moj malecki ima vec 2 mjeseca i dosta smo se brzo i dobro snasli u svemu..ipak, dosta me cesto uhvati neka tuga i nezadovoljstvo, ali to pripisujem umoru...oduvijek sam bila malo puknuta na ciscenje i voljela sam da mi se stan uvijek blista, a sad to vise nije toliko moguce, jednostavno ne stignem sve napraviti sto bi htjela...preporuke su da mama koristi svaki trenutak za odmor, a ja to ne radim, vec iskoristavam svako njegovo spavanje za svoje poslove i to me umara...po cijele dane smo nas dvoje sami, tata nam radi do kasno popodne, tako da nemam nikakvu pomoc u kucanstvu pa sve ostaje na meni...a opet, samo jedan mali osmjeh mog malog andjelcica moze otjerati svu tugu...