toliko ogorčena da ću tvrditi da onaj koji je za to vrijeme s djetetom odmara. Da yaya, nisi ti govorila o 8-10 sati mog odmora (a to je ono što me smeta), govorila je Deaedi, i ostaje pri tome, a ja sam naivno mislila da će reći da nije mislila baš tako.
Gdje sam rekla da se odmara? Rekla sam da ima 8-10 vise vremena. A kako ce ga tko upotrijebiti, ovisi o osobi: netko ce kuhati 5 obroka, netko 1, netko ce usisavati 1x dnevno, netko 1 tjedno, netko gleda TV, netko se igra s djetetom...ali tih 8-10 nije nestalo u vakumu.
mislim da sam procitala na nekom starom topiku da je Deaedi napisala da se ona stvarno jest odmarala kad je bila doma sa djetetom. to i ja recimo mogu reci kad sam bila sama sa f, da mi je bilo lako. ali onda je dosla k, a s njom bi bilo dovoljno tesko i da mi je jedina, a kamoli ovako, kad sam sama s njih dvoje. dosta ovisi i o djetetu.
Mene i dalje zanima kamo ode onih 8-10h koje provedemo radeci van kuce i onda jos po kuci. Zivo me zanima sta se radi doma 10h? Ako uzmemo pretpostavku da je u oba slucaja je kuca pospremljena, rucak skuhan.
To me zanima mikka i u slucaju zaposlene mame sa 2 djece-broj djece je potpuno irelevantan, ovdje govorimo o 8-10h radnog vremena van kuce.
Meni je bilo puno napornije s jednim djetetom nego s dvoje.
:?
(Ne zezam i ne provociram.
I meni isto.Meni je bilo puno napornije s jednim djetetom nego s dvoje.
Nije to 8 do 10 sati, ode tu i cca 3 sata na spavanje.
Ovo isto nije provokacija, ali ako si doma ne dižeš se obično u 6.
Nije to 8 do 10 sati, ode tu i cca 3 sata na spavanje.
Ovo isto nije provokacija, ali ako si doma ne dižeš se obično u 6.
Sori ako sam zazvučala cinično, pretpostavila sam da se šališ, samo sam malo podcrtala point.
U stvari sam htjela ozbiljno razmišljati kako sam provodila vrijeme s djetetom dok nisam radila.
Krenula sam naravno "od jutra", pa mi se više nije činilo naporno čim sam se sjetila da sam se dosta kasnije dizala.
Htjela sam reči da je večina dana s djetetom stvarno bila uživancija, ali bilo je i napornih, naravno ako je bio bolestan, ili ako je bio u nekoj "fazi". Nakon takvih dana stvarno sam vapila za "svojih sat vremena". Tako da mogu razumjeti da je ponekad stvarno naporno brinuti za dijete.
Imam jedno dijete, ali velik dio vremena sa mnom provode i bratova djeca, ako sam doma. Tako da dobar dio vremena imam troje.
Kad bih mogla birati, meni bi najdraža opcija bila 4 sata rada, ostalo doma.
Nisi mi zazvučala cinično. Tvoj odgovor sam shvatila kao "šalu na šalu".Sori ako sam zazvučala cinično, pretpostavila sam da se šališ, samo sam malo podcrtala point.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom