Veliki problem ove teme je što dobar dio sudionika stvari koje su njima osobno zahtijevne proglašava radom po nekakvim objektivnim kriterijima, dok stvarima kojim se sami ne bave umanjuju vrijednost - odnosno, tvrde da je nemaju po nekim objektivnim kriterijima.
Tako jednima broj djece postaje irelevantan. Oni koji ne rade pojma nemaju kad pričaju o poslu jer ne rade, ali oni sami itekako znaju što znači imati više djece nego što sami imaju.
Drugima je lakše s dvoje nego s jednim, pa onda više nije važna kvalitativna razlika između odgovornosti za jedan život i odgovornosti za dva života (i cijelog angažmana, tehničkog, mentalnog, fizičkog i svakog drugog), dok je kvalitativna razlika u nekim drugim stvarima bila bitna, a vlastiti doživljaj irelevantan.
Nadalje, potpuno se zanemaruju iskustva koja se ne uklapaju u tezu koju netko želi progurati.
Rad van kuće se proglašava za 8-10 sati čistog rada, što je besmislica. Jer tako je počelo, mame koje rade van kuće rade 8 do 10 sati više. U rad se, dakle, računa i prijevoz (što je meni smiješno), ali se istovremeno u rad ne računa nikakav angažman oko djece. Forumiranje s radnog mjesta isto spada u čisti rad, kao i pauze i zujanje u prazno (koje imaju svi živi, osim valjda nekih s ove teme).
Nadalje, osim što mi se negiranje rada koji je uložen u odgajanje i brigu o djeci osam do dest sati dnevno čini upravo nakardnim (al naravno, kako tu postaviti objektivne kriterije što rad jest i što nije) jednostavno ne znam što da mislim o tome da se uporno ignorira činjenica da kad je dijete u vrtiću osam sati, da tamo, samo primjerice, pojede tri obroka i da roditelj ta tri obroka ne priprema i ne čisti nakon njihove pripreme. Ne znam, možda netko kad dođe s posla ponovo djetetu napravi doručak, ručak i užinu. Također, vjerojatno raspremite sve igračke kojima se dijete moglo tokom dana igrati da biste ih mogli ponovno spremiti i za svaki slučaj isprolivate malo čaja po podu kako biste ga oprali. Usput dijete presvučete u pidžamu za dnevno spavanje i natrag u dnevnu odjeću, čisto vježbe radi, a i obavite dvije šetnje, jutarnju i popodnevnu, skupa sa spremanjem djeteta i potrepština. Naravno, ovdje sam nabrojila samo neke fizičke aspekte rada dok se boravi s djecom. Jer rekli smo, angažman oko odgoja je nepostojeći, ili, u najmanju ruku, irelevantan.
Lakše s dvoje? Je, i meni je lakše s dvoje, jer je takav moj doživljaj, jer nam je takva dinamika obitelji da su se stvari ljepše posložile otkad nas je četvero i da smo se uravnotežili na neki način. Manje posla? Naravno da je objektivno više posla. Osim posla oko odgoja (ah, to nije posao, sori) kuha se za osobu više, pere se za osobu više, kupuje se za osobu više, čisti se za osobom više. Dakle, svaki put kad sjeckam luk, sjeckam ga 33.3 % više nego prije drugog djeteta. Ako ćemo objektivno
A kad je meni, dakle meni, zaposlenoj van doma ( da mi se ne napiše da ću vidjet kad se zaposlim) bilo najteže? Kad sam imala samo jedno dijete i bila godinu i po doma. Bila sam skoro deset kila mršavija nego ikad i umorna kao nikad u životu. Zaspala bih bez večere istog momenta kad bih uspavala dijete. Jer je to bilo takvo dijete. I to je dijete, usput, sisalo školski, spavalo cijelu noć od 1.5 mjeseca i fenomenalno prihvatilo dohranu. Bilo mi je divno, ali sam se naradila. Sve od odmaranja pri odgoju i brizi za dijete. Kad sam se zaposlila, dio mog mozga je opet bio moj, i to mi je život činilo subjektivno lakšim. Kad sam dobila drugo dijete, postalo je ljepše i od te ljepote mi je onda bilo i lakše.
Anemona prvotno napisa
Nije to 8 do 10 sati, ode tu i cca 3 sata na spavanje.
Odgovori s citatom
ma cak i prvi jer sam s obojicom cijeli dan maksimalno angazirana plus svaki dan kuhanje i kucanski poslovi, ali ne bunim se, uzivam...je da ima i onih dana kada stariji divlja, ali sve je to dio djetinjstva, ma bas uzivam s njima koliko god to zaista zna biti iscrpljujuce.
bez kojeg ja više ne znam funkcionirat...i onda kad ponekad izađe sa tatom u parkić ja ne znam šta ću sa sobom :shock:
