Pitam se... kolikl provodite vremena van doma

[fegusti]

ja svoj azil hvatam ujutro između 6.30 i 7.30.
jedino tada mogu nesmetano popiti kavu i mislima dopustiti da odlutaju...
odlazim već 8 mjeseci na radionice kvalitetnijeg roditeljstva i komunikacije - prvo je to bilo jednom tjedno, sada je svaki drugi tjedan.
nas devetero je postalo prava družina, znamo se nasmijati do suza karikirajući svoje probleme.
na tom sam mjestu shvatila da se mnogim problemima, koji su mi se činili ozbiljni i teški, mogu nasmijati.
često se viđam s prijateljima i, bez obzira da li smo u kući ili van nje, samo druženje ima relaksirajući učinak.
i da, često sam u šetnji šumom s malim privjeskom, to baš volimo.

[Ms. Mar]

Kad je moja mlađa sestra imala 2 god. ja sam imala 15 i često smo ostale same doma, niti sam onda to doživljavala kao neki posao, niti sad kad imam svoje dijete.

Uopće brigu o djetetu ne doživljavaš kao posao ili samo misliš da briga do npr. 17 sati nije posao? Bi li svoje dijete bez problema ostavila na cijelodnevnu brigu petnaestogodišnjakinji? Ja sam u tim godinama preko ljeta znala raditi i uopće to nisam doživljavala jednako kao što bi danas. Da sam zeznula stvar, sigurno se ne bih nosila sa istim posljedicama. Možda je i to razlog.

Puno mi je napornije biti u društvu odraslih ljudi, razgovarati s nekim iz pristojnosti i glumiti ljubaznost.

Iz ovog opet vidim da se moja tvrdnja 'zahtjevno je' čita kao 'teško mi je, jadna ja, rađe bih bila negdje drugdje'. Ja samo tvrdim da briga za dijete zahtijeva, ako ništa drugo, onda vrijeme, a to vrijeme tada nije vrijeme za mene, bar ne u smislu ove teme - od tud je sve krenulo.

[Ms. Mar]

Što se same teme tiče - ja nemam neko određeno vrijeme za izlazak iz kuće. Teško mi se organizirati jer MM je na poslu od jutra do navečer. I baš, čitajući ovu temu zaključujem kako bi bilo dobro imati neko unaprijed određeno vrijeme za sebe jer se inače desi da predugo nigdje ne odeš. Znam da postoje stvari koje bih voljela raditi mimo ovoga, ali ne osjećam jasno da mi je potreban odmak. A to ne mora značiti da mi nije potreban. Možda sam previše zatvorena u svom filmu da bih toga bila svijesna.

[krumpiric]

hm, meni je boraviti doma teže nego na poslu. Čak i kad imam jako težak dan na poslu-kad u 10h moram otputovati 200tinjak km, odraditi sastančenje i teren i vratit se natrag, manje se umorim nego kad smišljam zabavu 4,5 godišnjaku, a da u njoj može sudjelovati i biti zadovoljna i mala beba. Možda zato jer mi je to puno puno važnije i jer se više opterećujem.
ali ali
kad dodjem s onih 10h posla-fizički umorna, ja pokušavam u 5h strpat sve ono što radim 15h, svu zabavu, jednaku razinu druženja, grljenja, izlazak, prirodu...i onda nemam pola sata da popijem kavu, jer mi djeca fale (tj M, jer još nisam iskusila kako je kad mi fale oboje), jer me trebaju i ja trebam njih. Kad sam s njima stalno, ko sada, dozvoljavam sebi mir da surfam, popijem kavu, jer mi ne fale.

Dodajem, kad dodjem s posla, čeka me kuhanje, pranje, čišćenje, peglanje, pranje robe...a to kad sam na rodiljnom sve obavim u radno vrijeme (tj. dok sam s djecom doma i oni spavaju/gledaju crtić)...
tako da..

[krumpiric]

na temu-imam malu bebu koja često cica-dosad sam se od nje makla samo jednom ili dvaput do dućana vikendom dok je mm doma.
al ima vremena. Mislim da od slj.tjedna krećem na aerobik.
inače, imam samo mm-a tu, koji puno radi, ne možemo si priuštiti baš previše vremena svatko za sebe.

[Sek@]

Ja rijetko kad idem bez djece obicno su to neki odlasci u kupovinu koje mi je lakse obaviti bez njih a to je jedino moguce pred vecer kad MM dodje s posla. Planiram krenuti na aerobik jer toliko su vezane za mene da bi htjela da se bar malo odlijepe od mene. Nije da mi to smeta previse vec cisto da skuze da mama nije uvijek doma.