Meni se ponekad čini kao da se ganjamo i vrtimo u krug, i nikako da se nađemo na zlatnoj sredini, ali sve nam to ide u staž i vjerujem da je normalno u MPO priči. Spontani sex se desi rijetko i to ne mogu prestat žalit. Planiranog sexa mi je ponekad preko ušiju jer onda teško dolazim do emocija-mrzim kad nešto moram (jer će ovulacije, jer su doktori tako rekli, jer su lh trakice rekle...) Ja sam si jedan mjesec priuštila-poklonila apstinenciju. MM je bio jako zbunjen, nije mogao shvatiti što se dešava u mojoj glavi...toliko planiranja iz mjeseca u mjesec i odjednom ništa. A ja sam se samo htjela vratiti nekoliko kraka unatrag i osjetiti onaj oslobađajući osječaj da jedan ciklus ne očekujem ništa, baš ništa i da me neće moći baciti u očaj jedna obična menstruacja. Meni je pomoglo, napunila sam baterije, odmorila glavu i idući mjesec krenula dalje. Bilo je tako i faza kad je MM imao krize i kada sam ga doslovno morala moliti da se pokrene i da malo više sudjeluje u svemu i po mogućnosti da mi čita misli jer ako mu kažem da će uskoro ovulacija onda ubijam i ono malo spontanosti što je ostalo. Neznam odgovor na tvoje pitanje, ali vjerujem da bi se razgovorom rješilo dosta toga. Ja sam ga dosta dugo izbjegavala jer sam vjerovala da na taj način problemu predajem preveliki značaj, da postaje moja stvarnost. Na kraju sam shvatila da to i je moja stvarnost i naučila sam živjeti s time,